Marta Hauser: Volonteri su ljudi koji imaju želju za promjenom
Marta Hauser voditeljica je volonterskog programa Udruge SMART. Iako nenametljiva i diskretna, Marta je zasigurno jedan od većih znalaca o pitanjima volontiranja.
S obzirom na fenomenalan značaj volontiranja za društvo u cjelini, ulovili smo je na sat vremena da bi nam približila što pravo volontiranje doista jest, što donosi volonterima i koji je ispravan put za volontere i organizacije.
Za početak suočavam se s jednom nejasnoćom. Nije mi jasno što vama točno piše na vratima – volonterski centar ili volonterski program – s obzirom da se dva pojma koriste gotovo podjednako.
Da, na vratima nam piše volonterski centar. Naime kod nas je stvar postavljena malo drugačije čisto zbog logike pojmova. Mi u SMART-u vodimo regionalni volonterski centar za Primorsko-goransku, Istarsku, Ličko-senjsku i dio Karlovačke županije. S obzirom na to da Udruga SMART ima puno širi spektar djelovanja, dakle nije samo volonterski centar, aktivnosti vezane uz volontiranje zovemo volonterski program. Ali službeno smo volonterski centar za navedene županije. (smijeh)
Sada kada nam je to jasnije, objasni nam koje funkcije obavlja volonterski centar?
On prije svega radi kao burza volonterskog rada. U njemu građani mogu saznati u koje se organizacije mogu javiti za volontiranje, dok organizacije koje trebaju volontere mogu saznati koji volonteri su na raspolaganju. Radimo također na promociji volonterstva i vrijednosti koje volonterstvo zastupa. Vršimo i edukaciju na dvije razine - informiranje i upoznavanje s volonterskim radom za građane kako bi iz njega izvukli maksimum, a za organizacije educiranje o kvalitetnom upravljanju volonterima.
Možeš li nam približiti kako operativno funkcionira burza volonterskog rada, tj. kako do nje uopće doći?
Mi imamo dvije baze –baze volontera i organizacija. Među organizacije uvršavamo one koje su prošle edukaciju kod nas jer tako osiguravmao da će raditi prema kvalitetnim znanjima, iako volonterima šaljemo pozive i onih organizacija koje nisu u našoj bazi i koje nisu prošli našu edukaciju. Baza volontera je popis zainteresiranih građana. Svatko može ispuniti prijavnicu, a sve se može riješiti online. Maksimalno smo otvoreni raznim komunikacijskim kanalima – možete nam se javiti putem Facebook stranice, web stranice, a uveli smo i SMS poruke. To je posebno korisno za građane treće životne dobi koji više vole SMS, a manje računala i mejlove.
Osobno, prvi sam put čuo za riječ volonter kao srednjoškolac nakon što je Igor Štimac počeo navodno "volonterski" obavljati neke funkcije u Hajduku. Već je ta negativna aura čovjeka kojeg otprije vežemo uz malverzacije i obračune u disko klubu naštetila razumijevanju volontiranja. S druge strane tu je famozni "Mršićev zakon" uz kojeg volontiranje, osim što je plaćeno, u percepciji javnosti često postaje nešto više vezano uz iskorištavanje mladih ljudi od strane poduzetnika. Kako se vi borite s ovom pojmovnom zbrkom?
Nama ovakvo korištenje riječi volonter za ljude koji ne dobivaju plaću, koji su na mjerama Zavoda za zapošljavanje, nanosi dosta veliku štetu. Volontiranje o kojem mi govorimo i kojim se bavimo je puno više od neplaćenog rada. Volonteri su ljudi koji imaju želju za promjenom bez obzira djelovali u mikro zajednici, mjesnom odboru, ulici ili velikoj organizaciji. Mi volimo reći da je to građanska vrlina, ali i navika srca. Uključuje zajedno i želju za pomaganjem, promjenom, altruizam, a s druge strane čini osnovu razvoja građanskog društva.
Volonteri pokazuju da svatko od nas minimalnim zalaganjem može napraviti jako puno koristi. To mogu biti manji koraci svakoga pojedinca. Često čujemo žaljenje na stvari za koje postoji realna mogućnost da ih sami popravimo minimalnim zalaganjem, ali najčešće mislimo da to netko drugi treba napraviti umjesto nas. Posebno Država s velikim "D". Taj ovisnički odnos građana prema državi je odlika ovakvih društava u kojima je demokracija često neshvaćena.
Naša je demokracija zapravo jako mlada. U vrlo specifično društvo mi smo odlučili implementirati mehanizme i institucije demokracije koji su se u svojim matičnim društvima razvijali evolucijom. Čini mi se da to donosi još značajnije probleme.
Dosta ljudi demokraciju još uopće ne razumije. Nedavno istraživanje povodom uvođenja građanskog odgoja pokazalo je da učenici uopće ne znaju što ti termini kao npr. građanin uopće znače. Vlada jedna opća politička nepismenost.
Lako je uzeti strane modele, ali ne napraviti obrazovanje među tim ljudima koji zapravo nemaju interes je pogreška. Ljudi ne znaju ni čemu služe razna vijeća pa od tuda ide ogroman broj nesporazuma. Ne treba im zamjeriti - nitko se često ni ne potrudi kvalitetno objasniti to. Mi smo radili razne prezentacije u školama i ispitivali učenike znaju li što je demokracija. Prepoznavali su samo da je to glasanje između više strana. A to je samo jedna površina razumijevanja demokratskog društva. I onda mi na takvom terenu pokušavamo objasniti zašto je volontiranje jamac demokratskog društva.
Ponekad i organizacije ne gledaju dobro na pitanja volontiranja. Tako su u nekim sportskim klubovima aktivni samo volonteri npr. roditelji koji to volonterski vode, ali oni sebe ne doživljavaju kao volontere što bi trebali osvijestiti. Tako bi značajno utjecali i na djecu.
Evidentno izlazite na tren, radite s ljudima, provodite projekte... Koji su vam posebno upečatljivi?
Imamo dosta dobrih i dragih primjera. Jako je važno da se u organizacijama razvija dobra volonterska praksa uključivanja volontera. Neprofitne organizacije su po definiciji orijentirane svojim korisnicima, a volonteri su tu da pruže jednu dodatnu vrijednost. Radili smo jako puno s ustanovama socijalne skrbi. Ustanove zdravstva načelno su jako zatvorene za volontere jer često ne vide što bi volonteri uopće mogli raditi. Zato se mi kroz određene projekte trudimo staviti fokus na taj aspekt priče.
Imamo projekte koje smo radili s državnim javnim sustavima – uspostavljali su se volonterski programi u različitim ustanovama socijalne skrbi. To su ustanove koje i danas jako dobro rade s volonterima. Jedan od projekata koji bih izdvojila je rad sa socijalno isključenim skupinama. Naime pripadnici socijalno isključenih skupina su kroz jedan projekt koji je bio usmjeren na povećanje zaposlenosti socijalno isključenih skupina kroz volontiranje. Oni su kod nas dobili edukaciju te sami postali spremni za volontiranje. Ono što je važno je da su oni inače najčešće primatelji pomoći zbog čega se često i osjećaju degradirano, a sada su dobili mogućnost sami postati oni koji pomažu drugima. Tu su pokazali da imaju jako puno potencijala ako im se pruži prilika. Kao uključene imali smo i osobe s invaliditetom, beskućnike, bivše ovisnike te dugo nezaposlene žene starije od pedeset godina.
Dobili su novu socijalnu mrežu, cijeli novi poticaj svojim životima.
Tu si se dotaknula dobre točke – što volonteri doista dobivaju?
Osim što daju puno – znanje, vrijeme, energiju (...) zauzvrat dobivaju isto to. Nekada se na to gledalo samo kroz čisti altruizam. Volontiranje je uglavnom bilo karitativno. Sada se to jako mjenja. Suvremeni pogled podrazumijeva dvosmjeran odnos – postaje važno što volonter prima iz odnosa, a to je razvoj socijalnih vještina, osobnosti, konkretnih znanja, kompetencija, iskustva, kontakata, osjećaja korisnosti i slično. Tu je i volonterska knjižica.
Što je volonterska knjižica?
To je jedan neslužbeni dokument, nema status radne knjižice, no jako nam je važan jer služi kao način evidentiranja volonterskog iskustva. U nju se bilježe sati, mjesto, zadaci volontiranja kako bi se mogla prilagati uz prijave za posao, edukacije, treninge i sl. Postoji Potvrda o volontiranju koja služi evidentiranju volonterskog rada, malo je opsežnija nego knjižica i preko nje organizacija može malo detaljnije opisati volonterski angažman osobe uz svoje komentare. Ona se može priložiti u razne svrhe kao što je dobivanje stipendije ili pri predstavljanju za posao. Svrha joj je ista kao i Volonterske knjižice, ali je malo opsežnija.
Jedna smo od rijetkih država u Europi koje imaju Potvrdu o kompetencijama stečenih kroz volontiranje, i to je službeni dokument Ministarstva socijalne politike i mladih na kojem smo i mi puno radili. Namjena Potvrde je osvješćivanje znanja, vještina, kompetencija koje je osoba stekla volonterskim angažmanom, a s ciljem da se te kompetencije zatim uvrste u životopis. Potičemo zajedničko ispunjavanje potvrde s koordinatorom volontera u organizacijama.
Važno je reći da u Hrvatskoj postoje četiri regionalna centra koja su osnovala Hrvatsku mrežu volonterskih centara. I sada se radi na primanju novih članova i osnivanju malih lokalnih centara koji su fokusirani na lokalnu zajednicu. Oni su lokalni resursi znanja i manje su fokusirani na javne politike, ali su jako važna karika u lancu.
I na kraju kakav je zapravo interes?
Ono što se vrlo često događa je da imamo više ljudi koji žele volontirati, nego kvalitetnih volonterskih programa u organizacijama. I zato je tu ključna edukacija u organizacijama. Ljudi dosta često misle da za to ne treba promišljanje, zakonski okvir, granice. Tako npr. organizacije često misle da ako prime volontere, one imaju manje posla, a zapravo ga imaju više jer s ljudima treba raditi. Ali fronta gdje organizacija raste je rad s korisnicima, što je svim neprofitnim organizacijama temelj – iako se ima više posla, završna usluga će biti znatno bolja.
I tu je ta prednost. Kao organizacija bolje radiš i postaješ inovativniji.