Svakakve su. Tanke, debele, stare, nove, vesele, tužne, razvikane, samozatajne, zanimljive, dosadne, kvalitetne, nekvalitetne, strane, domaće. O nekima se govori malo, o nekima puno. O nekima nedovoljno, o nekima previše. Neki ih vole, neki ih ne vole. Nekima su sve, nekima ništa.

Ima svakakvih knjiga i po tome su veoma nalik ljudima. I ljude možemo svrstati po žanrovima, samo bismo možda tim žanrovima dali neka druga imena. Neki nam ljudi nikako ne sjednu, bez obzira na sve kvalitete koje pokazuju. S drugima pak odmah kliknemo unatoč svim manama. Ili baš zbog njih. Tako je i s knjigama. Usprkos našoj želji i trudu da volimo sve knjige na isti način, povremeno se dogodi da nabasamo na onu jednu koju Baš. Nikako. Ne možemo. Prožvakati.

Dosadna je. Ništa se ne događa ili se pak događa previše toga. Previše opisa ili premalo. Previše dijaloga ili premalo. Slabo okarakterizirani likovi, antipatični i besmisleni. Nelogična radnja. Milijun stranica, a kraj nigdje na vidiku. Ili pak mali broj stranica, a čini se kao da ih ima bezbroj. Probijate se kroz tu jadnu ispriku za knjigu kao da čistite korov u vrtu nadajući se da ćete ispod svega toga pronaći neke natruhe života.

Dakako, ako vam se neka knjiga ne sviđa i teško je čitate, svakako biste trebali odustati. Život je prekratak za loše knjige. Jednostavno je ispustite iz ruku i zaboravite da postoji. Međutim, kao što u određenim situacijama moramo bar nakratko naučiti živjeti s ljudima koji nam idu na živce (primjerice, s daljnjim rođacima na svadbama i rođendanima ili s iritantnim kolegama na poslu ili s potpunim strancima dok čekamo red na MUP-u), tako ponekad situacija iziskuje i da dovršimo tu prokleto dosadnu knjigu. Možda je lektira i morate je pročitati za ocjenu u školi ili na fakultetu. A možda ste član čitateljskog kluba.

Recimo da ste član čitateljskog kluba. Nadam se da jeste, ali ako još niste, možete to vrlo lako postati. Činjenica je da će vaš klub ponekad odabrati knjigu koju vi nikad samostalno ne biste uzeli u ruke. Možda će vas ta knjiga baš iznenaditi i oduševiti, no moram biti iskrena, u većini slučajeva neće. Okorjeli čitatelji već vrlo dobro znaju po nizu čimbenika koja bi im se knjiga mogla svidjeti, a koja ne. To je ono što nazivamo čitateljskim iskustvom. Primjerice, kad sama biram knjige, rijetko će se dogoditi da odaberem neku koja će mi se na kraju pokazati kao apsolutni debakl. Uvijek gledam kratak sadržaj (bez spojlera!) koji me mora zainteresirati, žanr, možda autora čiji opus dobro poznajem, ali i ocjenu na Goodreadsu koja mora biti najmanje 4 (još uvijek vjerujem procjeni većine). Naravno da me ti kriteriji povremeno iznevjere, ali u većini slučajeva funkcioniraju prilično dobro.

Neću nikad odabrati primjerice neki ruski klasik jer nemam dobra iskustva s njima, ne volim se baš s ruskim piscima i nemam pretjeranu želju čitati ih ako baš ne moram (uz svo dužno poštovanje ruskoj literaturi i osobama koje je vole čitati). No možda će eto moji Nedopričljivi u narednim mjesecima izabrati upravo Dostojevskog za čitanje. A ako se to dogodi, tako mi svega, ja ću tu knjigu pročitati do kraja makar plakala od muke.

Nigdje ne piše da isključivo morate dovršiti svaku knjigu i nitko vas neće izbaciti iz kluba ako to ne učinite, no ipak postoji ta neka neizrečena čitateljskoklupska dužnost, a i ono nepisano životno pravilo: ne možete zapravo reći da vam se nešto ne sviđa ako niste došli do kraja. Bilo da je riječ o knjizi, filmu ili kutiji keksa. Tko zna, možda se na kraju dogodi neki neočekivani plot twist koji osvjetla obraz cijeloj knjizi i podigne vašu ocjenu bar za pola decimale. Uostalom, bilo bi u redu da znate argumentirati u barem dvije-tri rečenice zašto vam se neka knjiga nije svidjela.

Slijedom toga, evo nekoliko trikova i savjeta iz popularno-znanstvene rubrike „Pitaj Ifku, Ifka zna“ koje možete slijediti da biste došli do kraja knjige koja vam ne ide.

1. Napravite popis svih krasnih knjiga koje ćete čitati nakon što završite tu dosadu koja vam oduzima volju za životom.

2. Pogledajte koliko vam je stranica preostalo i izračunajte koliko stranica morate pročitati dnevno da biste došli do kraja na vrijeme. Kad zadovoljite zadanu kvotu, prijeđite na neku drugu knjigu po vlastitom izboru koja vas veseli.

3. Umjesto detaljnog čitanja, skenirajte stranicu očima očajnički tražeći dijelove teksta u kojima se zapravo nešto događa. Vjerojatno nećete naći ništa, ali bar ćete ubrzati tempo.

4. Preskočite opise i usredotočite se na dijaloge. Ionako ste već odavno prešli onu točku u kojoj se pretvarate da vas zanima kako izgleda ambijent u kojem likovi borave, a nije ni toliko bitno imaju li oni sami plavu ili crnu kosu i što nose na sebi. Možda ćete iz dijaloga uspjeti saznati nešto o samim likovima. Ako knjiga uopće sadrži dijaloge. Ako ne, moja sućut.

5. Umetnite malu čokoladu ili drugu poslasticu nakon svakih pedesetak stranica pa se imate čemu veseliti. Ako ste na dijeti, opet, moja sućut. Možete staviti recimo celer umjesto čokolade, ali nisam sigurna koliko će vas to motivirati. Mene bi motiviralo samo na to da zaklopim knjigu i odem u hladnjak tražiti nešto konkretno za jesti.

6. Opsujte povremeno. Prestali smo biti fini već tamo u četvrtom koraku kad smo počeli preskakati opise, ne moramo se više pretvarati. Jednostavno izbacite tu frustraciju iz sebe i onda nastavite dalje. Bit će vam lakše, vjerujte mi.

7. Vodite bilješke i zapišite sve ono što vas u knjizi nervira. Maštajte o tome kako ćete doći na čitateljsku raspravu i zasuti roman drvljem i kamenjem, zapičiti mu jedinicu veliku kao kuća. Nemojte se uopće zabrinjavati ako je riječ o klasiku svjetske književnosti. Nismo u školi i ne morate se pretvarati da vam se sviđa knjiga samo zato što svi ostali kažu da je dobra i vrijedna. Imate pravo na svoje mišljenje i slobodno dajte dvojku Miroslavu Krleži (nasumični odabir, sorry Miro), zaslužili ste to pravo nakon svega kroz što ste prošli čitajući njegovo djelo.

8. Upornost je vrlina, ali ne isplati se baš uvijek. Ako uspijete završiti knjigu koja vam se nije svidjela, u najmanju ruku naučit ćete tu vrijednu životnu lekciju.

9. Kad konačno pročitate knjigu, moći ćete po svim društvenim mrežama lijepiti ovu sliku, a to je već samo po sebi jedna mala pobjeda:

Najvažnije je zapravo da ne dopustite da vas jedna dosadna knjiga obeshrabri. Na svaku dosadnu dolazi barem deset predivnih koje samo čekaju da ih otkrijete i odaberete za čitanje. Uostalom, članovi čitateljskih klubova najbolje znaju da se često dogodi i onaj scenarij kad ste „prisiljeni“ posegnuti za nekim djelom koje biste inače preskočili, a na kraju se između vas i te knjige dogodi ljubav. To su trenuci kojima se vrijedi radovati.

Do idućeg čitanja, srdačno vas pozdravljam. I ne zaboravite, ako imate bilo kakav čitateljski problem: pišite Ifki. Ifka zna.