Rami Ismail je suosnivač neovisnog nizozemskog studija za dizajn videoigara pod nazivom Vlambeer. Vlambeer je osnovao 2010. godine s kolegom Janom Willemom Nijmanom nakon što su obojica napustili fakultet za dizajn videoigara u Utrechtu. Ovaj dvojac je krenuvši od nule od Vlambeera napravio jedan od najpoznatijih indie game studija na svijetu!

Prvi prodor u javnost ostvarili su videoigrom Super Crate Box, a nakon toga radivši na nekoliko projekata paralelno započeli su s izradom zahtjevnije i kompleksnije igre Ridiculous Fishing. Međutim u procesu izrade Ridiculous Fishinga igra je klonirana od strane drugog studija, odnosno drugim riječima drugi studio im je ukrao ideju i pritom poprilično zaradio. Vlambeer se dugo oporavljao od tog incidenta, ali na kraju su odlučili dovršiti Ridiculous Fishing i plasirati ga na tržište. U konačnici je Vlambeer dobio golemo priznanje s obzirom da je 2013. godine Ridiculous Fishing  dobio jednu od najprestižnijih nagrada na svijetu u području dizajna - The Apple Design Reward.

Započeli ste svoju karijeru iz ničeg, ispisali se s fakulteta, niste imali novca i jeli najjeftiniju hranu. Jeste li zadovoljni s trenutnim stanjem te koji si je cilj postavio Vlambeer?

Vlambeer-u trenutno ide jako dobro, kako si i rekao, počeli smo od ničega, s igrom Super Crate Box smo vrlo brzo postali popularni, a u zadnju godinu ili dvije stvari su „izmakle kontroli“. Vlambeer je vjerojatno trenutno jedan od najvećih indie gaming studija u svijetu, ne prema količini igara, ali prema tome koliko ljudi zna za njega. Cilj Vlambeera je biti odgovoran prema gaming zajednici i cilj je kreirati što zanimljivije videoigre. Mislim da bih napustio Vlambeer kada ne bi imali više ništa novo ili interesantno za ponuditi igračima. Međutim ne vodi nas samo ideja za ugađanje igračima, također želimo pomoći drugim indie game studijima poput nas da uspiju.

Kako je dobitak Apple Design Reward-a utjecao na tebe i na vaš studio?

Naravno da nam je bilo drago što smo dobili ovu nagradu, ali nije nam baš izrazito stalo do tuđeg mišljenja. Mi kreiramo igre koje se nama sviđaju. Apple Design Reward vjerojatno je jedna od najvrijednijih i najprestižnijih nagrada koje možeš dobiti kao developer iOS igara, i naravno da nam je puno značila upravo zbog Ridiculous Fishing-a koji je u fazi kreiranja bio pokraden jer su nam klonirali igru što nas je prilično demotiviralo, ali ova nagrada nas je podigla. Osvojili smo i i Elijaha Wooda tj. Frodu iz Gospodara prstenova koji je tvitnuo da mu se iznimno sviđa naša igra! Stoga Apple Design Reward za nas znači da ukoliko napraviš nešto svoje, nešto originalno, da će to netko prepoznati ma koliko puta bio pokraden.

Kakve videoigre preferiraš i koje bi izdvojio?

Dishonored. Iako je to igra velikog studija (AAA) ona ima vrlo inovativne elemente, developeri su kreirali golemi grad s vlastitom poviješću i kulturom, kojeg igrač može istraživati dio po dio. Također bih izdvojio igru Papers Please u kojoj preuzimate ulogu imigracijskog službenika i morate odlučiti hoćete li propustiti osobu u zemlju ili ne. Dosta vremena proveo sam igrajući igru Helix. Kada igram igre uglavnom ne želim iznova igrati istu igru ili igru koja ima identične elemente, nemam toliko vremena u životu. Imamo u najboljem slučaju samo 90 godina života i u tom periodu želim iskušati što više različitih stvari. Tako su npr. Call of Duty i Modern Warfare 2 i 3 toliko slični da ne želim tratiti vrijeme na igru koju sam već odigrao. 

Kako vidiš budućnost videoigara?
Indie gaming je doživio svoj uspon pojavom "pametnih" mobitela i tablet računala između 2005-2008. godine. Osim toga pojava programa za digitalnu redistribuciju poput Steama i drugih omogućena je izrada videoigara pojedincima ili manjim grupama koje nisu imale dovoljno resursa, a sada su mogli početi izrađivati igre za široku publiku. Indie pokret s vremenom je okupljao sve više ljudi koji se bave kreiranjem igara, ali i igrača. Međutim najvažnije je to da je indie pokret počeo zahvaćati sve šire perspektive videoigara pa tako dolazi do njihove transformacije - više ne postoje samo videoigre koje su samo FPS, strategije i sl. već dolazi do sasvim novih žanrova koji su do prije desetak godina bili nezamislivi. Sada imamo igre o seksualnom nasilju, depresiji, nasilju itd. Mislim da u budućnosti neće biti toliko važno na kojoj vrsti uređaja igramo igru, već koliko je različita ponuda videoigara. Pa tako umjesto da imamo ljude koji samo igraju x-ti nastavak Call of Duty-a, za kojeg smatram da je sjajna igra, možemo imati i jednostavnu igru o ubijanju ribe poput Ridiculous Fishinga.

Čime se baviš van svijeta videoigara, koji su tvoji hobiji?
Obožavam čitati, putovati, općenito odlaziti na mjesta na kojima nikada do sada nisam bio. Stoga je Rijeka poslastica za mene jer ustvari nikada nisam bio u ovom djelu Europe. Volim glazbu. Veliki sam fan toga kako unaprijediti određene stvari tako da bi me mogli nazvati idealistom. Uglavnom ne igram videoigre koliko uživam kreirati iste.

Mnogo putuješ, odlaziš na brojne gaming konferencije, po čemu ćeš pamtiti Rijeku?
U prvom redu Rijeka je iznimno bogata u kulturnom smislu. Budući da sam iz Nizozemske koje je potpuno ravna, prvo što sam primjetio je ovaj prekrasni brdoviti teren, a kada sam počeo šetati gradom uočio sam različite stilove gradnje brojnih prekrasnih zgrada. Arhitektura je iznimno raznolika, prepoznajem utjecaje iz raznih perioda i kultura u ovom malom gradu. Grad je živući spomenik različitim periodima koji su iza nas gdje se na svakom kutku očito vidi različitost svakog od tih perioda. Toliko me fascinirao da sam počeo čitati o njegovoj povijesti. Mislim da nikada nisam bio u gradu poput Rijeke gdje je toliko povijesti.