Rođen 1977. u Zagrebu gdje završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, a 2001. i Akademiju likovnih umjetnosti, smjer grafika. Mlad je, no već dugo i kontinuirano prisutan na sve življoj, doslovno bujajućoj domaćoj ilustratorskoj sceni; ipak, čini se kako je još uspješniji u inozemstvu.

Maksimalno predan umjetnosti i crtanju, ušuškan u neke svoje svjetove, uporno izbjegava hajp društvenih mreža. Njegovi su radovi cizelirane minijature u maniri renesansnih umjetnika - čim bacite pogled na neku od njih, zinut ćete: Vau, kakav crtež! U Gradskoj knjižnici Rijeka volimo ga i pomno pratimo, kako odrasli tako i klinci, a u goste nam stiže u Tjednu dobre dječje knjige. Upoznajmo ga. 

Domaći ilustratori u pravilu su visoko obrazovani likovnjaci, dolaze s umjetničkih akademija, a mnogi i sa studija dizajna... Iz Vašeg je crteža nekako odmah jasno da ste diplomirali grafiku... Kako je bilo studirati na ALU? Može li formalno obrazovanje biti ograničavajući faktor u razvoju umjetnika ili je faks naprotiv conditio sine qua non?

Nekakav generalni stav na ALU bio je da je ilustracija manje vrijedna disciplina likovnog izražavanja, samo nekoliko profesora pružalo mi je potporu za razvoj u tom smjeru. Mislim da fakultet nije presudan ako se netko želi baviti ilustracijom, ali svakako pomaže jer pruža jedan širi uvid u razne vrste likovnosti. Tamo mladi ljudi rastu i razvijaju se paraleno, u istoj su gabuli pa kad jedan nađe izlaz, onda možda ponudi rješenje i drugima.

Odakle kod Vas zaluđenost crtežom, a u kojem ste se trenutku navukli konkretno na ilustraciju? 

Prije nego što sam osvijestio da me privlači ilustracija, bio sam zaluđen renesansnim i baroknim grafikama, pokušavao sam koristiti rastere koje sam tamo nalazio za stvaranje nekih svojih radova. Već za vrijeme studija počeo sam dobivati narudžbe za ilustracije pa sam tamo postepeno počeo koristiti taj crtež rasterom baziran na starim majstorima koji me fascinirao.

Uzori i inspiracije, u užem i širem smislu - od tuđeg crteža do stripa i animiranog filma, ali i književnosti, glazbe? 

Glavni uzori u užem smislu i dalje su mi Dürer, Bosch, Bruegel, Beardsley, Rackham, Dulac pa neki od suvremenijih autora: Albin Brunovsky, Dušan Kállay, Andrej Dugin, Pavel Tatarnikov...

Ne slušam pretjerano ozbiljnu glazbu koju bi trebalo navoditi kao uzor u likovnom radu (preferiram metal i rock), niti čitam ozbiljnu literaturu koju bih mogao navesti kao uzor (obično čitam fantasy romane za razbibrigu). Ali nalazim razne mitove i legende, pa i bajke na koje nailazim kao inspiraciju za stvaranje većine radova.

Strip sam više volio crtati nego čitati, ali nisam bio dovoljno uporan da napravim nešto više od pokušaja, od autora volim Moebiusa, Žeželja...

S obzirom na neveselu situaciju u domaćem izdavaštvu, što je sa statusom ilustratora? Imamo biennale ilustracije u Klovićevim dvorima, pa Festival ilustracija 36 mountains, zatim i sve više samostalnih izložbi ilustratora... Stvari su posljednjih godina u pogledu produkcije, ali i percepcije i vrednovanja ilustratorskog rada sve bolje, takvog sam dojma...

Moglo bi se reći da je interes kulturnih krugova za ilustraciju znatno porastao zadnjih godina. Kvaliteta autora raste, nažalost kvantiteta produkcije ne prati taj porast. Izdavaštvo sve manje daje posla domaćim ilustratorima, već preferira kupovati gotova strana izdanja i plasirati ih na tržište. Nešto je bolja situacija u marketingu i sličnim granama koje nude poslove ilustratorima, ali i dalje premalo da bi netko mogao živjeti samo od ilustracije u Hrvatskoj.

Kad već spominjemo domaću ilustratorsku scenu - a živa je, vibrantna, s puno novih imena i raznorodnih stilova - pratite li rad kolega, kod nas, u regiji i šire? 

Prije nekoliko godina pratio sam scenu puno aktivnije, malo sam se ulijenio. Ali i dalje pratim koliko stignem. Slažem se da su na scenu stupila neka nova imena koja su unijela svježinu u hrvatsku ilustraciju.

Što biste savjetovali mladim ilustratorima, kako privući pažnju nakladnika? Internet, društvene mreže? 

Vremena su se promijenila, danas su društvene mreže neophodne za komunikaciju i privlačenje pažnje. Internet omogućuje prisutnost na globalnoj razini, a ilustracija je univerzalni jezik koji svi razumiju. Ja uređujem svoju stranicu svakih pet do šest godina i ne koristim društvene mreže, ali to nije nešto što bih savjetovao mladim ilustratorima.

A kakvi su uvjeti rada u inozemstvu, vrlo ste uspješni vani?

Većina projekata koje radim za inozemne izdavače prilično su definirani i nema previše slobode kod stvaranja tih ilustracija. Projekti u inozemstvu plaćeni su bolje, ali i dalje rado surađujem s hrvatskim nakladnicima jer mi dopuštaju potpunu slobodu u radu.

Možete li živjeti samo od ilustracije ili Vaš radni dan čini i nešto drugo?

Uz ilustraciju bavim se i pedagoškim radom, odnosno radim kao profesor stručnih predmeta u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Bio sam samostalni umjetnik oko desetak godina nakon akademije, ali sam prihvatio posao u školi zbog nekoliko financijski lošijih godina. Danas pokušavam izbalansirati rad u školi i ilustriranje, obično pati ilustriranje. Odnosno, ne mislim da mogu živjeti samo od ilustracije. Postoje dobre i loše godine, trenutno je dobra faza, ali pitanje je koliko će ona trajati.

Primarna su Vam publika djeca, a istodobno, važno je zadovoljiti i kriterije njihovih roditelja, jer slikovnica se mora svidjeti i malima i velikima da bi bila odabrana... 

Kad radim slikovnicu, baš i ne razmišljam kome je namijenjena i hoće li se nekom svidjeti. Pokušavam ilustracije napraviti na način da ja budem zadovoljan, a na kraju se nađe i netko drugi kome se sviđaju.

Gdje i kako, u kakvoj atmosferi radite, imate li rituale? 

Radim u obiteljskoj atmosferi, na stolu gdje jedemo, često imam špinata po skicama. Rituale nemam, odnosno za crtanje pokušavam uloviti svaki trenutak između ostalih obaveza i obroka za stolom.

Što prethodi radu na slikovnici, koje su predradnje potrebne da biste se mogli u potpunosti fokusirati na crtež? 

Prvo treba pažljivo pročitati tekst, napraviti neke bilješke o scenama koje bi trebalo ilustrirati. Zatim radim grubi layout slikovnice da steknem dojam koliko mjesta imam za pojedinu ilustraciju. Ponekad imam čistu i gotovu sliku u glavu što treba nacrtati, a ponekad se mučim da smislim bilo što samo da popunim stranicu.

Možete li nam malo pojasniti što sve podrazumijeva angažman ilustratora na jednoj slikovnici? Osim izrade ilustracija, je li i grafičko oblikovanje Vaš zadatak, možda još nešto? 

Uvijek sam se trudio ne naučiti softvere za grafičko oblikovanje knjiga, tako da mogu reći da ne znam pa da netko drugi to odradi. Na taj sam se način mogao u potpunosti posvetiti samo crtanju. To je bio neki suludi plan u mojoj glavi kad sam se počeo baviti ilustracijom i tvrdoglavo sam ustrajao na njemu. Često sam nacrtam slova za naslovnicu i neke dijelove knjiga ako stignem, to me s vremenom počelo veseliti sve više.

Jeste li, baveći se knjigom iz pozicije ilustratora, dok oslikavanjem interpretirate i na neki način prevodite tekst u drugi medij -  poželjeli i sami pisati? 

Često sam poželio sam pisati, ali imam neku kočnicu u glavi. Bilo je pokušaja, ali loših. I dalje često razmišljam o tome, ali ni jedna ideja ne čini mi se dovoljno dobra da potrošim godinu dana na izradu te slikovnice na način na koji bih htio.

Jedno nezgodno pitanje: što je u slikovnici primarnije - tekstualni ili vizualni segment, prati li u takvoj vrsti građe slika priču ili je zapravo obratno? 

Ne želim uvrijediti pisce, ali dobar je tekst lako upropastiti lošim ilustracijama, a loš tekst podići dobrim ilustracijama, stoga mislim da je ipak vizualni segment u slikovnici bitniji.

Nezahvalno bi bilo inzistirati na pitanju o najdražem radu, ali koje radove osjećate formativno najvažnijima, stilski i iskustveno prijelomnima? 

Najdraži su mi radovi koje sam radio 2004. - 2005. i kojima sam se htio predstaviti mogućim inozemnim klijentima. Odnosno radovi koji nisu bili naručeni, već su rađeni kao radovi za portfolio (Noina arka, Kula Babilonska, Ezopove basne...). Ti su radovi nastali neopterećeni rokovima i nekim drugim ograničenjima.

Kako ste formirali svoj stil, ovaj specifičan izričaj koji podsjeća na rad renesansnih majstora? 

Ja svoj način rada ne doživljavam kao svoj stil, to je kombinacija raznih tekstura i tretiranja elemenata preuzetih od renesansnih i nešto suvremenijih autora. Vjerojatno postoje neki segmenti mog osobnog izražavanja u tim ilustracijama, ali oni dolaze podsvjesno i ne mogu ih definirati riječima. Analiziranje likovnih radova nije mi jača strana.

Je li mukotrpno crtati ovako kako Vi to činite, u Vašem je crtežu puno teksture... Sitni detalji, bogat ornament, naglašena figurativnost, uglavnom, očito je da radite promišljeno, polako, minuciozno...

Mukotrpno je uvjeravati izdavače da ne mogu isporučiti knjigu u istom roku kao i netko tko radi jednostavnije i brže, sam me rad na ilustraciji veseli. Moj način rada ne trpi greške, a kad ih napravim, onda su stvarno vidljive. Tako da pokušavam dosta vremena utrošiti na planiranje i definiranje elemenata kompozicije (ako rokovi to dopuštaju).

Što je sa slobodom u radu na naručenim slikovnicama i knjigama, odnosno na komercijalnim projektima; koliko je tu kompromisa, frustracije zbog rokova i ostalih ograničenja? 

Sve rjeđe radim na projektima gdje imam potpunu slobodu u radu, neki projekti me dovedu do ruba, neki me bace preko ruba, a poneki su zabavni. Što je projekt komercijalno jači, rad na njemu stresniji je u svakom pogledu osim financijskom.

U Rijeku na Tjedan dobre dječje knjige dolazite prvenstveno u svojstvu ilustratora slikovnica i knjiga za djecu, ali u kakvim ste sve projektima sudjelovali? Autor ste i više bojanki za odrasle... 

Uz ilustracije za djecu radio sam i ilustracije za ambalaže proizvoda, pa i storyboarde. Bojanke za odrasle ispočetka su bile samo još jedna naručena vrsta ilustracija, a prošle sam godine napravio jednu autorsku bojanku. Taj sam projekt prihvatio jer nije bio limitiran rokom i mogao sam crtati što želim i kako želim. Zadovoljan sam rezultatom, ali me pomalo iscrpljuje dopisivanje s ljudima koji su frustrirani jer ne mogu nabaviti tu knjigu u inozemstvu po povoljnoj cijeni. Ja na to ne mogu utjecati, a oni to teško prihvaćaju.

Koliko vremena možete posvetiti stvaranju "za gušt" i u kojoj su mjeri takvi užitci i eksperimenti važni za Vaš ilustratorski rad, tj. onaj aspekt Vašeg djelovanja dostupan široj javnosti? 

Stvaranje „za gušt“ vrlo je bitan segment, ali unazad dvije godine ne događa se. Preuzeo sam previše projekata i ne stignem ništa drugo raditi. Vrlo sam se kasno počeo intenzivnije koristiti blokovima za skiciranje i pokazali su se više nego korisni za razvijanje kreativnosti. Žao mi je što se nisam njima koristio više u mladosti. Uz sve to, kad stignem, radim linoreze i bakropise iz hobija.

I na kraju neizbježno pitanje o novim idejama, željama i planovima... Za što da Vam držimo palčeve?  

Ideja imam i previše, ali ih ne definiram dovoljno da prijeđu u fazu realizacije, planove ne želim raditi (jer život se često pobrine da ih pomrsi), a želje su zdravlje, više vremena za stvaranje onog što me veseli i manje mailova od ljudi koji ne mogu kupiti povoljnu bojanku. :)