Savjeti za čitatelje: kako uspješno završiti Goodreadsov čitateljski izazov i privesti godinu kraju bez drame
Upozorenje: u ovom tekstu opisuje se ponašanje i aktivnosti koje se u očima mnogih pojedinaca nalaze u takozvanoj sivoj zoni moralnosti. Nastavite li čitati, automatski prihvaćate da autorica ni na koji način nije odgovorna za vašu eventualnu moralnu iskvarenost i propast.
Također, samim klikom na ovaj članak dali ste nam sve svoje osobne podatke, od imena, prezimena i adrese do broja žiro računa, krvne grupe i prava da vam uzmemo prvorođeno dijete. Ovo je šala, naravno. Možda.
Za svaki slučaj napišite status na svim društvenim mrežama u kojem navodite da ne želite da se dogodi bilo što od gore navedenog. To će SIGURNO pomoći.
Izazov prihvaćen
Svi znamo da u životu ne ide uvijek sve glatko i ponekad naiđemo na različite izazove. Primjerice, kad samo brzinski želite isprintati neki dokument, ali printer osjeti vaš strah, povuče trideset listova papira umjesto jednog i zablokira. To su naizgled bezizlazne situacije koje čovjeka bacaju u očaj, ali i čine jačim kada ih prevladamo. Katkad je dobro namjerno postavljati ispred sebe izazove radi poboljšanja kvalitete života. Na primjer, odlučiti da ćete piti više vode, jesti manje slatkog, prestati pušiti ili više se kretati. A možda sav taj zdrav život uopće nije za vas (potpuno vas razumijem, ni ja baš nisam fan) i samo želite čitati više knjiga zatvoreni tjednima u mračnom sobičku, okruženi kutijama cigareta, omotima čokolade i bocama s tekućinom čija formula nije H2O nego C2H5OH. Vrlo hemingvejski.
U tom ste slučaju sigurno čuli za Goodreads, društvenu mrežu na kojoj knjigoljupci ocjenjuju knjige, preporučuju ih drugim korisnicima i otkrivaju nove materijale za čitanje. Ako prvi put čujete za to, nemojte dopustiti da vas riječi „društvena“ i „mreža“ obeshrabre. Naime, za razliku od drugih društvenih mreža, na Goodreadsu nema baš puno toga što bi vas moglo naživcirati. Riječ je zapravo o nekoj vrsti mrežnog dnevnika čitanja u kojem bilježite što čitate, što želite čitati, otkrivate nove zanimljive sadržaje za čitanje i sve to dijelite s hrpicom drugih ljudi koji rade isto. Možete pisati recenzije kada vas neka knjiga na to potakne, a možete jednostavno samo dati ocjenu od jedan do pet. Kad pročitate neku knjigu, svi vam veselo čestitaju u obliku lajkića ili čak komentara podrške. I vi drugima čestitate kad oni dovrše neku knjigu i svi se zajedno radujemo. Zvuči pomalo blesavo i nimalo hemingvejski i svi smo u krevetu do 21 sat, ali zapravo je jako simpatično.
Kakve to sad veze ima s izazovima? Pa Goodreads je poznat po svom velikom godišnjem izazovu čitanja. Korisnici na početku godine redovito odrede neku proizvoljnu brojku knjiga koje se obvezuju pročitati tijekom te godine. Ako uspijete pročitati toliko knjiga koliko ste odredili, dobivate vječnu hvalu i slavu. Ako ne, svi će vas dovijeka smatrati luzerom i izbaciti s Goodreadsa.
Naravno da ne. Ako ne uspijete, nikom ništa.
Većina korisnika smatra da je riječ o super zabavnom poticaju da čitamo više, no naravno da postoje i pojedinci koji tvrde da im je Goodreads izazov upropastio užitak čitanja (i život!), pa ćete na internetu naići na nekoliko članaka u kojima autori govore o tome zašto su odlučili ne sudjelovati u izazovu (Nikog nije briga, Zdenka), pozivaju na bojkot istog (Nemoj mi govoriti što da radim) i hvale se koliko im je život kvalitetniji otkad ne upotrebljavaju Goodreads (Čestitam).
Ako ste skloni tome da stvari doživljavate previše ozbiljno, kao naša fiktivna Zdenka, onda preskočite godišnji čitateljski izazov. A ako želite malo dodatno začiniti svoj čitateljski život, zašto ne? Sve je to posve bezazleno, uvjeravam vas. Sve dok ne shvatite da je vrag odnio šalu jer u gornjem lijevom kutu piše da ste šest knjiga u zaostatku, a godina polako već ulazi u posljednje tromjesečje.
Trikovi i savjeti
Kao što rekoh, nije kraj svijeta ako ne uspijete u izazovu. Realno, nitko neće ni znati. Međutim, ako ste imali lošu godinu, život vam je kaos i ne znate što sami sa sobom, ne možete k tome još fejlati i Goodreads izazov. Neću to dopustiti. Ja sam vaša „How-To“ djevojka (kao Kate Hudson u „Kako se riješiti frajera u 10 dana“, samo manje simpatična, manje plava, manje uspješna, bez žute haljine i definitivno bez Matthewa McConaugheya) i spremna sam s vama besplatno podijeliti trikove i savjete za uspjeh.
Prionimo, dakle, poslu.
Prije svega, evo nekoliko savjeta KAKO se NE dovesti u situaciju da ste šest knjiga u zaostatku:
- Podcijenite se. Uzmite manji zalogaj nego što mislite da možete probaviti. Ako mislite da u jednoj godini možete pročitati 30 knjiga, stavite izazov na 20 ili 25. Tako odmah u startu znate da ćete vjerojatno nadmašiti vlastite ciljeve.
- Neka vam prva knjiga koju počnete čitati u novoj godini ne bude Kingov klasik „Ono“. Znam osobu koja je već u siječnju samu sebe osudila na propast jer je zaključila da je dobra ideja početi čitateljsku godinu upravo uz tu knjižurinu od 1100 stranica. OK, dobro, da, to sam ja. Kad sam je dovršila, već sam bila četiri knjige u zaostatku. Naravno da ne smatram da velike knjige treba posve izbaciti s repertoara zbog tamo nekog blentavog izazova jer očigledno i sama guštam u epskim pričama koje se protežu na više stotina stranica, ali možda bi bilo pametnije da ih ostavite za kraj godine kad već zadovoljite godišnju Goodreads kvotu. Ako vam je to bitno (kao meni). Ako nije (kao Zdenki), to je u redu.
- Jedan kontroverzan savjet: ako vam neka knjiga ne ide, odustanite. Toliko je knjiga koje ćete čitati sa guštom, zašto se mučiti i gubiti vrijeme na one koje vam se ne sviđaju?
No sad je prekasno i ne vrijedi plakati za prolivenim mlijekom, treba se usredotočiti na sadašnjost i popraviti trenutačnu situaciju čitalačkog zaostatka, a to možete učiniti puno lakše nego što mislite. Imam dvije riječi za vas: kratke priče.
Kratko, ali slatko
Dopustite mi da vam otkrijem kako je izgledala moja povijest pretraživanja interneta u danima nakon što sam shvatila da ove godine definitivno neću ispuniti svoj Goodreads izazov (bez brige, ne morate biti stariji od 18 da biste nastavili čitati): very short books, good short books, best short stories, good short stories, best short books, short novellas, short stories, fast reads, short reads, short novels you can read in a day, books under 100 pages, books under 50 pages, extremely short books… I tako dalje.
Inače nisam prevelik ljubitelj kratkih priča jer volim slojevitu fabulu i likove, a nekako mi se čini da 20-30 stanica obično nije dovoljno za takve podvige. Međutim, kad ti gori pod nogama, onda posegneš i za onim književnim formama koje inače izbjegavaš, a pritom naletiš na prave male bisere za koje ne bi niti znala da postoje da nisi potpuno zakazala s čitanjem ove godine.
Osam knjiga u zaostatku? Nema frke, pročitajte ovih osam kratkih priča i bum – opet ste na konju! Znam, znam. Netko će reći da je to varanje. I sama sam to pomislila u nekoliko navrata. Međutim, ako 1100 stranica može biti jedna knjiga, onda i 200 stranica može biti 8 knjiga. Ne može se protiv takve logike.
Neke od njih dostupne su besplatno, pa je potreban samo jedan klik, malo dobre volje i solidno poznavanje engleskog jezika da biste ih pročitali.
1. Jim Shephard: „The Zero Meter Diving Team“ (dostupno ovdje)
Svi smo ovog svibnja bili prikovani za male ekrane kada se prikazivala hvaljena HBO-ova mini serija „Černobil“. Ako devet fantastičnih epizode ove serije nije bilo dovoljno da zadovolji vašu fascinaciju ovom temom, pročitajte kratku priču „The Zero Meter Diving Team“. Priča je to o trojici braće koji su se našli usred stravične katastrofe koja se dogodila u nuklearnoj elektrani Černobil 26. travnja 1986. godine.
U priči je vidljivo da je autor proveo vrlo iscrpno istraživanje o ovom događaju, što je posebno fascinantno jer možda ponekad smatramo da ne treba unijeti puno truda u nešto što je tako kratko. Međutim, prava je istina da je puno teže napisati kratku i efektnu priču koja će ostaviti emocionalni utisak na čitatelja, nego opširno djelo u kojem čitatelj zapravo ima puno više vremena da nešto osjeti.
2. Dorothy Parker: „A Telephone Call“ (dostupno ovdje)
Vjerojatno jedna od najpoznatijih kratkih priča o ženi koja čeka (i čeka i čeka) da je nazove odabranik njezina srca. Vječna agonija koja je u današnje vrijeme s razojem tehnologije dobila nevjerojatne proporcije. Najbolje je to sažela Drew Barrymore u filmu „Njemu baš i nije stalo“: Tip mi je ostavio glasovnu poruku na poslu, pa sam ga nazvala na kućni broj. Potom mi je on poslao mail na moj Blackberry, ja sam ga zvala na mobitel, a on mi je poslao mail privatnu adresu i cijela je situacija jednostavno izmakla kontroli. Nedostaju mi dani kada smo imali jedan telefonski broj i jednu sekretaricu koja je imala jednu kazetu, a na toj je kazeti ili bila poruka od tipa ili nije. Sad moramo provjeravati sve te različite portale samo da bismo dobili nogu sa sedam različitih tehnologija. To je iscrpljujuće! Čak je i ovaj monolog već zastario jer sad još tu možemo dodati i Messenger, Viber, Whatsapp, Snapchat, Instagram i slično, pa slobodno možemo zaključiti sljedeće: Dorothy Parker, tebi je još bilo i lako!
3. Ursula K. Le Guin: „The Ones Who Walk Away from Omelas“ (dostupno ovdje)
Kratka filozofska priča u kojoj autorica postavlja vječno pitanje: je li sreća više tisuća ljudi vrijedna patnje jedne nevine osobe? Fiktivni gradić Omelas pravo je malo utopijsko mjesto gdje su svi sretni. Nema tuge, nema žalosti, nema ratova, nema mržnje – samo sreća. Ipak, njegovi stanovnici skrivaju mračnu tajnu. Dok većina njih nastavlja sa svojim životom unatoč spoznaji o tome što im omogućuje sreću i blagostanje, neki ipak ne mogu živjeti s tim pa odlaze. I znaju kamo idu, oni što napuštaju Omelas. Ako se dosad niste susretali s djelima Ursule K. Le Guin, ova vam je kratka priča idealna prilika za to. Jamčim vam da ćete odmah poželjeti pročitati još nešto iz pera ove kultne autorice znanstveno-fantastičnih priča.
4. Shirley Jackson: „The Lottery“ (dostupno ovdje)
Još jedna poznata priča autorice koja nam je podarila horor roman „The Haunting of Hill House“. Od samog početka stvara se osjećaj nelagode i neugodnog iščekivanja, iako nam zapravo nije jasno zašto. Što može biti toliko strašno kod dobitka na lutriji? Dopustite Shirley Jackson da vam pokaže. Jeziva priča koja završi prije nego što uspijete shvatiti što se to zapravo dogodilo i zašto ste tako zgroženi, ali ostaje s vama danima nakon što je pročitate.
5. Annie Proulx: „Planina Brokeback“ (dostupno u Gradskoj knjižnici Rijeka i ovdje)
Pripovijetka o ljubavi između dvojice kauboja, prema kojoj je 2005. godine snimljen hvaljeni film s Jakeom Gyllenhaalom i nikad prežaljenim Heathom Ledgerom u glavnim ulogama. Posve je nevjerojatno da je ova knjižica od svega pedesetak stranica rezultirala filmom koji traje dva sata i četrnaest minuta. Međutim, nakon čitanja postaje jasno da to zapravo uopće nije čudno jer autorica na kratak i koncizan način zaista kaže sve, a priča sadrži mnogo slojeva i materijala, kako za snimanje filmova, tako i za razmišljanje o pročitanom.
6. Zoran Žmirić: „Lanac“ (dostupno ovdje)
U čitateljskim pohodima nikako ne treba zanemariti ni domaće autore. Stvarno stanje u hrvatskom društvu već je samo po sebi dosta zastrašujuće, a u ovoj kratkoj priči Zorana Žmirića dosiže neke posve nove razine. Autor opisuje jednu distopijsku situaciju za koju zaista ne želimo da se ostvari, no ipak nismo posve uvjereni da neće i upravo u tome leži snaga same priče. Što ako društvo prikazano u državi Hrvatiji na čijem je čelu klerikalna desnica i nije toliko nezamislivo kao što se nadamo? Što ako ovo nije samo prikaz jednog izmišljenog paralelnog svijeta, već uvid u mračnu budućnost koja nas čeka?
7. Franz Kafka: „In the Penal Colony“ (dostupno ovdje)
Ponekad je dobro posegnuti i za manje poznatim djelima svjetskih književnih velikana i provjeriti zašto su zaslužili da ih obasipljemo takvim epitetima. Nema smisla pisati o tome tko je Franz Kafka jer to znaju svi koji su završili srednju školu, no mnogi ne znaju za ovu priču koja je objavljena 1919. godine. Radnja je smještena u neimenovanu kažnjeničku koloniju, a opisuje se upotreba složene naprave za mučenje i pogubljenje koja na vrlo okrutan i nečovječan način oduzima život osuđeniku. Koji je točno zločin tih zatvorenika, ne zna se. Baš kao što se ne zna što je učinio Jozef K. da mu se sudi u „Procesu“. Stoga je riječ o tipično kafkijanskoj priči o zloupotrebi zakona i mentalnom užasu nemoćnog protagonista, no ipak uz nešto više krvi i eksplicitno opisivanje postupka mučenja.
8. Ted Chiang: „Story of Your Life“ (dostupno ovdje)
I ova je priča prije nekoliko godina dobila svoju ekranizaciju pod nazivom „Dolazak“. Okosnicu radnje čini misteriozni dolazak izvanzemaljskih brodova, a stručnjakinja za lingvistiku (u filmu Amy Adams) pozvana je kako bi pomogla vladi u otkrivanju namjera misterioznih bića iz svemira. Nakon toga biste možda očekivali puno akcije i nevjerojatnih obrata u stilu „Dana nezavisnosti“, no ovo je ipak nešto drugačija priča. Pripovijedanje se prebacuje iz jedne perspektive u drugu, odnosno iz prošlosti u budućnost, sve dok prošlost i budućnost ne postanu jedno. U djelu će uživati ne samo ljubitelji znanstvene fantastike, već i ljubitelji lingvistike, ali i svi ostali koji vole dobre priče.
Summa summarum, nije zapravo uopće važno zašto posežete za nekim djelom. Iako sam se u početku osjećala kao prevarantica jer namjerno tražim knjige koje se jedva mogu nazvati knjigama ako ćemo za kriterij uzeti njihovu duljinu i koje će mi smanjiti zaostatak na Goodreadsu, taj moj „zločinački“ pohod zapravo je rezultirao time da sam pronašla ovih krasnih osam priča koje su me potakle na razmišljanje, koje ću zbilja pamtiti i rado preporučivati drugima. Činjenica da mi sad na Goodreadsu konačno pišu one slatke riječi koje sam žudjela vidjeti („You’re on track!“) samo su jedan fini bonus. Ono što Ameri zovu „win-win“ situacija.
Zato čitajte, ljudi! Čitajte sve i bilo što. Romane, pripovijetke, kratke priče, stihove, stripove, članke, recenzije, prikaze, deklaracije na proizvodima, upute o lijeku, grafite na zidovima, natpise u WC-ima. Sve se računa! Čitanje je naša supermoć.