Extra-small čak i za običnog miša, prevelikih ušiju, jedini preživjeli iz legla, svijet je doslovce ugledao (širom otvorenih očiju, dajući odmah do znanja da na njega gleda drugačije). On je jednostavno rođen s namjerom da ne bude običan miš, jedan među istima. 

«Sav taj rad nizašto», prve su riječi njegove majke upućene njegovoj malenkosti. I ma koliko svi članovi obitelji željeli da on umre na licu mjesta i izbriše sramotu nanesenu obitelji, Despero je preživio! Ooo, još i kako! Postao je junak kakvog bi svaka kraljevna poželjela. A on je želio samo jednu. Kraljevnu Zrnku.

Priča o mišu zvanom Despero je priča koja se čita djetetu prije spavanja u kojoj će uživati i odrasli. Nešto kao šetnja s psom – koristi i psu i šetaču... Autorica se obraća čitatelju šapćući mu na uho sitna objašnjenja i upute. Iz perspektive djeteta to je priča o mišu, kraljevni, štakorima, malo juhice i špuli konca. I dosta nepoznatih, zanimljivih riječi (koje će nakon pogleda u rječnik postati poznate).  Iz perspektive odraslih to je romančić crnog humora, izbrušenog stila, izvrsne kompozicije i zanimljivih likova (sporedni lik nagluhe i ne prepametne Migerove Gice dugo ćete pamtiti:). Ali za oba čitatelja, i dijete i odrasloga, ovo je priča o ljubavi (..»i drugim nečistim silama»:). 

"Čitatelju, možda ćeš se pitati; zapravo, moraš se pitati: je li smiješno da se vrlo malen, boležljiv, ušat miš zaljubi u lijepu ljudsku kraljevnu imenom Zrnka? Odgovor je… da. Naravno, smiješno je. Ljubav je smiješna. Ali ljubav je i prekrasna. I moćna. A Desperova ljubav prema kraljevni Zrnki pokazat će se, vremenom, upravo takva: moćna, prekrasna i smiješna.»

Despero je po još nečem bio drugačiji od ostalih miševa: on nije volio knjige zbog papira, volio ih je zbog priča..

Priča o mišu zvanom Despero američke književnice Kate DiCamillo 2004. godine osvojila je nagradu Newburry za najbolji dječji roman, ljupke ilustracije potpisuje izvrsni Timothy Basil Ering, a mi dodatno uživamo u čitanju zahvaljujući šarmantnom prijevodu Lare Holbling Matković.