Knjiga puna melankolije i sjete, a opet života. Knjiga o prošlosti, sadašnjosti i naznakama budućnosti. Knjiga o životu, smrti, prolaznom vremenu. Knjiga o ljubavi, onoj velikoj, prema sebi, svojima bližnjima, umjetnosti, svome gradu i svemu što nas okružuje. Knjiga o nama samima. Ili kako sam autor kaže: to je knjiga o našim stremljenjima, o onome što moramo biti da bismo ostvarili svoje ja. Jer svatko od nas stvoren je za nešto, a to treba otkriti i poticati. Glavni likovi se izmjenjuju, a to su svakako ljudi i njihovo mjesto bivanja. To je grad, grad u kojem su živjeli i umrli. Istovremeno to je i autobus, autobus – popularna „četvorka“ za Kozalu, koji sa svim ljudima u njemu i sam postaje jedan od glavnih likova.

Srećko Cuculić u svojoj knjizi „Ljubav u doba recesije“ opet uspješno spaja prošlost i sadašnjost. Kroz koloplet misli koje živi njegov glavni lik Starac, raspreda o svemu oko njega. Njegovom gradu, Kozali, Belvederu, obitelji, svom voljenom unuku, a kroz svakodnevicu odlaska do grada i rutini dnevnog života, gdje susreće brojne likove, što susjede, a što likove iz njegove mladosti. Neočekivano saznajemo prošlost Rijeke kroz nazive njezinih ulica i povijesnim momentima grada. Pisac uspješno spaja i gradi most između prošlosti kroz sjećanja na druženja sa svojim unukom i prošlosti grada, uz sadašnje momente koji ga dozivaju u stvarnost. Građanima Rijeke, i grad je lik, on postaje stvaran, u svakoj ulici koju pisac uočava i u svakom liku kojeg susreće. Tu su ispisane vizure Rijeke, njenih gradskih dijelova sadašnjosti isprepletene s prošlim, sjetnim vremenima. To je i inače light motiv Srećka Cuculića, koji se provlači kroz njegove romane.

Naslov „Ljubav u doba recesije“ važan je u više slojeva. Ljubav, kao osnovni motiv ipak ne gubi svoju bitku s vremenom u kojem se nalazi. Recesija ipak ne može ništa toj velikoj riječi koja počinje sa „LJ“. Iako ta je „ljubav“ različita. Ona se očituje kroz različite, prilično tužne sudbine likova koji okružuju Starca... ima tu i agresije, tuge, boli, nesreće i neimaštine. Ali ipak, ona je osnovna potka. Kamen temeljac, koji ne posustaje ni pred čim, malo se zaljulja, ali ne nestaje, možda se samo malo oblikuje. Starac, koji sam za sebe kaže da je grub i neosjetljiv, priznaje da je osjećajan. Ali čini se da on predstavlja ne samo sebe već i grad, svoje stanovnike, pa se tako ljubav preljeva na sve, zgrade, ljude i svakodnevicu. Koliko god ona teška bila.

Ipak kroz svakodnevicu glavnog lika saznajemo osnovni motiv knjige. To je unuk i proživljeni momenti s njim... kroz početne slike veselog druženja, preko nelagodnog osjećaja da nešto ne valja, do saznanja o bolesti i operaciji, srećom uspješnoj. Pa tako i udaljavanja. Na kraju knjige, ipak je optimističan susret djeda s unukom u kojem se naslućuje vedrija budućnost. I kao što unuk Rafael predstavlja sve dobro, od života i umjetnosti, tako i budućnost nosi nešto iako neizvjesno, ali ipak izvjesno - ljubav naravno... Težeći toj boljoj budućnosti u koju uranjamo možemo samo reći, a što drugo nego: Transponiramo!

Gordana Paprika, članica Čitateljske grupe Ogranka Drenova

"Ljubav u doba recesije" na policama Gradske knjižnice Rijeka.