Leksikon ilustratorice: Marsela Hajdinjak
Na stranicama našeg Magazina izrastao je jedan poseban kutak. On je plav, on je žut, on je zelen a i svih drugih boja i pokojeg oblika. On je jednostavno - ilustrirani kutak. U njemu žive majstori zanata koji mnogim divnim pričama pružaju čarobni vizualni začin, a čast premijernog useljavanja...
...pripala je dragoj Marseli Hajdinjak čiji talent i ideje možete pronaći na stranicama niza slikovnica i ostalih knjiga na našim policama. Uživajte u ljepoti Riječi i Slike. :)
1) O sebi slobodnim stilom
2) Omiljena tehnika
Uglavnom koristim kombinaciju dvije ili tri tehnike. Zadnjih nekoliko godina volim najviše raditi s akrilnim bojama, kombinirajući ih s olovkama u boji i suhom pastelom.
3) Zašto slikovnice
Oduvijek sam voljela crtati. Ima ona divna pjesma Arsena Dedića "Sve te vodilo k meni"... tako je i moja ljubav prema crtanju prirodno vodila profesiji ilustratora, nešto se u mojem senzibilitetu okrenulo slikovnici ili je bilo u njoj oduvijek. Bilo je perioda stagnacije od crtanja, koraka naprijed i natrag, ali dobro se sjećam kad mi se već kao dvadesetpetgodišnjakinji ponovo dogodio"klik" s ilustracijom za djecu. Živjela sam tada u Rimu i radila u jednoj obitelji kao babysitter. Prijateljica me je jednog dana pozvala na neku malu i nerazvikanu izložbu ilustracija namijenjenih djeci. Sjećam se da me je tada na izložbi preplavio poseban i divan osjećaj te istinsko oduševljenje.
Negdje sam valjda na dubljoj razini doživjela kroz te krasne ilustracije raspoznavanje sebe same. Kad sam se vratila u Zagreb, naišla sam u jednom časopisu na intervju Magde Dulčić i opet me je to na sličan način dirnulo kao i izložba u Rimu. Bila sam neko vrijeme zaposlena u jednoj tekstilnoj firmi kao dizajner i shvatila sam nakon nekog vremena da me taj posao nikada neće ispuniti. Napravila sam portfolio, javila se određenim ljudima iz umjetničkih krugova koji su mi dali podršku, uputili me na neke adrese izdavačkih kuća i tako je sve krenulo... Moja prva ilustracija u časopisu Smib nije bila veća u promjeru od 7 cm. Bila sam tako ponosna i sretna zbog svog skromnog početničkog uspjeha. I danas me to raznježi kad se sjetim..
4) Najdraža knjiga koju sam ilustrirala
Ja uvijek kažem da su sve slikovnice koje sam radila ustvari moja djeca. Možda bih ipak mogla kao najdražu izdvojiti Djevočicu sa šibicama.
5) Nagrade
Tri nagrade Grigor Vitez, 2006. g. za slikovnicu Vodenjak i stara kruška autora Želimira Hercigonje, 2015. g. za slikovnice Maca papučarica Ele Peroci i Djevojčica sa šibicama, H.C.Andersena i potpuno svježa 2017. za slikovnicu Slavuj H. C. Andersena. 2014. sa slikovnicom Nezadovoljna bubamara ušla sam na Časnu listu IBBY-a (The International Board on Books for Young People), a iste godine primila sam i priznanje za ilustracije na Biennalu hrvatske ilustracije u Klovićevim dvorima.
6) Angažmani izvan zemlje
Radila sam svojevremeno s dvije strane agencije koje zastupaju ilustratore, jedna je u Americi, New York, a druga u Engleskoj, London. Bilo je to zanimljivo iskustvo, mada mi se često činilo da su rokovi prekratki, da sve treba biti završeno "jučer" i takav mi princip rada nije odgovarao.Vrijeme je novac, pristup poslu je brzinski, a sve zajedno vodi u površnost.Tako prihvatiš ponuđeni posao, odrađuješ ga pod stresom, pritisnut kratkim rokovima i nisi ispunjen. U jednom trenutku sve me je to iscrpilo i dosadilo mi.
7) Suvremeni ilustrator kojeg posebno cijenim
Definitivno mi kod ovog pitanja uvijek padne na pamet ilustratorica Lizbeth Zwerger. Sjajna je, uvijek me inspirira svojom likovnom poetičnošću, zanimljivim kadriranjem i i bajkovitim ugođajem koji postiže majstorskim korištenjem akvarela. I njen suprug, John Rowe, odličan je ilustrator.
8) Autori priča koji me inspiriraju na ilustriranje
Uglavnom sva klasična kolekcija pisaca bajki, a H. C. Andersen na prvom mjestu. Volim Oscara Wildea, a Lewis Carroll i njegova "Alisa u Zemlji čudesa" apsolutno je čudo u literaturi za djecu. Naša Ivana Brlić Mažuranić također mi je omiljena. Iščekujem uskoro izlazak moje nove slikovnice za koju mi je prekrasnu priču na temu Afrike napisao moj dragi prijatelj i sjajan pisac, Ludwig Bauer.
9) Ilustratori koji su obilježili moje djetinjstvo
Moje djetinjstvo obilježile su uglavnom klasične bajke, bilo u obliku slikovnica, knjiga ili starih vinila na kojima sam bezbroj puta preslušavala iste priče. Najviše sam voljela vinil na kojem se vrtjela priča, Alibaba i četrdeset hajduka. Kupovao se Politikin zabavnik, čitali se stripovi, upijale ilustracije i izrezivale se iz časopisa papirnate lutke. Voljela sam crtiće poput Maje, Kalimera i genijalnog Pink Pantera. Obožavala sam filmove Walta Disneyja, princeze, vile, voljela Bambija, Pinokija, Ružno pače, a posebno Palčicu. Od domaćih ilustratora, urezali su mi se najviše u sjećanje Mladen Veža i Danica Rusjan iz časopisa Radost, te Vilko Gliha Selan s ilustracijama u slikovnici Ježeva kućica. Obožavala sam tu priču i znala je recitirati napamet. I naravno, tu je moj imenjak, Marcel Marlier, belgijski ilustrator i tvorac kultnih slikovnica o Maji.
Marsela Hajdinjak dugi niz godina prijateljuje s našom knjižnicom, a od 2012. veže nas i vizualni identitet kampanje "Je li i vaše dijete član knjižnice?"
Slova koja poskakuju, ugođaj u kojem caruju priče i grade naš veseli unutarnji i vanjski svijet. Samo nekoliko skica na putu do konačnog izbora. Marselina zaigranost, toplina i radost ocrtavaju se i u njenim crtežima, zbog čega je i bila naš prvi izbor za ovu suradnju. Jer – zaigranost uma, toplina riječi i radost stvaranja obilježje su svakodnevnog života u našoj knjižnici. Marsela je u samo nekoliko poteza "dohvatila" i dočarala taj svijet.