Prije pojave društvenih mreža i online servisa, vlastite i tuđe simpatije uhodile su se pomoću papira, točnije, preko školskih leksikona u kojima bi ljudi napisali ime svoje simpatije, telefonski broj, omiljenu boju ili sastav. Danas su školski leksikoni, baš kao i privatni dnevnici, stvar prošlosti, retro pojava do koje rijetki drže. Rijetki popunjavaju školske leksikone, no u rijetke se ubraja Anamarija Kirchmayer, glavni lik romana Tajni leksikon. [1]Roman se trenutno nalazi na lektirnom popisu za učenike šestih razreda osnovne škole.

Nedavno je objavljen nastavak romana, Tajni leksikon 2 (Naklada Ljevak, 2016.) u kojem je glavna protagonistica također Anamarija, ali je ovaj put ona nešto odraslija i zrelija. Usto su problemi s kojima se Anamarija svakodnevno susreće teži, ali ne i nepremostivi. Tek povremeno je blago smotana, no zato je stalno alergična na gluposti kojima se opterećuju njezini vršnjaci, ali i odrasli. Zasmeta ju što njezina majka otvoreno pred nju iznosi svoje fantazije vezane uz tjelesnost, bolje razumije sitne trzavice između oca i majke, iskreno žali oca i njegov podređeni status u obitelji te vidi da su ljudski odnosi nerijetko komplicirani: „Reći će ljudi, što si je izabrao, to neka i ima. I u pravu su. A ja često razmišljam kako on zaslužuje neku puno bolju životnu partnericu, topliju i nježniju od moje mame. I razmišljam kako bi bilo lijepo da me tata dobio s nekom posve drugom ženom. Ali sranje, to nije moguće. Nije!“ (107.)

"Teen" problemi

Poput svih drugih tinejdžera, Anamarija nije imuna na svijet bogatih i slavnih, kritički komentira njihove postupke, a znaju ju smetati i domaći politički akteri te afere što se vežu uz njih. Anamarija sve više pripada svijetu odraslih, redovno pretpostavlja kako bi ili ne bi reagirala u pojedinim situacijama da se kojim slučajem nađe u njima. Domaći primjeri lokalnih zvjezdica koje Hercigonja spominje u svom romanu nisu poznati ni mladima, a još će manje biti poznati nadolazećim generacijama. Da bi ti dijelovi romana bili razumljiviji, u fusnoti će uskoro morati stajati objašnjenje jer nikome neće biti jasne priče o izgradnji fontana.

Premda ga krasi primjerena doza škakljivosti, Hercigonjin roman neće svima biti drag i opisan kao primjereno štivo za mlade, što ponajviše ovisi o svjetonazoru čitateljstva. Jedan tip čitatelja, naročito oni koji krasi konvencionalni odgoj, prokomentirat će roman Tajni leksikon 2 kao moralno diskutabilno ostvarenje u kojemu se podliazi mladima jer se, eto, otvaraju određene teme kojih su svi itekako svjesni, ali ipak uredno šute o njima. Drugi tip čitatelja pohvalit će Hercigonjin roman jer je, stilski i sadržajno gledano, pisan upravo za tinejdžere, budući da se najviše govori o njima.

Nema sumnje da će Tajni leksikon 2 dobro sjesti osnovnoškolcima koji se nalaze na brojnim životnim prekretnicama, okruženi silnim, nasilnim trendovima i zbunjeni zbog nesigurnih društvenih previranja. Anamarija u svom izlaganju opisuje konkretne situacije - tinejdžerice koje se provode sa starijim osobama, ovisnice o markiranoj odjeći i ovisnike o virtualnom svijetu u kojem ona nerado provodi vrijeme, divi se papi Franji koji se po načinu djelovanja razlikuje od većine svećenstva, a s majkom nije u najboljim odnosima i puno toga joj zamjera: „Mama ni ne zna da imam pravog dečka. Da joj se pojavi na vratima i predstavi joj se kao moj dečko, razvalila bi mu pljusketinu od koje bi mu još danima odzvanjalo u glavi. Pa moja se mama u zadnju godinu-dvije doslovno povampirila. Čitala sam ponešto o klimakteriju, ali prerano je njoj još za to stanje. A možda i nije; čitala sam o ženama koje odu u klimaks već u kasnim tridesetim, a ne na kraju petog desetljeća. A da joj priznam da imam dečka, onda bi krenula beskrajna ispitivanja: zašto i zbog čega? Što mi sve radi odnosno što sve radimo? A toga bi me bilo užasno strah. Od kuda su mu roditelji i koliko su bogati, ako jesu?... i tako unedogled.“ (118.)

Bez tjeskobe

Poput naslova Tajni dnevnik Adriana Molea i Olfi među ženama, roman Tajni leksikon 2 opisuje stvarne situacije, probleme i dileme s kojima se suočava suvremena mladež. Mladost se ne opisuje samo kao basnoslovno razdoblje ispunjeno ushitom, već se ističe i teret tih osjetljivih godina u kojima svatko poželi biti zapamćen i dobiti djelić slave pa se zato prilagođavaju društvu kako ne bi došlo do odbacivanja. Hercigonjina protagonistica Anamarija po tome se ne razlikuje previše od svojih vršnjaka – premda ima vlastiti stav, nije idealna, i ona povremeno podlegne trendovima jer je pritisak okoline naprosto jači.

Kako je emocionalno bistra i u umjerenoj mjeri individualka, lik Anamarije Kirchmayer trebao bi osvojiti šire čitateljstvo. Spontana je i iskrena u svojim namjerama, nesklona kalkulacijama i zadovoljna svojim životom, unatoč turbulencijama i nepravednostima kojih je i više nego svjesna. Tajni leksikon 2 nije teško štivo i ne izaziva tjeskobnost, Hercigonja je Anamarijino pismeno izlaganje začinio ugodnom dozom humora i (auto)ironije, a upravo toga tinejdžerima treba u ovim ozbiljnim vremenima...