ŠTO JE TO KAD U GLAVI OSJEĆAŠ ČEZNUTLJIVI ŽAL ZBOG NAČINA NA KOJI SE STVARI RAZVIJAJU?

‘Tuga, šefice. Barem tako mislim. A sada... ’

ALI, JA SAMA SAM TUGA.

 

O, tuga je to, sasvim smo sigurni. Jer takav nas žal ne pušta otkako smo čuli da je otišao jedan od naših omiljenih pisaca - Mortov tata!, tvorac onog genijalno osmišljenog Svijeta Diska koji nas je zadivio, fascinirao, uvukao unutra, skroz naskroz osvojio… Velika tuga. I nije sama - pomiješana je s brojnim drugim emocijama: šokom, utučenosti... ali i divljenjem te zahvalnosti na svemu što nam je za života pružio i ostavio iza sebe... 

Terrence David John – Terry - Pratchett, jedan od najvećih, najpoznatijih, najomiljenijih britanskih pisaca, pisaca fantastike uopće, satiričara; višestruko nagrađivani autor (sa stavom i specifičnim odnosom prema nagradama: do njih mu uopće nije stalo), suautor Dobrih predznaka (s Neilom Gaimanom) i brojnih drugih djela (preko 70 njih), radio je i kao novinar... Uostalom, pitamo se: kako ste se vi susreli s njim, kako ćete ga vi pamtiti?

Morta je zanimalo mnogo stvari. Primjerice, zašto ljudima zubi tako skladno pristaju jedni uz druge. O tome je jako puno razmišljao. Zatim je tu bila ona zagonetka o tome zašto se sunce pojavljuje danju, umjesto noću, kad bi njegovo svjetlo bilo mnogo korisnije. Ono uobičajeno pojašnjenje mu je bilo poznato, samo njime nekako uopće nije bio zadovoljan.

Ukratko, Mort je pripadao ljudima koji su za okolinu opasniji od pune vreće zmija otrovnica. Bio je čvrsto odlučio proniknuti u skrivenu logiku cijeloga svemira.

Što će biti jako teško, jer ona jednostavno ne postoji.

Neki od nas upoznali su ga kao Mortova tatu. I odmah zavoljeli! Divili se njegovoj imaginaciji, originalnosti, načinu na koji pripovijeda i plete priču, zaplete, obrate, komplikacije, ali uvijek s razlogom i na mjestu. Smijali se od srca njegovu humoru, čitajući njegove satire i alegorije, parodije i aluzije na svijet oko nas, književnost (većinom fantastičnu), popularnu kulturu itd., prateći kako spretno i inteligentno smješta komične iskre i žalce kritike između redova, ali i daleko od teksta, u fusnotama, koje su nas na neodoljivo humorističan način odvlačile od radnje (što je slučaj osobito u njegovim ranijim djelima). Iznenadio nas nedostatkom poglavlja (u većini romana) – istina, ni život nema poglavlja (a nama kao da je sada jedno veliko i značajno završilo – naprasno prekinuto); slažemo se s njegovim stavom, koliko nam god to možda u početku tražilo veći napor pri čitanju, no i ta karakteristika može nam poslužiti kao još jedna potvrda da je čitanje njegovih romana uistinu poseban doživljaj – na toliko razina i zbog toliko razloga (ne vjerujemo, ustvari sasvim smo sigurni da ih ne možemo ni približno nabrojiti).

Očarao nas je maštovit fantastičan svijet koji je izgradio, s cijelom galerijom originalnih, neponovljivih (često i epizodnih, pojavljuju se samo u pojedinim romanima, ali zadržavaju se u pamćenju znatno duže :)), osebujnih, živopisnih, nevjerojatnih likova... Često se pamte i ističu likovi čarobnjaka, kakav je ovdje Cutwell, kao parodija na moćne čarobnjake kakve obično srećemo (i volimo ☺) u žanrovskoj književnosti. No u prvom je redu takav iznimno dojmljiv lik – ONA (ne vičemo i ne zapisujemo njeno ime tako uzalud/slučajno: ona govori UPRAVO OVAKO). Smrt. Jednostavno nas je oduševila.

Toplo vam preporučujemo da ju potražite u nekom od njegovih romana - srećom, gotovo je uvijek prisutna u romanima Svijeta Diska - pa se uvjerite i sami. Sasvim sigurno nezaboravan lik koji vam se uvuče pod kožu (smrtna smo bića, ne smeta nam. :))

Kako se ono zovete? 
SMRT. (...)
- Ne mogu tvrditi da sam čuo za tu tvrtku - rekao je Lezek. - A gdje vam je sjedište? 
OD NAJVEĆIH MORSKIH DUBINA, DO VISINA U KOJE SE SAMO ORAO MOŽE UZDIĆI, rekla je Smrt.
- To je zbilja široko područje rada...

A tu je i Mort, naslovni junak omiljenog nam Pratchettova romana. Ne čudi stoga što smo se upravo njemu okrenuli u potrazi za citatima koji će nam pomoći dočarati dio razloga zbog kojih nam je Pratchett toliko drag i zbog kojih nas je tužna vijest toliko pogodila te pokušati potražiti način da se pozdravimo s njim.

'Bilo je to... vrlo... ljubazno od tebe', oprezno je izgovorila.
'Je li? Nikako ne mogu shvatiti što mi je došlo.'

*

Knjige su se same ispisivale.
Nekoć je Mort to smatrao jezovitim. Ali sad je bilo nekako... ohrabrujuće. Ukazivalo je da sve u svemiru ide glatko. Ali njegova svijest, u potrazi za izlazom za nuždu, vedro ga je podsjetila da, no dobro, možda sve ide doista glatko, ali da zasigurno ne ide u pravom smjeru. 

*

Stvarajući svijet, Stvaratelj se vodio obiljem vrlo dobrih zamisli, ali među njima nije bilo i one koja bi to njegovo djelo trebala učiniti razumljivim.

*

U njima [zgradama] se nisu nalazili obični dućani, već velike trgovine; u ovima je bilo mnoštvo prodavača, i stolica, i pljuvačnica. Većina ih je bila otvorena čak i u ovo doba noći jer prosječni trgovac u Ankhu ne može spavati, kad se sjeti kolika mu zarada pritom može izmaći.

*

ETO ŠTO SU TI LJUDI, nastavljala je Smrt. IMAJU SVEGA NEKOLIKO GODINA ŽIVOTA NA OVOME SVIJETU I ONDA CIJELO TO VRIJEME POTROŠE POKUŠAVAJUĆI STVARI UČINITI ŠTO ZAMRŠENIJIMA. ZADIVLJUJUĆE. UZMI JEDAN KRASTAVAC.

Čitanje samo nekoliko citata može biti dovoljno da posvjedočimo čarima i snagama njegove vizije Svijeta Diska. Svijet je to prikazan kao veliki disk koji leži na leđima četiriju divovskih slonova koji stoje na divovskoj kornjači, velikoj A'Tuin, dok ona pliva kroz svemir. Nastao kao parodija na serijale „mača i magije“, Discworld, serijal romana o Svijetu Diska, najpoznatiji je njegov humoristični i nerijetko satirični fantastični serijal koji je prerastao početnu namjenu postavši tako alegorija na svijet kakav smo si sami izgradili/stvorili, ali na udaru su se našle između ostalog i umjetnost (gdje su dakako nezaobilazne bile fantastična književnost i znanstvena fantastika te novine, rock-glazba, snimanje filmova) te filozofija, religija, monarhija...

Velik je broj romana nastao na tom disku. Nije ih lako pobrojati. Ali može se: netko je to uspio. Prošle je godine izdan posljednji roman serijala. Četrdeset i prvi. Serijal je veoma popularan među ljubiteljima fantastike, nekolicina njih prvenstveno je napisana za mlade. 

Prvi roman, također humorističan, koji je Pratchett napisao (1971.) - The Carpet People (negdje se prevodi kao Ljudi od saga) možete pronaći u našoj knjižnici – u originalu, što je uostalom i preporuka za čitanje njegovih djela. Najjače oštrice njegova britka humora brusile su se u izrazu, puno se toga da iščitati između redova. A to je teško prevesti. (Je li uopće moguće? Koliko toga ostaje izgubljeno u prijevodu?) Koliko je od njegovih 70-ak knjiga prevedeno? Jesu li to mahom knjige iz serijala o Svijetu Diska? Neki od tih odgovora mogu se pronaći i ovdje… Usput slobodno izaberite svoje sljedeće štivo i prepustite se.

Smrt je kuckala prstima po stolu, proizvodeći zvuk koji uopće ne sliči mišjem stepu, i podarila Morta s još nekoliko sekunda svojeg čvrstog pogleda. Učinilo joj se da dječak ima manje lakte nego kad ga je upoznala, da stoji malo uspravnije i, gle gluposti, znade koristiti riječi poput 'iščekivanje'. Za sve je kriva ta knjižnica.

Sve kod njega, svaka riječca, igra riječima, dosjetka, šala, ima svoju svrhu, značenje, dublji smisao. Pa tako i ta knjižnica (ne možemo ni misliti drugačije, ali nismo usamljeni u tom gledištu): sam je Pratchett tvrdio da mu je opći izvor znanja bila narodna knjižnica u rodnom mjestu (a da mu je škola bila od neznatne… koristi ili štete? Ups, trenutno se ne možemo sjetiti točnih riječi, ali mislimo da smo shvatili što je pisac htio reći. ;)). 

Negdje tamo, pomislio je Cutwell, i ja čvrsto spavam u svojem krevetu i ništa se od svega ovoga nije niti zbilo. Baš sam sretnik.

*

,Na ovom svijetu nema pravde.'

Smrt je ponovno uzdahnula. NE, rekla je, dodajući svoje piće pažu koji se iznenadio kad je otkrio kako mu se iznenada u ruci stvorila prazna čaša. POSTOJIM SAMO JA.

 

Dalo bi se raspravljati o tome, no ne bismo sada o tome. Ona ga je pozvala sebi. Prerano. (Nije smjela žuriti.) No zahvalni smo što postoje knjiška mjesta na kojima ćemo ga uvijek moći pronaći, posjećivati i zbog kojih će uvijek ostati u našem sjećanju i srcu.

 

Smrt je slegnula ramenima.

MENI SE TO SVIĐA, rekla je. PREPUNO JE ŽIVOTA.