TRI SCENE

 

1 

Zvijer trune u kavezu

nakon mnogih batina

preodgojena

ostavljena leži u kutu

posvećena samoj sebi

poslušne oči trpe

kosa i put

koja nikoga ne dira.

 

2 

Svirale su trube

i klicali glasovi

mnogo poznatih očiju

poneko ljubomorno

prate jednoga od nas

kao mladenku u novi grad.

Poznatim i prijetećim

poljanama povedeni

ostavili smo za sobom

čeznutljive oči starog psa.

 

3 

Melankolija.

Osjećaj kad se vratiš

po još jedan zagrljaj

sada prati sve dane.

Svirale su trube

prije odlaska

a zamuknule

nakon razočaranja.

  

 

TRAŽENJE

 

Tražio sam danima

lud od iščekivanja

tražio po selima

napuštenim kućama

dimovi iz krovova

svjetla iza zavjesa

lutao sam stazama

u dotrajalim kolima

 

Ponekad pritisne svijet

Ponekad

ti nemilice dokaže što jest

Ponekad

razočaranje oduzme mjesto tvome svijetu

i ti odstupiš

na cestu

 

Tražio sam danima

po izgubljenim šumama

Tražio po knjigama

ispisanim slovima

Mislio sam

možda je

u svjetlima metropola

i hodao sam izgubljen

po rubu svoga kreveta

Ponekad nisam očajan

napravio ni koraka

Smeten zvukom vlakova

i telefonskih poziva

Ponovno sam lutao

po kućama i sobama

Možda je taj svijet

Zaista sve što jest

Možda ono što vidiš

Polako uzima ti svijest

I samo tjera te dublje u sebe

Da drhtavim rukama

oslobodiš zvijer

  

 

PJESMA

Ja sam svjetlo koje odzvanja avenijama

poput plesa izgubljenih farova

 

Ja sam ruka koja oči zaklapa

tihim smrtima ispod gradskih zidova

 

Ja sam sjena vojnika s cigaretom

koji čuva vječni plamen palih boraca

 

Moje lice se pojavljuje u očima

usamljenih zaboravljenih proroka

 

Ja te pratim dok vraćaš se po poljubac

dok zaboravljaš lica svojih djedova.

 

Ja sam mudrost koju prebrzo zaboraviš

koja vodi te u život što ne postoji

Ja sam savjest koja tjera te da požališ

što odavno prekrila je prašina.

 

  

SHVATIT ĆEŠ

 

Shvatit ćeš kada te isprati

hladna soba u prozirnu noć

 

Razumjeti ćeš moje riječi

i moj pogled

Vječitu tugu predaka

na starim izblijedjelim slikama.

 

Shvatiti ćeš prašinu

što se kovitla cestom

i mali zapušteni vrt

Bit će ti žao

starih ljudi

koji napušteni svijetom hodaju.

 

Nije ti jasno

neće ni biti

no zato postojim ja

Ova će pjesma preživjeti

lavež što budi iz sna

 

Moje će crvene riječi

odzvanjati starim stubama

Na slici će biti dvoje

što čudno se smiješe za sumraka.

 

  

MEMENTO

 

Jednako je predati se i odustati.

uspjeti znači izgubiti snove.

Predati se jednako je zaboravu

Biti zaboravljen,

nije važno ako i sam zaboraviš.

Sveti čovjek nedostaje svojoj majci.

Ljudski razum prepoznaje samoću,

ponekad.

Društveni razum ne postoji.

Generacije

nisu dovoljno daleko

da bi učile jedne od drugih.

 

Nitko ne može pričati o smrti.