No prije nego počnem objašnjavati zašto ovakav naslov, ispričat ću neke novosti. Rekli su mi da više ne smijem psovati unutar kolumne. „Knjižnica, kompa“, rekli su i presjekli me svojim oštrim, digitalnim pogledom. Ali, ali… Kako tražiti razum ako nećemo zalaziti u prljave vode? Život je ipak baš to! Prljav, ružan, odvratan, gadan… Ima tu i poneka ljepota, ali kakav razum imam tražiti na plažama i cvijećem ukrašenim livadama?

Ja: Koje su najljepše plaže u Hrvatskoj?

Gugel: Ako ciljate na istarske plaže, onda definitivno preporučujem Medulin i Rabac! Na Kvarneru najprimamljiviji bi mogli biti Baška i Rab, ali to nije sve! Ako putujete u sjevernu Dalmaciju, nikako nemojte propustiti ultraplavi Zaton gdje ćete ostvarivati svoje slane snove! U južnoj Dalmaciji pak…

Ja: DOOSTAAA… waaagh! $%/ !

A i te znakove mi je teško pisati. Koji je redoslijed? Ima li to određeni broj znakova? Smije li '/' uopće biti u tome? 

I zato ću ja od sada cenzurirati stvari na svoj način. Svaka psovka bit će cenzurirana u obliku moje najdraže stvari na svijetu – sira. 

Sada napokon mogu dalje, bilo je i gaudino vrijeme!

Mnogi ljudi ne vole kritizirati. To je u jednu ruku lijepa osobina… Netko vam nešto skuha i vama je to savršeno! Nije bitno što umirete iznutra i želite pobjeći vrišteći  (prvo do obližnjeg žbunja, tek onda doma).

Osobi koja je na vama slučajno pokušala izvršiti atentat kažete da je bilo jako fino. Možda malo prepapreno (do sada već imate godine iskustva u nekritiziranju, tako da ste usavršili brisanje suza bez da ih itko drugi primijeti), ali inače fantastično! Jedva čekate sljedeći obrok… Ali ako umrete prije, to je isto okej.

I što se onda dogodi? Vaš krvnik nastavi pripremati istu hranu i nemilosrdno ju davati ostalim jadnim ljudima. Možda ćete vi sljedeći put izmisliti nekakvu izliku, ali netko drugi neće znati što ga čeka. Mislite malo i na njih!

Zaključak je da morate napraviti jednu od ove dvije stvari – početi kritizirati ili jednostavno umrijeti tamo na stolu i primjerom pokazati gdje je bila greška.

Vi izaberite što vam je draže. Oboje je jednako efikasno. 

Nije da je hrana jedino što se treba kritizirati. Da, to je jedan od potencijalno smrtonosnijih hobija, ali ne bi se trebalo zanemarivati ni ostale.

Možda se vaši prijatelji (poznanici, članovi obitelji, ljubavnici, kućni ljubimci) bave glazbom, režijom, pisanjem… Nije bitno, nitko ne zaslužuje milost.

Ako vam je ta osoba draga, reći ćete im što mislite. Neki put će to njihovo čudo stvarno biti dobro, ali nemojte ih tada veličati kao da je to njihov vrhunac i kao da ne mogu bolje. 

Također nemojte reći da su dobri za svoj mali kalibar. Radije ih odmah uspoređujte s vašim najdražim piscima, izvođačima, kuharima ili što već... Naravno da neće biti ni blizu toj kvaliteti, ali svaki put postajat će bolje i svaki put bit će bliže tom vrhu. 

Kada sam se počeo družiti i međusobno komentirati priče s jednom grupom pisaca, na početku sam sve etiketirao kao dobro. Ponekad mi je možda bilo teško proći kroz priču, ali svejedno bih rekao da je super i istaknuo stvari koje su mi se svidjele (koje je ponekad bilo teško za naći).

Na početku je ostalima to bilo smiješno, a s vremenom je samo postalo tužno. Bio sam beskoristan čitatelj, a više nisam mogao čak ni dizati ego jer su svi znali da sam pun parmezana. 

Nakon što sam jednom piscu rekao da mi je dobra njegova nova priča koja se nikome drugome (čak ni njemu) nije pretjerano svidjela, rekao mi je: „Reci da je priča totalno emental!“ Bilo je teško, ali nekako sam uspio… I svidjelo mi se!

Nakon toga počeo sam detaljnije komentirati priče, isticati probleme koje sam uočio, pričao bilo što kako bih pokušao natjerati ljude da postanu bolji. Ljudi koji su taj tretman izvršavali na meni uvelike su mi pomogli da postignem porast u kvaliteti pa se činilo gotovo sebično biti pritajen i lažno pozitivan. 

Zato poštujte dobru kritiku. Primite je ponosno i postanite bolji u onome čime se već bavite. Isto tako darujte je svima i postanite bolja osoba. Kritika je svetinja! 

A ako se ne slažete s time, jedite gorgonzolu!