Cjelodnevno kupanje i beskrajno dugi dani došli su kraju i jesen nam kuca na vrata. Školarci polaze u novi razred. Osim školske godine, još jedan ciklus počinje, a to je onaj vrtni.

Naime, iako najčešće mislimo kako vrt u ovo doba godine polako tone u san i kako će spavati sve do nove sezone koja počinje iduće proljeće, tamo kad sunce nanovo zagrije, zapravo, nova vrtna sezona počinje upravo sad, krajem ljeta. Sad je idealno vrijeme za napraviti određene radove zbog kojih će proljetno bujanje biti još obilnije.

Po čemu je poseban naš kvarnerski vrt?

Obrađivala sam nekoliko vrtova na našem području, radila sam u jednom bribirskom vrtu, moj prvi vrt je bio vrt moje famozne babe u Kostreni, imam njivu u Klani, na našem Filozofskom fakultetu sam sa studentima/cama „dizala“ studentski vrt, obrađivala sam jedan vrt na Zametu, a trenutno se nalazim u jednom krasnom dolčiću u Kastvu. Moje iskustvo je da ova zapadnija strana riječke okolice ima kvalitetniju zemlju negoli ona istočna.

To ne znači da moramo odustati od vrtlarenja, to samo znači da imamo jedan specifičan izazov pred nama kojem moramo doskočiti.

Naprimjer, bribirski i kostrenski vrt zaista imaju škrtu zemlju i uz to, imaju još i velike nalete bure, puno veće nego zapadna strana što dodatno otežava cijelu priču. No, generalno možemo reći da je ovdje kod nas na moru zemlja često „škrta“. Drugim riječima, jako je propusna i pjeskovita, lako propušta hranjiva, kao i vodu, što znači da nije najplodnija i da ju se treba obogaćivati i često zalijevati. To je jedna generalna karakteristika zemlje našeg kvarnerskog podneblja. Međutim, to ne znači da moramo odustati od vrtlarenja, to samo znači da imamo jedan specifičan izazov pred nama kojem moramo doskočiti.

Znači, kako sam rekla, zbog pjeskovitog tla koje je česta pojava u našem kraju, hranjiva i voda lako odlaze iz zemlje. To znači da zemlju moramo redovito „hraniti“, a to možemo dodajući veće količine komposta u zemlju. Tu vi već imate direktnu moć jer smo već ranije pisali o tome kako možete sami kod kuće proizvoditi vlastiti kompost od kuhinjskih otpadaka. Eto, od vlastitih kuhinjskih otpadaka možete direktno proizvoditi hranu za svoj vrt. Reciklaža i održivost u pravom smislu riječi!

Vrt na Kvarneru – što se događa najesen?

Ovo doba kasnog ljeta ili rane jeseni idealno je vrijeme za određene radove koji će vam preko zime obogatiti zemlju kako bi ona bila plodnija za prva proljetna sijanja. Da bi nam biljke uspješno rasle, najvažnija je zemlja i njena kvaliteta. A zemlju valja obogaćivati i valja ju čuvati. Naime, dijelove vrta koji nisu zasađeni biljčicama, ljudi često preko zime ostave golima do idućeg proljeća kad započinju novi radovi u vrtu.

Ostavljanje gole zemlje preko zime nije dobra praksa jer silne kiše dodatno ispiru hranjive tvari iz već često siromašnog tla. Kako sačuvati te hranjive tvari? Na dva načina – prvi je da zasijemo „zelenu gnojidbu“. To znači da ćemo sijati različite vrste biljčica poput djeteline, facelije, stočnog graška koji imaju nekoliko funkcija. Privlače dušik iz zraka i dovlače ga u zemlju i time gnoje tlo; imaju dugo korijenje koje „iznutra“ rahli zemlju i funkcioniraju kao nadzemni pokrov koji štiti tlo od ispiranja. Sad dok još nije zahladilo, sjeme ovih biljaka se može posijati. Ako nemate sjeme biljčica za zelenu gnojidbu, možete učiniti nešto drugo – možete „izmalčirati“ tlo i sad je odlično vrijeme za tlo.

Riječ „malč“ dolazi iz engleske riječi „mulch“ što možemo prevesti kao nagrtanje ili zastiranje tla organskom materijom kao što je slama, sijeno, ostaci biljaka ili neobojeni karton. Naprosto, tu organsku materiju razgrnemo po vrtu, njome prekrijemo zemlju u malo debljem sloju tako da se čitavu jesen i zimu, sve do proljeća, ona razgrađuje i tako hrani zemlju i istovremeno štiti tlo od ispiranja. U ljetne dane malčiranje štiti od sunčeva isušivanja tako da je tu praksu dobro prakticirati i ljeti. Taj malč je isto tako dobar korak i u drugom problemu koji zahvaća naše kvarnerske vrtove, a tiče se propusnosti zemlje koja „ne drži“ vodu. Malčiranjem možete doskočiti tome. Moje prekrasne pomidore obilato malčiram oko korijenja i zalijevam ih svega 1-2 puta tjedno zahvaljujući toj tehnici. Osim što se slama razgrađuje i time hrani tlo, istovremeno ga čuva od isušivanja što posljedično za mene znači puno manje zalijevanja.

Zato ne čekajte, krenite u potragu za svojim malim komadićem zemlje i dogodit će vam se jedna predivna avantura.

Zapravo, možda je najbolje reći da zemlja nikad ne smije biti gola – sijmo i sadimo puno biljaka, a ono što je golo, najbolje je prekriti, ja najčešće prekrivam slamom i ostacima biljaka i trave. To je najbolje što možete svome vrtu dati ujesen tako da bi vam zemlja u proljeće bila spremna za obradu i sijanje.

Ako još uvijek nemate vrt, a željeli biste ga imati i baš ste „snimili“ jednu malu parcelu zemlje koju možete pretvoriti u svoj vrt, sad je idealno vrijeme da krenete u akciju. Nakon što ste bacili oko na svoju parcelu i počeli vizualizirati svoj budući vrt, jedna mogućnost je da na proljeće „pokrenete“ – prekopate, razrahlite utabano tlo i pretvorite ju u zemlju spremnu za obradu. To možete na proljeće napraviti ručno ili mašinom ako je riječ o većem komadu zemlje. Ili možete sad na tu parcelu „nabacati“ obilniju količinu organske materije ili „malča“ u vidu slame, sijena, otkosa trave, neobojenog kartona ili ostataka biljaka.

Ta materija će se do proljeća razgraditi i pretvoriti u humus, no ono što je jednako važno je to da kad na proljeće maknete taj „malč“ ili što je ostalo od njega, ispod će vas dočekati ne tvrda zemlja s kojom ćete se jedva izboriti, već rahla i mekana zemlja koju ćete vrlo lako obrađivati. Zato ne čekajte, krenite u potragu za svojim malim komadićem zemlje i dogodit će vam se jedna predivna avantura.

A što sijati u ovo doba godine?

Ako već imate svoj komadić zemlje, sad je idealno vrijeme za sadnju određenih kultura. Ono što sad možemo staviti u zemlju su lučice mladog luka koji će taman narasti do Uskrsa, a možemo i presaditi zimsku salatu da nas i ona dočeka na proljeće. Bob i grašak su isto kulture koje sijem u ovo, ranojesensko doba i krasno me dočekaju na proljeće i taman kad nakon duge zimine sunce malo jače proviri, bob i grašak potjeraju. Zanimljivost je da bob i grašak spadaju u „mahunarke“, a to su upravo biljke koje privlače dušik iz zraka i „spremaju“ ga u zemlju, odnosno paralelno dok rastu, dušikom koji privlače iz zraka hrane zemlju.

Lokalpatriotizam i Kvarner u malom srcu

Da ne bismo samo „špotali“ našu „škrtu“ kvarnersku zemlju, važno je za reći da imamo i puno prednosti. Naprimjer, za razliku od kontinentalne Hrvatske, mi ovdje na Primorju s vrtlarskim radovima počinjemo mjesec dana ranije, a sezona nam traje i po mjesec dana duže. Imamo puno sunca i sunčanih dana što je jako važno za biljčice.

Možemo reći kako zaista imamo odličnu klimu koja nam omogućuje da gotovo čitavu godinu uživamo u plodovima iz vlastitog vrta.

Prva sijanja su već, ako vrijeme dozvoli, u drugom ako baš kiše zagnjave, početkom trećeg mjeseca i opet ovisno od kiše, sezona može trajati sve do 10. mjeseca. Sedmi i osmi mjesec znaju biti suhi ali generalno, naše riječke kiše nam daju puno vode što je odlično ako imamo vlastite tankove za vodu u koju skupljamo kišnicu za navodnjavanje. Mraz, koji je jako opasan za biljčice, nas rijetko zahvaća. Možemo reći kako zaista imamo odličnu klimu koja nam omogućuje da gotovo čitavu godinu uživamo u plodovima iz vlastitog vrta i prava je šteta što se tako malo vrtova obrađuje i što imamo tako malo „svog“ povrća.

Naša „škrta“ zemlja je specifična i zahtjeva malo više njege i maženja i trebamo ju obogaćivati, malčirati, gnojiti, proizvoditi vlastiti humus i iako je to jedan dugoročniji proces, definitivno se isplati jer je imati svoj vrt je jedna predobra i prefina avantura! A ranije spomenuti bribirski vrt koji se nalazi usred krša i na nemilosrdnoj vjetrometini i koji bi prema svim pravilima trebao biti jako „škrt“ je upravo zahvaljajujući pravilnoj njezi i prije svega, malčiranju, najbogatiji i najljepši vrt u kojem sam ikad bila.