"Žabarska noć" Bartola Fuchsa: Zeleno s nijansom krvi
U rukama nam je ovog ljeta simpatičan krimić iz domaće kuhinje. Možemo slobodno reći - imamo naš Midsomer!
Priče, odnosno prava istraživanja, o raznim aspektima transformacije našeg društva iz jugoslavenske verzije socijalizma u hrvatsku verziju kapitalizma tek pomalo dolaze u ruke čitatelje te na površinu kroz detaljniji i precizniji prikaz iznose sve slojeve tog složenog i u mnogočemu vrlo nezgodnog procesa. Jedno od djela koja se time bave je “Pad kuće Vjesnik” Miroslava Edvina Habeka što je uradak fokusiran na vrtlog transformacijskih procesa u zagrebačkom “Vjesniku” i to ne samo u istoimenoj dnevnoj novini već megalomanskoj izdavačkoj tvrtki.
Iz njenih rotacija pred domaće čitatelje izašao je nevjerojatan broj časopisa, magazina, dnevnih novina, stripova, ali i knjiga, posebno u popularnoj i čitateljski prijateljskoj formi roto romana. Jedan od upečatljivijih proizvoda bila je biblioteka kriminalističkih romana “Trag” iz koje su mahom na mjesečnoj bazi dolazili odlični krimići. Ekipa koja je birala i uređivala “Trag” bila je tim čitateljskih profesionalnih sladokusaca - npr. jedan od poslu posvećenih urednika i uvodničara bio je tako i Igor Mandić koji je pak svoja razmišljanja o krimićima pisana kao uvodnike “Traga” dodatno uobličio i objavio u formi knjige “Principi krimića: konture jednog trivijalnog žanra”.
Odmaralište za homoseksualce i Gorski kotar
Naizgled sve ovo navedeno nije tema ovog osvrta, ali je za njega ipak fenomenalno važno. Metafizička veza tradicije “Traga” i “Žabarske noći” jača je nego što naslućujemo. Stilom. Vrstom. Formom.
Podržite pisanje originalnih domaćih krimića i online kupite "Žabarsku noć".
Srpanj je 2017. godine, sparina pritišće glavu, znoj pazuhe, a u rukama je u jednom drenovskom stanu “Žabarska noć” Bartola Fuchsa. Pokazuje se iz prve ruke korisnost preporučivanja, čak i onog masovnog, pa tako mogu reći da bi teško naletio na ovaj naslova da ga nije preporučila kolegica Verena u izboru naslova koje vrijedi pročitati ovoga ljeta. Ne budi lijen Kile, do Ogranka Drenova skoči i “Žabarska noć” može početi.
Stvari u gorskokotarskim mjestima Klekov Laz i Jelenji Lug postaju nezgodne - lokalni poduzetnik kreće u nezahvalnu avanturu izgradnje odmarališta za homoseksualce, ali čini se da će ga na putu realizacije spriječiti teška bolest. Ali krivo - spriječit će ga nečija oštra sjekira, jaka ruka i usmjerenost prema njegovoj glavi. Po putu se događa i još nekoliko ubojstava i naoko se čini da spor izaziva taj za Gorski kotar neobični projekt, ali istina će se pokazati sasvim drugačijom, dubljom i tmurnijom. Glavni lik je inspektor Bruno Cuculić, jednostavan čovjek, svim karakteristikama, strastima i ukusima, jedan tipičan sredovječni muškarac koji voli svoju suprugu, posao, ali i čari Gorskog kotara.
“Žabarska noć” je vrlo dobar krimić kojeg je očito pisao netko tko je pogledao svaku epizodu “Umorstva u Midsomeru”. Sve je tu - manja sredina, ambijent privatnih kuća i različitih zanimacija stanovnika, zeleni gorskokotarski obronci koji simuliraju engleski “village green”, inspektor Cuculić i supruga koji bi se sjajno slagali s gospodinom i gospođom Barnaby. Možda zato jer sam pogledao sve epizode “Umorstva u Midsomeru”, možda od sve te vrućine, ali gotovo nije bilo retka “Žabarske noći” kojeg nisam pomalo nesvjesno u sebi čuo kao izrečene onim elegantnim engleskim naglaskom, a ne na hrvatskom ili verziji kajkavskog koja se ponegdje u Gorskom kotaru govori.
"U Klekovom Lazu nije jorgovan rasuo perle, već je netko nekome rasuo glavu. Mislim da je riječ o umorstvu. Ali doznat ćete više ako smjesta krenete..." odgovori hladna policijska administratorica. Cuculić je nekoliko trenutaka ostao zamrznut s komadom tosta u ruci koji mu je dotad služio kao mikrofon. Sara je namotavala pramen kose oko kažiprsta i čekala reakciju. A potom... u tren oka našli su se u Škodi Octaviji i jurili prema zapadu s upaljenom plavom rotirkom. Jurili su tamo gdje se gnijezde divlji golubovi."
Midsomer u svim porama
Da li jaka sličnost s “Umorstvima u Midsomeru” umanjuje vrijednost? Da li sam sada pokopao “Žabarsku noć” kao nekakav plagijat? Nipošto. Sve je izrečeno kao kompliment. Kao prvo, dosegnut je sjajan uzor, a kao drugo uspješnost krimića tog tipa i temelji se na klišeju - od njih ne očekujemo da nam mijenjaju život, otkrivaju tajne svemira, budu potpuno originalni, osvajaju “Nobela” već da nas zabave kroz solidnu priču. “Žabarska noć” je upravo u tome uspješno angažirana.
Da se vratimo na “Trag” i početak. U toj hvaljenoj i velikoj biblioteci krimića hrvatska ekipa nije objavila puno radova - mahom je bio angažiran Nenad Brixy koji je s Vjesnikovom redakcijom “Romani i stripovi” bio povezan na različite profesionalne načine. Ipak, mislim da vrijedi istaknuti i dva romana Ljudevita Bauera, autora koji će postati poznatiji po drugom tipu romana, ali i romanima za djecu, igrokazima… U “Tragu” je Bauer objavio “Trag u travi” i “Trik” s kojima je osamdesetih potencirao krimić s radnjom u domaćem ambijentu, domaćim likovima i našem podneblju bliskim kaznenim djelima. Šteta što nije nastavio. I upravo to je misao koju želim vezati i uz “Žabarsku noć” - nastaviti. Djelo je objavila mala izdavačka kuća “Opus Gradna” koja ga je najavila kao prvo u serijalu “Lujzijana” opisanog kao "serijal o umorstvima u Gorskom kotaru" što znači da nas kao i u Midsomeru čeka vječno pitanje o mortalitetu u tim mjestima. Šalu na stranu, nadamo se da se Fuchsu pauza neće dogoditi i da nas čeka još slučajeva inspektora Cuculića i njegovih kolega.
O autoru nismo puno rekli. Naravno, Bartol Fuchs je pseudonim. Nije ni tajna tko je to, ali nekako se ne čini bitnim potencirati. Bitna je dobra priča. A i malo se trebamo odmoriti od Skandinavije. I Britanije. Dovoljno zločina ima i u našem dvorištu.
Kre kre... Kre kre…
"Ništa, od pogleda na Kvarnerski zaljev do pitomog zelenila i labuđih goranskih seoca, nije mu moglo taknuti dušu. Ništa od prelijepog pejsaža nije dopiralo do njega dok je vozio nazad u Klekov Laz. Crna je zavjesa bila prevučena preko njegovih misli."