...pišući poeziju, kratku prozu, romane ili knjige za djecu. Naravno, naš današnji razlog za razgovor sa Sanjom u prvom licu su knjige za djecu. :)

1) autor slobodnim stilom

Ne znam govoriti o sebi. Gledam ova pitanja i ne znam govoriti o sebi. Ja sam osoba koja se bavi riječima.


2) knjige koje su me othranile

Knjige su za mene bile zasebni prostori i zaštićenosti i pustolovine. Gotovo sve što sam čitala sviđalo mi se, možda zato što me je vodilo drugamo, izvan svakodnevnog-tijesnog, možda zato što su me rano naučili da je knjiga autoritet. No ne sjećam ih se dobro. Bila je djevojčica s tri svemirske pustolovine, velikom, većom i najvećom, bio je kameni cvijet u dubini planine, bila je neka nasmijana knjiga u kojoj se pojavljuje lažni faraon i gavran koji govori latinski. Voljela sam ih.


3) osoba koja me navukla na čitanje

Knjige su bile svuda oko mene, moji su roditelji čitali, svatko za sebe i jedno drugom naglas. Nije me trebalo navući na čitanje, čitanje je jednostavno bilo nešto što se radi – i što je mojim roditeljima očito bilo, između ostalog, vrlo zabavno.


4) suvremeni dječji pisac čije knjige volim čitati

Više ne čitam dječje knjige, otkad su moja djeca odrasla. No još uvijek volim maštovitost Michaela Endea.


5) suvremeni hrvatski dječji roman koji preporučujem

Preporučujem stvaranje vlastitog ukusa, vlastiti izbor.


6) da sam lik iz bajke / neke dječje priče / romana, tko bih bila?

Lakše bi mi bilo nabrojati koji ne bih bila – u bajkama je vrlo malo ženskih likova s privlačnim i zanimljivim sudbinama.

Bajka o Sigismundi i Krpimiru / Sanja Lovrenčić ; ilustrirala Pika Vončina

Crtež ispod bora / Sanja Lovrenčić i Ivana Guljašević

Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić / Sanja Lovrenčić ; oslikala Pika Vončina

Djevojčica iz cirkusa / napisala Sanja Lovrenčić ; ilustrirala Margareta Peršić

Esperel - grad malih čuda / Sanja Lovrenčić ; [ilustrirao Svjetlan Junaković]

Godina bez zeca / Sanja Lovrenčić ; ilustrirao Adrian Pelc

Kad stigneš kasno / Sanja Lovrenčić, Ivana Guljašević

Kako je dobro sa svim tim životinjama / Sanja Lovrenčić ; ilustrirao Tomislav Zlatić

Kuća iznad čudovišta / Sanja Lovrenčić ; <ilustrirala Dubravka Kolanović>

Mjesec u prosincu : dvanaest malih priča za sanjarenje / Sanja Lovrenčić ; ilustrirala Pika Vončina

Mjesečeva splav / Sanja Lovrenčić i Pika Vončina

Morska pustolovina / Sanja Lovrenčić, Magda Dulčić

Na putu do škole / Sanja Lovrenčić, Danijel Srdarev

Priče o godišnjim dobima / Sanja Lovrenčić ; [ilustracije Svjetlan Junaković]

Savršen otok: mala kronika jednog obiteljskog ljetovanja / Sanja Lovrenčić

Sunčev sjaj / Sanja Lovrenčić ; ilustrirao Svjetlan Junaković

U potrazi za Ivanom / Sanja Lovrenčić

Vendolin iz Krojačke ulice / Sanja Lovrenčić i Stjepan Lukić


7) zašto dječja knjiga?

Pisala sam za djecu dok su moji sinovi bili djeca. To je samo jedan oblik mog bavljenja pisanjem. Iz toga vremena preostala mi je mala zaliha neobjavljenih priča. Posljednja priča za djecu koju sam objavila u obliku slikovnice (prošle godine) napisana je 2004.


8) sve su moje knjige moja djeca, ali jedna mi je draža od ostalih… koja?

Ima ipak nekih važnih razlika – djece imam dvoje, a knjiga sam napisala više od dvadeset. Svaka mi je u trenutku nastajanja bila važna, no nisam u sve uložila jednako mnogo energije, vremena, promišljanja.

Kad bih morala izdvojiti jednu, makar i samo među onima koje sam napisala za djecu, taj izbor ovisio bi o raspoloženju i okolnostima – ponekad mi se najdražima čine neke priče iz „Esperela“, ponekad priča o Sigismundi i Krpimiru (koju sam smislila dok sam još išla u školu). Mogla bih također izdvojiti različite knjige iz različitih razloga – „Fufožderi“ su (možda) najveseliji, „Sunčev sjaj“ (možda) najljepše napisan. No zapravo moje mišljenje o njima i nije osobito važno.


9) teme koje me inspiriraju / posebno motiviraju

Inspiriraju me riječi. Ponekad ljudi. Ponekad neki doživljaj. Pisanje kreće iz sitnog. Tema može biti bilo što.

Mačak i lisica / Sanja Lovrenčić & Ivana Guljašević

Nebeski dvori i zemaljske vode: tragovima slavenske mitologije / Sanja Lovrenčić ; ilustrirao Sven Nemet

Noina mačka i drugi igrokazi / prema pričama iz svjetske folklorne baštine priredila Sanja Lovrenčić; [ilustracije Ivana Guljašević]

Pet priča o mačkama / izabrala i ispričala Sanja Lovrenčić

Pet priča o pticama / izabrala i ispričala Sanja Lovrenčić

Pjetlićeva družina / Sanja Lovrenčić & Ana Kadoić

Proždrlica / Sanja Lovrenčić & Pika Vončina

Ptičar i crna vrana / Sanja Lovrenčić & Sven Nemet

Puna vreća laži i drugi igrokazi / prema pričama iz hrvatske folklorne baštine napisala Sanja Lovrenčić ; [ilustracije Ana Kadoić]

Zec, medvjed, čovjek i lisica / Sanja Lovrenčić & Tomislav Zlatić


10) moji najdraži prijevodi i zašto baš oni

Prevođenje (s raznih jezika) uvijek mi je bilo zanimljivo, kao još jedan oblik "borbe" s riječima. Imala sam sreće da sam često mogla prevoditi tekstove po vlastitom izboru. Među onima  namijenjenim djeci osobito su mi drage dvije vrlo različite knjige: "Jesenske mačke" Mirjam Pressler i "Djedove priče"  Erwina Mosera.

U svom romanu o odrastanju jedne osjetljive djevojčice u poslijeratnoj, siromašnoj Njemačkoj, Mirjam  Pressler bira tešku temu te se obraća mladoj publici sa svom ozbiljnošću koju takav izbor traži. Mislim da je uspjela  stvoriti vrlo dojmljiv lik glavne junakinje te prostore i
situacije koji trajno ostaju u sjećanju.

"Djedove priče" pak, vesela su i vrlo maštovita knjiga u kojoj se nalaze neke od meni uopće najdražih priča za djecu, poput one o nesposobnom čarobnjaku koji je ipak uspio začarati kraljevsku riznicu tako da dobije noge pa pobjegao s njom. Ponekad mi je veliko veselje prevesti i poneku slikovnicu, kao na primjer ovih dana - trenutačno se bavim "Pričom o zecu" koju je prilično davno za djecu smislio veliki likovni umjetnik Kurt Schwitters.

izbor iz nagrada i priznanja

 

Nagrada „Grigor Vitez“ 2001. za zbirku priča Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić, a 2010. za Noinu mačku i druge igrokaze.

 

Za biografiju hrvatske književnice Ivane Brlić Mažuranić U potrazi za Ivanom nagrada Gjalski 2007.

 

Kao dramska autorica dobila je 1997. nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade za Bajku o Sigismundi i Krpimiru

 

Za djecu je priredila i nekoliko knjiga i slikovnica prema motivima iz svjetske i domaće folklorne baštine; za Hrvatske bajke dobila je nagradu Kiklop 2009.

 

Za prijevod knjige C. S. Lewisa Konj i njegov dječak uvrštena je 2004. na Časnu listu IBBY-a.


11) moja posljednja knjiga – zašto biste je trebali pročitati?

Moja posljednja knjiga namijenjena je odraslima i mislim da je djeca, zbog složenosti načina pripovijedanja, ne mogu čitati.

No nedavno je objavljena i slikovnica „Alma dimnjačarka“, s mojom pričom napisanom prije mnogo godina, posvećenom djevojčici koja se u jednom trenutku dosađivala. Ta priča svojevrsna je igra – i istraživanje mogućnosti izmišljanja.

Alma Dimnjačarka