Pika Vončina: Za mene su "Četiri godišnja doba" u formi kamišibaj teatra nov i vrlo uzbudljiv trenutak
"Četiri godišnja doba" Pike Vončine već volimo kao slikovnicu, a sada nam Gradsko kazalište lutaka Rijeka priprema i jedinstvenu predstavu.
U sklopu festivala “Tobogan - aktivne ferije za djecu” i razvoja projekta Dječje kuće u kompleksu “Benčić” i Rijeke 2020 kao Europske prijestolnice kulture u Astronomskom centru Rijeka održat će se premijera predstave “Četiri godišnja doba”. Riječ je o jedinstvenoj izvedbi iz ciklusa pričopredstava Gradskog kazališta lutaka Rijeka nastaloj prema istoimenoj slikovnici hrvatske ilustratorice i autorice Pike Vončine. Povodom riječke “toboganske premijere” Pika nam je sama objasnila nekoliko ključnih detalja o svom uratku pisanom i slikanom, a za sud o predstavi veselimo se njenoj praizvedbi u petak 6. srpnja u Astronomskom centru Rijeka.
Možete li nam ukratko objasniti koja se priča krije iza “Četiri godišnja doba”?
Godišnja doba su zapravo nježna poveznica između četiri samostalne priče o životinjama. Tu su leptir Emerik, slon Gašpar, lav Mirislav i pingvin Frederik, svaki sa svojim strastima i snovima, i to svaki kao simbol jednog godišnjeg doba. One nepretenciozno i neobično govore o odrastanju, djetinjstvu, prijateljstvu i roditeljstvu. Recimo tako, imamo Gašpara, slona iz tople Afrike koji obožava plesti šalove, a zajednička prijateljica roda poveže slona Gašpara, ježa Slavena i njegovu obitelj. To je prijateljska nit poveznica.
Koji motiv i osnovna ideja se nalazi iza nastanka “Četiri godišnja doba”?
Ja sam inače ilustratorica, ali me u jednom razdoblju ulovila velika inspiracija za pisanje. Napisala sam jako puno priča u jednom dahu. Počela sam ih i objavljivati, prvenstveno u časopisu “Prvi izbor” te sam ih s vremenom dorađivala. Sve ovo što je objavljeno kao moje autorske slikovnice nastalo je spajanjem četiriju priča koje je povezao neki zajednički motiv iako su zapravo nastale u različitim trenucima. Takav je slučaj ovdje s godišnjim dobima.
Koja tehnika rada stoji iza vašeg djela, pa tako i iza “Četiri godišnja doba”?
Radim kombinirano akvarel i temperu i to na papiru. Kod mene se ne može naći digitalnu tehnologiju. Čak i tekst u svojim slikovnicama pišem rukom. Cijelu svoju stranicu komponiram upravo uključujući i tekst koji je tako organski dio cjeline i nije slučajno bačen bilo gdje na stranicu. Slika i slova su kod mene ravnopravni sudionici kompozicije na jednoj stranici.
Suradnja s Gradskim kazalištem lutaka Rijeka je nastala spontano ili?
Bio je dovoljan samo jedan poziv ravnateljice Gradskog kazališta lutaka Rijeka Magdalene Lupi čija me je zamisao uprizorenja "Četiri godišnja doba" i to u formi kamišibaj teatra oduševila. To je jedna predivna forma - mala, intimna, čarobna. Slike koje su ustvari statične bivaju vrlo dinamično interpretirane od strane glumca, a naravno, to uključuje i maštu jer publika mora biti aktivna u stvaranju svoju slike, mora dodati vlastiti dio mašte ne bi li spojila taj tekst, priču i statične slike. Za mene je uprizorenje “Četiri godišnja doba” velika stvar jer jedno je kada radite u vlastitoj izolaciji, a drugo kada čujete da tekst izgovara netko drugi. Za mene je to vrlo uzbudljiv trenutak koji jako iščekujem.
Autorska ekipa:
Autorica teksta i ilustracija: Pika Vončina
Redateljica: Irena Rajh
Dramaturginja: Vedrana Balen Spinčić
Grafička obrada i oblikovanje: Petra Petan
Izvodi: Damir Orlić
inspicijent Damir Ševček; tehničko vodstvo Serđo Dlačić; scenografiju i rekvizite u radionicama GKL-a izradili Luči Vidanović i Dorian Požarić; majstor pozornice Mihajlo Uzelac, majstor rasvjete Željko Drakulić
praizvedba 6. srpnja 2017. u okviru festivala Tobogan; Dječja kuća EPK Rijeka2020 u Astronomskom centru Rijeka
uzrast 3+
trajanje 30 min.
Predstava je postavljena u suradnji s Mozaikom knjiga d.o.o.
O pričopredstavama
Moć dobro ispričane priče nikada ne blijedi - čak štoviše, priča nas uvlači u svoj neobičan i imaginaran svijet koji stvara zajedno s nama. Zato je storytelling tj. pripovijedanje priča i bajki sve popularnije, dok oblik pripovjednog kazališta neki smatraju najsnažnijom kazališnom formom. Pripovijedanje priča i bajki djecu od ranih nogu uči važnosti čitanja knjiga i pripovijedanja priča, osluškivanja i važnosti prisustva živo izgovorene riječi koja razvija njihovu maštu, kreativnost, vokabular i pomaže razvoju dječje osobnosti. Današnje vrijeme razvojem tehnologije sve više zanemaruje živu riječ pripovijedanja te time taj oblik prijenosa priča i bajki ostaje tek podsjetnik na neka prošla vremena. Pripovijedanje priča i bajki omogućuje živi kontakt s glumcima-pripovjedačima i živom riječju izgovorenom samo za male slušače.