Teorija

1. Kor (u glas): tko pođe da vidi, vjerovat' neće što nudi se očima:

Arkadije ploda sočna, djeva jedrih, hrabrih muževa.

2. Tiresija (promatra kor, okreće se publici): Oprezno Arkadijom. Demon pomiče svijet i ucrtava kartu. Demon vlada i određuje. (Glasnije.) Je li demon u očima Vašim, jeste li i Vi djeca uma njegova? Želite li biti Demona baštinici? (Ostaje.)

[Glas zemlja je topla, tlo grije jagodice prstiju, zabadam ruku u rahlost, suživot sam česticama. (Osjećam), Znam, Sumnjam, Osjećam. (Pjeva.)]? – Mogli bismo probati.

Što smo radili

Heidegger: Nijedna promjena ne dolazi bez straže-prethodnice, koja je vodi i pokazuje joj put. Ali, kako da se približi ova straža, kad se ne svijetli događaj koji ljudsku suštinu — zovući je i imajući potrebu za njom — sebi predočava, odnosno sagledava i u ovom sagledavanju smrtnike izvodi na put građenja prožetog mišljenjem i pjevanjem?

Sjedimo za stolom i priznali smo si jezik. Priznati znači raščlaniti, pitati, okrenuti, upisati u pukotine i ubosti u nešto drugo. Sada smo si dali truda i ruke već rade svojim automatizmom. Ti pitaš, ja dižem ruku i obratno. Obranili smo što smo mogli, kartama smo rasvijetlili omaške, stavili ih pod povećalo i sad tresemo nogama pod stolom. Puno govorimo. Možemo još i više, ali grla su nam suha, jezik nam se tare s nepcem, vilica zapinje, želimo otići. Nešto nam nedostaje, bacamo pogled prema prozoru i govorimo jako pažljivo. Vrsni smo u pažljivu govoru, duhoviti u ironiji, suptilni u primjedbama, snažni u samokritici. Sjedimo za stolom i potpuno smo čisti. To što radimo staje.Želim te pitati primjećuješ li i dalje obrise, ali u gomili riječi više ih volim samo gledati. Šutim tebi, kažem sebi: volim razmišljati o porama, svaki milimetar kože ima svoj pupak.

Benčić Rimay: Da li je Rimbaud ljubio tamnu kožu mladih ropkinja? Ljubio, ubio razumijevanjem.

Uvodi u igru

(skice)

1. Jutro je najuočljiviji dio dana

(nije važno koji njegov dio)

Svjesni sam somnambul; moje su ruke litica svijeta, ponekad se pitam hoće li mi šalica kave ispasti iz ruke i preliti se po tepihu, psu i koljenima. Znam li pokret prinošenja uistinu tako dobro, zašto tako ozbiljno razmišljam o tome gdje mi stoje noge, kako se spaja ovaj koloplet prstiju, kostiju, svjetla, deke i daha, gdje su uvršteni tremor ramena, tapkanje u papučama, zijevanje, trljanje očiju, kako se igraju ovi kolobari dima?

2. Poezija je the new black

(ako ti odgovara u danom trenutku)

Ako želiš, možeš je čitati kao roman (ili opet, kao poeziju), kao fragment, kao cjelinu, kao stih, uhvaćenu in flagranti s drugim tekstom, iskrivljeno i na drugom jeziku. Grgljanje poezije po ustima i glavi

Razbijene stvari,

njihova možnost tihog,

postojanog smrtovanja.

Govorim o jednoj

potrganoj beskonačnosti,

o jednoj množini (Tomislav Bogdan)

3. Lijepo nije opasna riječ

(ružno jest)

Lijepo nije ugovorna obaveza; njega se po svijetu može lijepiti po vlastitom nahođenju, ono ugodno sjeda u vokabular i navodi na zapažanje, lijepo je biti-s-fenomenom, njega možeš i ne moraš objašnjavati (ali volim kad me preuzima).

Heidegger: Pjevanje je ono što nam zapravo dopušta da stanujemo […]Pjevanje ne leti niti se izdiže ponad zemlje, da bi je napustilo i lebdjelo iznad nje. Ono dovodi čovjeka na zemlju, čini da on pripada njoj, dovodeći ga tako u stanovanje.

Igra

Ponekad je dobro osluškivati tijelom:

utisnuti leđa o zid

gola sa zidom da se spoje

Osjećaš li kako se koža mreška

govori kao tekstura zida

Osjećaš li kako skupa dišu

koža i zid

toplo i hladno

kako se mreška.

Probaj se sada igrati s vodom.

Utisni prste

(onako poskrivečki)

u mlaz

(probaj jezikom, ušnim resicama)

Slutiš li kako se voda opire

sebe kako se predaješ vodi

u kolopletu stvari sebe-vodu/vodu-sebe osjećaš.

Probaj s maglom.

Kakva je toplina magle

dok ju dišeš

osjećaš li je po obrazima

Kako magla stoji na dlanovima

Jasno ti je da su tvoja kosa i kapci svjesni

tebi treba vremena za priznanje.

Svoje tijelo poznaješ, tvoje tijelo poznaje svijet, čemu onda lagati.

Utišaj se, utisni se, priznaj svoje tijelo svijetu i po sebi zapisuj.

Fotografije: Flickr