- Da li me voliš?
- Poštujem te.
- OK, ali da li me voliš?
- Ne znam.
- Kako ne znaš?
- Pa za početak, ne znam ni u kom smislu da odgovorim na to pitanje. Ako je u smislu toga dal te volim kao što volim sve ljude, onda da, volim te. Ako je u smislu kao što malo više volim ljude koje smatram dobrim osobama i poštujem, onda te isto volim. Volim te i kao što volim prijatelje, ali ne kao one najbolje.
Ako te zanima da li te volim kao što dečko voli curu, muž ženu, ili muškarac svoju životnu družicu s kojom želi provesti cijeli svoj život, onda je odgovor ne.
- Zašto ne?
- Zato jer te još ne poznam dovoljno.
- Pa kako ne?
- Pa tako ne. Poznali smo se nekad, onda se neko vrijeme nismo poznali. Sad se opet družimo i upoznajemo, ali kroz sve te godine oboje smo postali skroz druge osobe nego što smo bili prije. I sad se zapravo jako malo poznamo.
- Ok pa jel osjećaš išta romantično prema meni?
- Da.
- Šta?
- Ne znam šta točno. Znam da ljubav nije, ali nije ni obično prijateljstvo. Definitivno je nešto više od prijateljstva, ili bolje reći, u nekom drugom smjeru, ali ne znam to točno imenovati.
- Onda mi opiši.
- Pa evo, volim se grlit s tobom.
- I šta osjećaš kad me grliš?
- Osjećam da želim s tobom osjećati ljubav. I osjećam da ću jednog dana valjda to i moći.
- Uh, jednog dana... a kad će to bit?
- Ne znam, ali kad bude bit će to više dana, a ne samo jedan.
- Koliko dana?
- Milijun dana.
- Hoćeš reći da ćeš me voljeti zauvijek?
- Ne, hoću reći da ću te voljeti milijun dana. Tih milijun dana ljubavi možda se dogode svi u jednom dahu, možda i tokom par godina, a možda ih i ne doživimo sve.
- I šta kad prođe tih milijun dana?
- Onda ću te zavoljeti ponovo. I voljet ću te više i jače nego dotad, voljet ću te kao osobu koju sam volio već milijun dana.
- A hoću li ja tebe tada voljeti?
- Ne znam, da li me voliš sada?
- Pa sad ni ja nisam više sigurna.
- Eto.
- Što?
- Pa to.
- Hm, da... I to je to? Jel ima još šta šta mi želiš reći?
- Ima.
- Šta?
- Volim te.