Film-predstava Larin izbor je Sulejman u produkciji Ri Teatra napunila je Kalvariju. Pretpremijerno je prikazana 30. ožujka, a reprize su najavljene u travnju i svibnju. Predstava je nastala pod redateljskom palicom Davida Petrovića, a scenarij potpisuju Petrović i Nisa Hrvatin.

Kao što je očito iz naslova, predstava je nastala pod utjecajem sve popularnijih televizijskih emisija. Spojem sapunice domaće produkcije te jedne od najpopularnijih turskih sapunica predstava fino parodira zaokupljenost prosječnog hrvatskog gledatelja. Kritičkim udarom na kvalitetu jeftinog i senzacionalističkog karaktera sapunica trivijalnog sadržaja predstava udara na ukus televizijskog gledatelja. Ipak, kako je vidljivo iz popularnosti same predstave, kodovi televizijskog programa uklopljeni su u parodiju privlačeći time publiku koja ili konzumira određenu kategoriju televizijskog programa ili se prema sadržaju konkretnih emisija postavlja opozicijski. Amalgam filma i predstave u ovom slučaju vrlo je uspješno odrađen. Gluma u samom filmu parodira specifičnu, često nekvalitetnu glumu u televizijskim sapunicama koje nastaju u užurbanom modusu često nedorađene i neuvježbane izvedbe radi brže i svakodnevne konzumacije. Rješenja i zaokreti unutar radnje predvidljivi su i besmisleni, a spletke koje nose radnju televizijskog žanra sapunice u predstavi su namjerno pretjerani i naglašeno bizarni. Dio predstave koji uključuje konkretnu glumu na pozornici parodira pompu oko glumaca, slave, predstavljanja, premijera, novinarstva i čitavog šoubiznisa, koji se vrti oko medijske produkcije. Kulturni centar udara na popularnost multipleksa, direktno i ovoga koji djeluje u Rijeci, prozivajući ih zbog lažne kvalitete i previsokih cijena.

Zabavna, vedra, zanimljiva i dinamična predstava mudrog spoja kazališta i filma ipak se u svojoj produkciji koristi elementima kojima se podruguje. Ne radi se ni o čemu naročito originalnom. Postmoderni kolaž postojećih kodova u medijskoj i kulturnoj produkciji iskorištava prepoznavanje publike kako bi zadobio njihovu naklonost i potaknuo ih na konzumaciju. Kritiziranje jeftinog sadržaja kao što su sapunice te sveopće ubadanje na sve strane služeći se pritom parodijom koja sklapa elemente koje kritizira djeluje pomalo neoriginalno i nemaštovito. Pohvala ide glumcima i izvedbi. Humor i kritika dobrodošli su, no hiperbolizirana parodija na trenutke prijeti da i sama postane jeftina i senzacionalna, kao i sadržaj koji kritizira. Pored izražajne citatnosti već postojećih sadržaja i intertekstualnosti kvalitetnim mladim glumcima dobro bi došao originalan sadržaj i forma koja neće u potpunosti počivati na već viđenom.

Predstava kritizira i samog gledatelja pretpostavivši način na će reagirati na sadržaj koji se sastoji od popularnih kodova televizijskih sadržaja kojima se podruguje.

Ako se već detektira slabija kvaliteta proizvoda koji se konzumiraju na televiziji te koji, prema nekima, podcjenjuju gledateljstvo, ne podcjenjuje li se to isto gledateljstvo i ako im se u kritici onoga što konzumiraju nudi gotovo isto?