"Medvjeđa koža" Oriola i Zidroua: prava stvar za ljubitelje gangsterskog svijeta
Nemojte se uplašiti prijeteće naslovnice...
Kao što je Dieter Lumpen impozantan fiktivni lik, tako je Belgijanac Benoît Drousie (1962.), u svijetu stripa poznatiji po umjetničkom pseudonimu Zidrou, impoznatna stvarna osoba koja umije napraviti prvoklasnu priču. Početkom devedesetih godina 20. stoljeća započeo je scenarističku karijeru i ubrzo pokazao izuzetnu spretnost u mnogim žanrovima, prilagodljivost u pripovjednom procesu. Bilo da opisuje klaustrofobičnu atmosferu rovova u Prvom svjetskom ratu, disfunkcionalnu obitelj ili kriminalni milje, Zidrou je u stanju pomno dočarati brojne raznovrsne emocije, iskazati specifičan smisao za humor te pritom poput prosvjetitelja dobronamjerno šokirati čitateljstvo – premda se međusobno po tematici i ugođaju uvelike razlikuju, mnoge Zidrouove priče sadrže poučnu crtu te dojmljiv završetak. Domaćoj publici Zidrou je poznat po naslovima Lydie (Fibra, 2014.), Lijepo putovanje (Fibra, 2014.), Kabaret Folies Bergère (Fibra, 2015.) i Medvjeđa koža (Fibra, 2015.)[1]
Medvjeđa koža čistokrvna je gangsterska storija u kojoj dobroćudni mladić Amadeo ima zadatak svaki dan pročitati don Palermu horoskop. Ima već 75 godina kako starac čeka dogovorenu ljubavnu poruku, a trebala bi se nalaziti upravo u toj rubrici. Dok Amadeo popravlja gumu na biciklu, don Palermo mu priča svoju impozantnu životnu priču, stavljajući pritom naglasak na razdoblje kad je bio upravo Amadeovih godina – don Palermo opisuje odrastanje u propalom cirkusu, prijateljstvo s pripitomljenim medvjedom Roosveltom i susret s krvoločnim mafijaškim šefom don Pomodoreom koji je nakon odgledane predstave Roosvelta ubio iz puke znatiželje jer, nikada prije nije ubio medvjeda, a taman mu je, kako reče, i ponestalo hrane. Don Pomodore uzima Palerma u svoju službu malo nakon što mu ubije medvjeda. „Te sam večeri izgubio svog najboljeg prijatelja, nevinost i ono malo preostale vjere u ljudski rod... to mi se činilo kao više nego dovoljno opravdanje za moje prvo pijanstvo.“ (11.)
Unatoč svom mladenaštvu, Palermo ne donosi nagle odluke koje bi ga mogle doći glave, postupno stječe naklonost don Pomodorea i strpljivo čeka najpovoljniji trenutak za odmazdu. Situacija se počinje dodatno komplicirati jer se mladi Palermo neplanirano zaljubi u Miettu, unuku don Pomodorea koja Palermu, dok se on navečer kupa, čita Steinbeckov roman Plodovi gnjeva. Naravno, don Pomodore to ne zna, stoga je za očekivati da će Palermova ljubavno-osvetnička priča imati krvavi vrhunac i iznenađujući rasplet.
Ono što pozitivno začuđuje, i u čemu se jasno vidi Zidrouov spisateljski talent, jest kolika je doza događaja i raznovrsnih karaktera uspješno zbijena u svega 62 stranice. Osveta, izdaja, brutalna ubojstva, ljubavna priča, nagla odrastanja, kriva srastanja, krvava sazrijevanja i staračke muke samo su neki motivi koji zajedno čine ovu kratku i brzu priču čija se radnja zbiva krajem tridesetih godina 20. stoljeća u Americi; Zidrou kao scenarist i Oriol Hernández Sánchez (1983.) u ulozi crtača ne gube prostor na suvišnim detaljima[2]
Medvjeđa koža mogla bi ljubitelje ugašenoga serijala Mister No podsjetiti na kultnu epizodu Bilo jednom u New Yorku u kojoj se podrobnije opisuje kako je razigrani pilot Mister No, pravim imenom Jerry Drake, odrastao na opasnim ulicama New Yorka, okružen šarolikim polusvijetom što se sastojao od kojekakvih sitnih muljatora, opakih propaliteta i živopisnih mafijaša. Budući da se naslov Medvjeđa koža temelji na prokušanim gangsterskim motivima, trebao bi dobro sjesti ljubiteljima gangsterskih filmova i televizijskih serija. S obzirom da je sadržajno debeo, a količinski prihvatljivo mršav, naslov Medvjeđa koža brzo se probavlja, što će reći da je idealno štivo i za vruće ljetne dane - pročita se u pauzi između kupanja, uz bevandu!