Matija Budimir dobro je poznat užem krugu ljubitelja knjiga i čitanja u Rijeci. Kao jedan od stupova Udruge "parNas" godinama radi na promicanju kulture čitanja iz čega je izrasla i jedna od prvih suvislijih i u praksi provedenih ideja o sajmu knjiga u Rijeci. Nastala je tako Kičma čijih je prvih pet izdanja, pa tako i predstojeće šesto, organizirala Udruga „parNas“. Glas o novoj Kičmi širi se diskretno, nema skupa i bučna marketinga, stoga smo planove i program odlučiti saznati od predsjednika Organizacijskog odbora sajma.

Kičma ide dalje. Što se događa na planu ovogodišnje organizacije?

Nakon pet godina suradnje sretno smo se rastali od dosadašnjeg partnera i suorganizatora Kičme – VBZ-a te sklopili partnerstvo s nakladničko-knjižarskim poduzećem MIŠ d.o.o. iz Zagreba, koje će se kao suorganizator baviti izložbom i prodajom knjiga. MIŠ vodi pozitivna i entuzijastična Snježana Sremić i oni već nekoliko godina rade male sajmove diljem Hrvatske, ljeti organiziraju brod-knjižaru, a možda su najpoznatiji po otvaranju prve tzv. outlet-knjižare u Hrvatskoj (na zagrebačkoj Savskoj cesti). Ove godine obnavljamo programsku suradnju s Gradskom knižnicom Rijeka, vi ste nam važan i drag partner.

Imamo promjene i u smislu lokacije i organizatora iako je Udruga "parNas" konstanta. Koje je izvorište tako nestabilnog stanja?

Uzroci su ovakvog stanju sukob poslovne politike VBZ-a i naše vizije sajma te (opravdani) pritisci nekih sudionika iz našeg grada. Iako je naš dosadašnji partner možda zadovoljan Filodrammaticom kao mjestom održavanja sajma, možda zbog činjenice da je u istoj zgradi njihova knjižara, mi smo shvatili da je prostor premali za daljni razvoj sajma. Također su sa svih strana postojale velike kritike na knjižarski koncept sajma (koncept u kojem nakladnici ne prodaju sami svoje knjige, već to radi organizator prodaje, u ovom slučaju VBZ). Budući da se VBZ i mi nismo uspjeli dogovoriti o promjeni lokacije i koncepta, završili smo suradnju na toj, suroganizatorskoj razini, te smo mi pronašli novog partnera i odlučili se za novi termin, a VBZ je u starom terminu održao novi sajam – Vrisak.

Proteklih godina bilo je i određenih sporova i razmišljanja oko toga treba li Rijeka uopće sajam knjiga. Sada ih ima nekoliko manjih... Je li ti poznato kakvi su njihovi rezultati? Kako doživljavaš takvo stanje?

Koliko je meni poznato, Bookfest je imao dobar uspjeh u prvoj godini, ali onda su padali, jer se kriza u nakladništvu produbila. Ne znam kako im je prošla ova godina, kad su se preselili u Tower. Oni su u prvom redu prodajni sajam, te zbog toga i zbog krize u nakladništvu posve opravdano vode se idejom organiziranja i lociranja sajma na način da ostvare čim bolju prodaju. Netko je od njih rekao „ljudi moraju za knjigu zapeti“, dakle sajam mora ići na mjestu na kojem velik broj ljudi stalno prolazi zbog drugih razloga i oni će onda usputno, slučajno kupiti knjigu.

Dakle mi smo potpuno kompatibilni s njima i želim im dobar uspjeh. S druge strane, VBZ, kao i mi, želi sajam koji predstavlja novitete i koji je kulturni događaj, u čijim programima sudjeluju „najaktualnija“ i najpoznatija imena književnosti i publicistike. Po tome je njihov sajam usporediv s našim sajmom. No razlika je što se oni moraju voditi i vlastitim poslovnim interesima, koji su ponekad u suprotnosti s navedenim ciljevima sajma. S druge strane, mi nemamo tog ograničenja i kao neprofitna udruga iz Rijeke vodimo se samo svojom vizijom da Kičma bude sajam na kojem će biti što veća ponuda što više izdavača, sve kvalitetne knjige te da bude sajam koji će ugostiti zanimljive i kvalitetne kulturne djelatnike bez „poslovne predrasude“. Zbog tih razlika i razlike u terminu održavanja mislim da možemo uspješno koegzistirati.

Čemu uopće služe sajmovi knjiga u gradu kao što je Rijeka? Što oni donose ovdašnjoj čitalačkoj publici, tj. kupcima knjiga?

Sajam knjiga poput Kičme želi gradu „donijeti“ raznovrsan i bogat program koji uključuje književnost, stručne knjige te knjige koje govore o društvu i procesima u njemu. Takav program nepobitno oplemenjuje kulturnu i kulturnoturističku ponudu, dakle omogućuje građanima Rijeke i okolice, ali i svima drugima koji zbog sajma ili nečeg drugog dođu u naš grad da otkriju nešto važno ili kvalitetno, da upoznaju uživo poznate i kvalitetne autore, urednike, izdavače te trenutne kulturne/društvene procese. Omogućuje im da uživo prodiskutiraju s nosiocima tih procesa te da iz toga nastanu nove teme, nove ideje. Mislimo da je to poželjan dio identiteta nekog grada i sredstvo privlačenja poželjnih posjetilaca. Takav sajam također omogućuje pregled naklada i upoznavanje sa svim novitetima na jednom mjestu.

Rekao bih da često zbog skučenosti i profitabilnosti knjižara i njihovih vlasnika, s jedne strane, te zbog upravo suprotnog, prevelika izbora i prevelika broja ljudski ili strojno upućenih sugestija za kupnju na internetu, s druge strane, ostaju skrivene vrijedne knjige i knjige koje nam trebaju za zadovoljenje neke naše duhovne ili praktične potrebe, a nismo ni znali da postoje. Zatim je tu i mogućnost da se brojne knjige kupe po sniženim cijenama. Sve navedeno promiče čitanje, informiranje, analiziranje te pomaže nakladništvu.

Dojma sam, a tako u razgovorima reagira i većina sugovornika, da je izdavaštvo u samoj Rijeci na prilično niskim granama. Čini li se i tebi da je tako i kako zamišljaš pozitivnije smjerove razvoja?

Možemo gledati na to na dva različita načina. Koliko je meni poznato, u Rijeci i okolici djeluje u hrvatskim okvirima natprosječno velik broj natprosječno produktivnih nakladnika, dakle po tome smo uspješni. No razočaran sam riječkim nakladništvom u kulturnom smislu. Premalo je i prerijetko se izdaju kvalitetne, natprosječne knjige. Istaknuo bih u pozitivnom smislu Ex libris, no oni se uglavnom bave samo teologijom. Možemo samo sanjati o nekom riječkom Antibarbarusu, Disputu, Leykamu ili Frakturi. Vjerojatno je tomu uzrok pretvorba (gospodarstva) i metropolitizacija Hrvatske. U ovakvom društvenom uređenju mislim da se jedino možemo nadati privatnoj inicijativi, dakle osobi ili skupini osoba koje će s velikim entuzijazmom i protivno poslovnim savjetima započeti izdavački program koji je kulturni projekt. A onda da će ih kulturna javnost, Grad, a onda i Ministarstvo poduprijeti.

Čitatelji se odgajaju od malih nogu. Mogu li sajmovi pomoći u tom smislu, povoljnijom literaturom, programima za djecu...?

Svakako da mogu. Djeci treba knjigu čim više približiti i predstaviti ju na što zanimljiviji način. Pružajući im programe i prostore posebno osmišljene za njih, pozivamo ih da prate i zanimaju se za knjige koje će ih s odrastanjem sve više interesirati i trebati im. I djeci se na sajmu pruža prilika da pronađu nešto za sebe, za što nisu znali. Mislim da je važan čimbenik i da djeca koja zbog obiteljskih prilika nisu okružena vrijednim knjigama i interesom za kulturu i svekoliko znanje dolaskom na sajam možda otkriju ili bolje upoznaju blago koje im knjige mogu ponuditi.

Jedno od vaših izvorišta i jedna od vaših specifičnosti unutar Hrvatske bio je snažan interes za časopise. Kako ta scena stoji danas?

Točno, mi smo 2008. krenuli s festivalom časopisa kao važnim i jedinstvenim dijelom sajma, željeli smo dati veliku pažnju kulturnim, stručnim i znanstvenim časopisima. Na naše razočaranje, sama uredništva tih časopisa često nisu imala interesa doći i predstaviti ih. Zbog toga smo od te ideje odustali. Mislim da su na pad nekada jake časopisne scene uvelike utjecale sljedeće činjenice: razmjerno se sve manje čitaju kulturno vrijedni sadržaji (opći rast čitanja ide zbog globalnih kampanja, bilo izravno marketinških bilo modelima poput kluba knjige Oprah Winfrey, koje snažno „guraju“ neke veoma popularne naslove poput Harryja Pottera, fantastiku, trilere, meku pornoliteraturu za žene, knjige tzv. samopomoći, mudrosti istoka, pa i zapada, biografije slavnih osoba u njihovim dvadesetim itd.), kod nas jedinice samouprave i Ministarstvo kulture sufinanciraju previše časopisa premalim iznosima, Ministarstvo znanosti dobrano je smanjilo sredstva za znanstvene časopise, sve je lakše doći do objavljivanja vlastite knjige (ne „kali“ se prvo zanat/pero objavljivanjem u časopisima) te zbog povećavanja dostupnosti digitalnih i digitaliziranih sadržaja. Mislim da u Hrvatskoj trenutno i nadalje „ima mjesta“ za samo dva do četiri tiskana književna i kulturna časopisa.

No otvaraju se velike mogućnosti za elektroničke časopise. Opet bi bilo dobro da se manje njih financira većim iznosima, što bi tim probranima omogućilo da budu kvalitetni, da iz velike ponude izdvoje i predstave najbolje, da unaprijede status autora, koji su u našoj zemlje uglavnom „volonteri“.

Što ovogodišnja Kičma donosi programski, a što ponudom knjiga? Obori nas s nogu. :)

U prodaji očekujemo kao i na dosadašnjim Kičmama nekoliko tisuća naslova i povoljne cijene. Bit će tu puno noviteta, ali i puno knjiga na rasprodaji (od Shakespearea do erotike). Na Korzu ćemo dijeliti kupone za kupnju knjiga već od 3 kn.

Program možda neće biti toliko brojan koliko je bio na nekim prethodnim izdanjima Kičme, ali će on biti vrlo raznovrstan i kvalitetan, da ne budem skroman. Bit će tu kontroverznih i profinjenih imena, kako uvaženih gostiju iz naše metropole, tako i puno domaćih, riječkih autora i urednika. Nastupit će riječke književne perjanice te ćemo predstaviti i tri riječka elektronička časopisa i jedan magazin, možda sve koji postoje za područje književnosti i kulture. Vjerujemo i da će se djeca veseliti dvjema predstavama koje za njih pripremamo.

Nadam se da neće biti većih iznenađenja koja bi poremetila ove naše planove te da će što veći broj ljudi posjetiti naš sajam i pronaći na njemu nešto za sebe te se na njega ponovo vratiti! Mi ćemo ih toplo dočekati.