"Kad je život bio novi val" - novinarski tsunami s riječkog Korza
Dugih šest godina novinar Edi Jurković radio je na monografiji “Kad je život bio novi val” koja kronološki prati povijest kultnog riječkog časopisa "Val", inače najdugovječnijeg omladinskog magazina koji je u Rijeci izlazio od 1975. do 1990. godine.
"Val" je prvi medij u Hrvatskoj koji je pisao o punku i posljednji zabranjeni medij u Jugoslaviji, a između ta dva fakta stoji cijeli niz bitnosti koje je Jurković filigranskim radom uspio skupiti, obraditi, ispisati te uz pomoć izdavačke kuće Naklada Val i objaviti. I znate što? Usprkos ovako kruto složenoj faktografiji, ova knjiga nije tek puki dokaz o tome kako se u prošlosti novinarstvom rušilo tabue i suprotstavljao krutim društvenim normama, ona je i urnebesno zabavna.
Na gotovo 400 stranica uz obilje fotografskog materijala, ova knjiga predstavlja dokument vremena u kojem je djelovao jedan od najvećih novinarskih i kulturnih "think-tankova" na našim prostorima čije novinare i urednike i danas možemo čitati u etabliranim medijima. Goran Ogurlić nekadašnji je glavni urednik Večernjeg lista, a danas glavni urednik Jutarnjeg lista. Alen Čemeljić glavni je urednik Radio Rijeke. Tamara Opačak-Klobučar zamjenica je glavnog urednika Nacionala. Nenad Hlača radio je kao glavni urednik Novog lista. Autor monografije Edi Jurković bio je zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista i pokretač nedjeljnog izdanja Jutarnjeg lista. Fernando Soprano bivši je glavni urednik magazina Studio. Bojan Mušćet bio je glavni urednik Slobodnog tjednika, a Dragan Ogurlić nekoć je bio glavni urednik Studentskog lista…
Zamišljen i pokrenut 1975. godine kao informativno glasilo za mlade, "Val" je ubrzo postao ozbiljan politički magazin koji je u petnaest godina dugom nakladničkom stažu objavio obilje istraživačko-novinarskog materijala. Zbog uređivačke ideje da objavljuju istinu ma koliko ona bila neugodna za vlast, "Val" je počesto bio kritiziran od ljudi bliskih vladajućoj partijskoj struji.
Ustrajnost kao pogonsko gorivo kulminirala je 1989. kad "Val" kao jedini časopis u Jugoslaviji na svojim stranicama objavljuju priloge progresivnih novinarima iz Srbije, inače žestokih protivnika Miloševiće politike, koji izvještavaju o stvarnom stanju u Srbiji. To je uskoro rezultiralo i zabranom 268. broja, a kasnije će se pokazati kako je to bila posljednja zabrana nekog tiskanog medija u Jugoslaviji.
U prilog ideje da se od vlasti plasirana istina sagleda iz više kutova, "Val" je primjerice kao generator novih ideja u jeku napetih odnosa između Prištine i Beograda poslao svog novinara na Kosovo kako bi iz prve ruke izvještavao o uličnim sukobima između kosovskih demonstranata i srpske milicije, a kao kruna svega napravljen je i intervju s Hasanom Hotijem, odvjetnikom Azema Vlasija, kosovskog omladinca kojem je u tom trenutku nad glavom visi optužba za rušenje vlasti zbog čega mu je prijetila dugogodišnja kazna zatvora.
"Ovo nije samo monografija Vala. Ovo je prije biografija: opisuje rađanje lista od ideje do realizacije, sve faze njegovog života i gašenje. U nju je utkano na tisuće priča iz pera tisuću suradnika, a pred čitateljima će se pojaviti i tisuću faksimila i fotografija koje svjedoče o osamdesetima u Rijeci, o vremenu, o gradu i sceni koja je rasla uz list Val i u mnogim segmentima ostala živa do danas".
~ Edi Jurković
Ne čudi stoga da su se urednici "Vala" u jednom trenutku smjenjivali kao na traci, a cijeloj fami oko političke nekorektnosti nije pomogla ni činjenica što je redakcija imala sluha za nova gibanja na glazbenoj i kulturnoj sceni. "Val" je tako, između ostaloga bio prvi medij u Jugoslaviji koji je pisao o rađanju punka dajući medijski prostor mladim glazbenicima koji su na valu bunta kasnije ispisali dio povijesti riječkog rocka, kao i samog identiteta Rijeke kao grada.
Kao podrška alternativnoj rock sceni "Val" je cijelo vrijeme bio platforma u kojoj su lokalni bendovi mogli pročitati svoje ime na dvotjednoj Top ljestvici ili pronaći osvrt na održani rock koncert, što je u današnjim mjerilima jednako tome da se anonimni rokeri iz kvarta pojave u udarnom terminu nekog nacionalnog TV programa.
Ne čudi stoga što se baš oko "Vala" stvorila jezgra prve hrvatske super grupe Ri-Val koja je 1988. pjesmom "Učinimo nešto" upozorila na ekološke probleme na Kvarneru čime je učinjen inicijalni korak prema kasnijem zatvaranju bakarske koksare.
Svakako je za spomenuti i važnost časopisa "Val" u okupljanju lokalne književne scene, u prvom redu oko književnog časopisa "Rival", a kasnije i unutar "Biblioteke Val" koja je dogurala do tridesetak izdanja, a nezaobilazno je navesti i istančan sluh redakcije da kulturu preseli u dotad neiskorištene prostore. Pa iako to danas izgleda nevjerojatno, baš zahvaljujući "valovcima" i njihovoj organizaciji niza multimedijalnih kulturnih događanja na Trsatskoj gradini, ovaj danas atraktivni objekt nezaobilazno je mjesto kad je ugošćavanje glumačkih i glazbenih večeri riječ.
Uz nabrojano stranice "Vala" donosile su redovne prikaze o filmu i kazalištu, intervjue s glazbenicima, sportašima, ali ne bježeći ni od socijalno osjetljivih tema poput onih o kvaliteti života u romskom naselju na Rujevici, a nije bila rijetkost pročitati i neki žešći "alternativni" prilog kao primjerice godine 1983. izvješće s Polnoćke na Trsatu ili tekst o susretu studenta pravnog fakulteta pod naslovom "Vino i sprema u potocima."
Sve se to može iščitati s kronološki složene vremenske crte koju je Edi Jurković rastegnuo između korica ovog monolitnog izdanja, a koje je inovativno osmislio i sjajno oblikovao jedan od Valovih grafičkih urednika Ivica Oreb čija koncepcija kronološki prati povijest „Vala“ kroz svih 288 brojeva.
„Na dvadesetak stranica velikog formata u određenim razdobljima Val je bio jedan od najutjecajnijih i najcitiranijih listova bivše Jugoslavije, a spoj politike konstruktivnosti i pop-ležernosti pokazao se kao jedna od dobitnih kombinacija u omladinskom tisku. Val je, u to doba, definitivno bio mjesto gdje bi rodilo svako zrno inspiracije, a ideje su se jednostavno množile na dnevnoj bazi. Na neki način, mislim da je sve ono što smo stvorili jednim djelom i posljedica (ne)sretnih okolnosti. Ima li smo višak adrenalina, a Rijeka manjak vitalnosti. Grad se gasio u 21 sat, onda kad smo se mi palili. I da, zapalili smo tu gradsku učmalost, srušili smo barikade i zapljusnuli sve oko nas. Nismo bili samo Val. Bili smo tsunami."
~ Bojan Mušćet