Početkom 80-ih, kao i mnogi srednjoškolci, u slobodno sam se vrijeme bavio muzikom, skupljao ploče (one stare, vinilne), povezivao stare gramofone s pojačalima i polovnim mikserima te snimao audiokasete prijateljima.  Igrom slučaja i poznanstava, 1982./83. postao sam DJ u 2 boda. Sjećam se svog prvog spuštanja gramofonske igle, Eurythmics, Here Comes the Rain Again, prvi zapis na B strani albuma. Ruke su mi se tresle, nekoliko sam puta promašio rub ploče. 2 boda bila su kultni klub. Paro, Russo, Boban i drugi DJ-evi koji su mi prethodili, ostavili su trag i reputaciju. Gotovo svi moji poznanici, mahom srednjoškolci, dolazili su u 2 boda.  Sljedeće dvije godine, svakog petka, istrčao bih iz škole (posebno brzo nakon popodnevne smjene), pokupio hrpu ploča i audiokaseta kod kuće i zaputio se prema Dvorani mladosti. Formalno, bio je to “posao”. Ali i bezgranična strast.

Društvena večer u Ogranku Trsat

Događanje u spomen na Dva boda za ponedjeljak 17. 10. u 18 sati priprema Gradska knjižnica Rijeka čiji Ogranak Trsat danas djeluje u istom prostoru! Pokrenuta je i posebna Facebook stranica na kojoj je moguće pronaći razne materijale u kojima se kriju sjećanja i energija diskoteke Dva boda.

Između Crikvenice i Opatije u to je doba poslovalo najmanje dvadesetak disco klubova. 2 boda su, uz Palach, bila jedini dugovječni klub u Rijeci.  I program je bio prilagođen gradskim “normama”.  Do 9 bi se društvo skupljalo i ulazilo, najveći su hitovi (prva liga!) dolazili na red iza 10, “sentiši” oko 10.45. Dovoljno rano da bi se uhvatio posljednji autobus, “jedinica” koja je parking ispred dvorane napuštala oko 11.10. Oko ponoći sve je bilo gotovo, do sljedećeg vikenda. Da se Trsaćani ne ljute na buku.

Stvarali su se oko 2 boda snovi, kovali veliki planovi. Neki su vodili prema profesionalnoj karijeri u (H)NK Rijeka ili u Kvarneru. Nekima su uslijedili pozivi za modne revije, drugima za odsluženje vojnog roka. Igor Mezić, DJ subotom, i ja spominjali smo, ne previše ozbiljno, studij u Americi (gdje smo za koju godinu i završili). Oni koji su imali prijevoz i dopuštenje roditelja, četvrtkom bi se uputili u Neptun (Bakarac), petkom u 2 boda, subotom u Opatiju i Milde (Preluk).  A u ranim jutarnjim satima kad se sve zatvorilo, znalo se zanoćit (zajutrit) u Oku (Orehovica). Do sredine devedesetih, svi su se ti klubovi zatvorili, neki kasnije i urušili. Koncept diskoteka zamijenili su klubovi i rave parties. DJ-evi, uvijek kreativci, sad su priznati kao umjetnici. 

Za muzičke entuzijaste, izbor programa u 2 boda ’70-ih i ’80-ih bio je daleko ispred vremena i prostora. Osim disco komercijale, 2 boda su pratila rani početak rapa (Curtis Blow, The Breaks), legendarni funk (Rick James, Super Freak; Change, Hold Tight), digitalizaciju (Sylvester, Do You Wanna Funk), provalu novog vala (Madness, One Step Beyond), novih romantičara (Duran Duran, Girls on Films) break dancea (Grandmaster Flash, White Lines) i mnogih drugih trendova. U moje vrijeme, u 2 su se boda testirale i dorađivale demosnimke (Denis & Denis, Soba 23), gradio se kult lokalnih bendova (Idejni Nemiri, Ja Sam Narkoman), podržavala domaća produkcija (Videosex, Videosex; Boa, Jer Ljubav Je).

Generacije kojima je klub 2 boda obilježio dio mladosti, sjećaju ga se sa sjetom.  A u sjećanjima sve izgleda bolje, veće, važnije i ljepše. I mali prostor u koji se znalo ugurati i preko 500 ljudi (s cigaretama). I opskurna rasvjeta s disco kuglama, programiranim light showom povrh plesnog podija i stroboskopom. Šank do kojeg se nije moglo probiti. TV/VCR na kojem su se vrtjeli Ghostbusters, Flashdance i Poltergeist. I prve ljubavi koje smo, iz puno razloga, zaboravili.  Facebook, samo to Riječani znaju, izmišljen je kad su se prepričavali događaji iz 2 boda subotom ujutro na kavi kod Jelušića.  A Twitter je preslika terase Konta i prepucavanja o petku u 2 boda.

P. S.  2 boda, program “prve lige”, ~1984.: