Davno je bilo kada je igralište ispred Osnovne škole Škurinje dobilo ogradu, ali sjećam se euforije svih nas koji smo se ondje igrali. Napokon više nismo morali istrčavati svakih nekoliko minuta na cestu, hvatajući odbjeglu loptu i izbjegavajući nadolazeće automobile. Nekadašnja Rudolf Tomšić izgrađena je kako bi dodatnim sadržajem primjereno zadovoljila potrebe igranja djece rastućeg kvarta Rastočine.

Za lokalne primjere škola se mogla pohvaliti rukometnim/košarkaškim igralištem, boćarskim jogom, igralištem za mini-golf, stolovima za stolni tenis te još dvama manjim igralištima koja su se mogla koristi za graničar, badminton ili neki plod kreativne dječje mašte. Mi, djeca koja su tada išla u tu školu, kao i brojne generacije kasnije, a vjerojatno i prije, mogli smo se nesmetano i sigurno igrati, stvarajući svoje igre i pravila, svoje svjetove. 

Djeca Osnovne škole Centar također bi se veselila podizanju ograde ispred svoje škole, no iz jednog sasvim drugačijeg razloga. Naime, osnovnoškolci se žele ogradom zaštiti od srednjoškolaca koji se nalaze na drugoj strani „trga“ na Sušaku. To je bila prva želja koju su djeca te osnovne škole izrazila u sklopu prvog Susreta u Kortilu. U participativnom izvedbenom projektu Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA povezao je djecu i umirovljenike s ciljem upoznavanja i aktivnijeg promišljanja svakodnevice na „trgu“. Prvi dio Susreta održao se u sklopu manifestacije Hrvatska volontira, na izvedbom tematiziranom igralištu između OŠ Centar i Građevinske/Graditeljske škole. Već sutradan uslijedio je drugi i ujedno središnji dio projekta u Galeriji Kortil. Ovaj Susret dio je većeg ciklusa od planiranih četiri susretanja različitih specifičnih grupa iz zajednice koji će se vremenski protegnuti na ostatak ove godine. Sljedeći Susreti očekuju se u lipnju, a bavit će se slijepima i slabovidnima.

Što su "Susreti u Kortilu"?

 

„Susreti u Kortilu“ participativni su izvedbeni projekt koji okuplja umjetnike i zajednicu kroz niz umjetničkih susreta u Galeriji Kortil. U fokusu su Susreta ljudi i njihovi odnosi, doživljaji, kontakt i komunikacija. U svaki Susret uključene su specifične grupe iz zajednice poput djece, umirovljenika, studenata, slijepih i slabovidnih te šira javnost odnosno publika. U realizaciju svakog Susreta uključen je autorski tim sastavljen od stručnjaka raznih disciplina pod umjetničkim vodstvom koreografkinje i autorice projekta Ivane Peranić, koji razvijaju temu kontakta među ljudima – verbalnog, fizičkog, kroz igru i dijeljenjem zajedničkog prostora. Njihovo umjetničko istraživanje stvara smjernice kojima potom grupe građana vode kroz sukreaciju zajedničke izvedbe. Projekt se odvija u prostoru Galerije Kortil, vremenski tijekom četiriju Susreta 2017. godine.

 

Prvi susret okupio je djecu osnovnoškolske dobi i starije osobe oko teme utjecaja javnog prostora na dječju igru, kroz motiv „trga“ na Sušaku (prostor između OŠ Centar i SŠ Građevinske i graditeljske). Cilj je omogućiti djeci da bolje upoznaju i aktivnije promišljaju prostor svojega svakodnevnog bivanja, kroz interakciju sa starijim osobama, a u suradnji s koreografkinjom i autoricom projekta Ivanom Peranić. 

 

Koreografkinja i autorica: Ivana Peranić

 

Izvođačice i koautorice: učenice OŠ Centar – Gabrijela Bakarčić, Lucija Dujmović, Paola Dujmović, Hana Guska, Lana Krešić, Tea Krešić, Elena Merdanović, Natali Osmani, Adriana Savić, Vivienne Shahini, Doria Sušanj, Enea Sušanj; umirovljenice – Ivanka Krišković, Enza Vaccaro

 

Stručna suradnica, povjesničarka umjetnosti: Marija Vasović

 

Partneri: Inicijativa Kortil uživo, OŠ Centar

 

Posebna zahvala Snježani Carević Tomac, Jani Ažić, Sveučilištu za treću dob i Matici umirovljenika Grada Rijeke!

 

Produkcija: Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA u suradnji s Galerijom Kortil

 

Rad KRILA podržava: Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija i Zaklada Kultura nova 

Susret dviju generacija u prvim Susretima, različitih iskustava igranja na javnom prostoru, otvorio je djeci svijet drugačijih pravila i drugačijih mogućnosti, što je rezultiralo „izvedbom“ dječjih želja za uređenjem prostora ispred njihove osnovne škole. Svakodnevnim izlaganjem međugeneracijskom verbalnom, a ponekad i fizičkom nasilju, djeca Osnovne škole Centar poželjela su izgradnju ograde koja bi prolazila sredinom „trga“ između dviju zgrada te ih tako zaštitila. Taj je dječji izraz ništa više do simptom suvremenog društva koje je u kolektivno nesvjesno upisalo potrebu za ograđivanjem od svega što nam je iole strano. Ograde na granicama država središnje i jugoistočne Europe te ograda između Sjedinjenih američkih država i Meksika primjeri su bolesnog stanja u kojem je strah pretvoren u agresivan čin odjeljivanja. Djeca, koja bez prevelike filozofije i argumentacije ulaze u igru i prijateljstva, odlučila su podizati ogradu, umjesto graditi suživot sa srednjoškolcima, neprijateljima s druge strane „trga“.

Sudjelovanje umirovljenica, dviju gospođa koje su prepričale svoja iskustva i sugerirale put dijaloga i razgovora, ublažilo je zahtjev za ogradom i možda će djeca drugačije gledati na svijet nakon sudjelovanja u participativnom izvedbenom projektu. Ostaje tužna činjenica kako Osnovna škola Centar nema adekvatno dvorište te su djeca osuđena na igranje na trgu, dijeleći ga sa srednjoškolcima, a okruženi dvjema cestama. Igralište ispred moje bivše osnovne škole godinama je napušteno i više ne vidim čopore klinaca koji se svađaju tko bolje igra nogomet. Svega tri kilometra dalje njihovi bi vršnjaci dali sve na svijetu da mogu za vrijeme velikog odmora odigrati partiju graničara ispred svoje škole.

Kako olako naše društvo zaboravlja dječje potrebe, a onda se čudimo što i oni žele podizati ograde i zidove.

Bernard Koludrović

IMG_1202