Leksikon ilustratorice: Vanda Čižmek

Upoznajemo hrvatske ilustratore slikovnica i knjiga za djecu ne bi li ih više voljeli! Ako je to moguće. :)

Danas je svoju leksikonsku stranicu posebnog magazinskog ilustriranog kutka ispunila Vanda Čižmek. Prepoznajete li onaj osjećaj kada netko bijeli papir ispunjava čarolijom ljepote točno na mjeru? Ukoliko niste imali priliku, sada ćete ga upoznati. Dragi ljudi - Vanda.

1) ilustrator slobodnim stilom

Znate onu pjesmicu: "Moja mala djevojčica puna je velikih želja, baš kao šipak pun koštica tako je puna veselja..."? Sigurna sam da znate i nastavak. E, to sam vam baš ja!

A kao ilustrator sam:

Ruka

2) omiljena tehnika

Obična grafitna olovka HB, B, koju prvu zgrabim, obavezno tupa. S njom sve prvo našaram, zatim crtam i pročistim u kompu. Imam ja i olovaka do 9B!, ali kako volim puno šarati, to bude veeeeeliko crrrno niš.

Ilustracije: Rađanje "Anje i crne ovce".

…izložba mojih ilustracija...

Radovi iz djela "Sirup protiv mačjeg kašlja", "Kumarov san", "Munje, gromovi i...električna struja" i "Eko vilenjaci".

3) zašto slikovnice?

Zato kaj volim slikice. Oduvijek sam voljela više gledati knjige nego čitati, priznajem. Ilustriranje slikovnice me najviše veseli jer u njih mogu utkati najviše «sebe». Početak rada najdraži mi je, to je za mene najkompleksniji dio posla, možda i najteži. I najkreativniji. Smišljanje likova (od toga kak budu uopće zgledali, obleka, zurka, karakter, odgovara li napisanom itd.), njihova razrada u različitim pozama, stilski izgled ilustracije, boje kojima ću se koristiti... Zatim razrada kadrova, kompozicija, skiciranje unedogled... sve dok nije to - to.

Tada krećem u finiš, dovršavam u kompu. Tu mi se zna omaknuti da potrošim dva dana na mrdanje levo-desno-gore-dole po ilustraciji tražeći najbolje rješenje kompozicije (tih anduova nema dost). Da se mene pita, u toj završnoj fazi ilustriranja (nakon levo-desno-gore-dole), ubacil bi se neki čovječuljak koji bi odradil taj tehnički dio i sve to lepo po mojim uputama dovršil. Njega tražim još od djetinjstva.

4) knjiga na koju sam najponosnija

Uvijek sam najponosnija na zadnji odrađeni posao, sve dok ne odradim novi. Svi prethodni tada padaju u drugi plan i mislim da više nisu tako dobri, da bih to sada bolje napravila. Trenutno su to ilustracije za knjigu Roberta Mlinareca: “Kumarov san”.

Napokon mi ukaže povjerenje (valjda je čekal da me drugi zdrilaju) i onda me dovede u takvu situaciju, moj vlastiti bratić! Čitala sam i čitala, pa opet čitala, prepričavala priču i mučila sve oko sebe (čak i psa) pitanjima: pa kaj je njemu, kak bum ja to, kaj on misli, kak da to uopće nacrtam, kak, do onih banalnih: kak izgleda drvo manga?

P.S. Drvo manga nisam nacrtala.

Ilustracije: Kumarov san

5) nagrade

Prošle sam godine uz još četiri autora (Matija Pisačić, Davor Pavelić, Irena Jukić Pranjić i Sanja Pribić) dobila posebno priznanje na 6. hrvatskom biennalu ilustracije za ilustracije iz slikovnica Silvije Šesto:"Sirup protiv mačjeg kašlja" (one nisu bile izložene, samo su uvedene u katalog) i Ane Đokić: "Anja i crna ovca". Od tri ilustracije iz knjige Ane Đokić napravila sam i gif animaciju koja se tamo vrtila na jednoj od telki.

Također sam nagrađena i «Ovcom u kutiji», nagradom dječjeg žirija za najbolju hrvatsku slikovnicu u 2015./2016. godini, koju smo dobile (svaka svoju ovcu) Silvija Šesto i ja za slikovnicu «Sirup protiv mačjeg kašlja». Za «Sirup» je nedavno i pala Pohvala nagrade «Grigor Vitez», kao i za ilustracije iz slikovnice Roberta Mlinarca: «Kumarov san».

bleee

...ja na policama...

Kumarov san

Robert Mlinarec

Munje, gromovi --- i električna struja

Mlinarec, Robert

Eko vilenjaci

Sandra Bubalo

Anja i crna ovca

Ana Đokić

Sirup protiv mačjeg kašlja

Silvija Šesto

Prijatelji šumskog sokola

Hrvoje Kovačević

Vodič kroz šumu za nebodere

Silvija Šesto

6) suvremeni ilustrator kojeg posebno cijenim

Joj, ima ih puno! To je zato kaj volim slikice. Jedan domaći: Svjetlan Junaković, imam sve njegove slikovnice. Jedan strani: Oliver Jeffers, imam sve njegove slikovnice. Zatim Chris Haughton, Benji Davies, Jon Klassen itd. I da, imam sve njihove slikovnice. Svake godine s veseljem očekujem kaj bu ju mi Sveti Nikola, Deda Mraz i zeko donesli.

P. S. Šunk je najbolji :-D

7) autori priča koji me inspiriraju na ilustriranje / priče koje su me posebno inspirirale za ilustriranje

Evo na primjer, prošle godine u travnju, crtala sam slikovnicu Ane Đokić: "Anja i crna ovca". Priča počinje ovako: «Dan je bio lijep. Pravi (pro)ljetni. Nebo je bilo plavo, sunce je bilo žuto, a oblaci su bili bijeli.» I još k tome, Anja i crna ovca šeću gradom, ližu sladoled, klackaju se u parkiću... Kako ja nemam crnu ovcu, ali imam crnog psa, inspirirana pričom, klackali smo se i ljuljali u parkiću, šetali, ja lizala sladoled, a on slinio... i malo po malo, nastala slikovnica!

8) ilustratori koji su obilježili moje djetinjstvo

ili priča/knjiga uz čije sam ilustracije u djetinjstvu provela puno vremena

Genijalac Antuntun Grigora Viteza s ilustracijama Zlatka Boureka. To je meni i sestri bila Biblija! Sjećam se još i priče "Jaje harambaša" Dubravka Ivančana, on je bio kao neki vođa bande, a i riječ harambaša jako mi se svidjela. Zatim strip-slikovnica "Alisa u zemlji čudesa", pa strip "Peanuts"(na engleskom)... (primjećujete, sve više slika nego teksta) i slikovnice Svena Nordqvista (one s dedicom i mačkom) na švedskom koje sam otela sestrični. Te su ilustracije toliko lijepe, bogate detaljima, možeš ih danima istraživati da ti uopće ne smetaju ona čudna slova sa točkama i kružićima na a i o.

9) kako to u stvarnosti izgleda kad vam ja crtam?

Evo jedna anegdota s crtanjem slikovnice «Sirup protiv mačjeg kašlja». Da mačji kašalj! Prvo sam zamislila i nacrtala sve u smeđim tonovima, crnog mačka crnog, naravno. Poslala sam Silviji mejlom jednu ilustraciju i ona me podsjeti kako smo dogovorile da bu to crno na belom. Joj, da, sjetim se ja i sve ponovno pretumbam, smeđa van, curica nova, mačak stari, crno na belom, plus još dvije boje. Šaljem sretna ponovno i ona sretna, super, crno na belom, dogovoreno.

Onda se ubaci nešto drugo za ilustriranje i mačka odgodimo za dva mjeseca. Krenem raditi ponovno i više mi se ono od prije ne sviđa, curica nova, mačak stari, promijenim one dvije boje u druge dvije. Šaljem Silviji, i ovo je super, dogovoreno. Opet se ubaci neki drugi posao. Vraćam se mačku, opet ne valja, mala u slikovnici krivo se zove, ne mogu nikako nacrtati Mirtu. Kaj sad, kaj sad, nacrtam Danicu, šaljem, pitam je l' se može mala ipak zvati Danica?...

I promijenim još one dvije boje, ponovno.