Što misliš, zašto si baš ti izabrana za ilustriranje čitateljske brošure riječke gradske knjižnice?

Nešto što naoko izgleda kao tek posljedica još jedne metode slučajnog odabira,
ustvari je rezultat mog višegodišnjeg neumornog (suptilnog, ali besramnog) nametanja, kojem su riječki gradski knjižničari naivno podlegli.

Kad si čula da ćeš trebati crtati dvoglavog zmaja, što ti je prvo palo na pamet?

Hm, a što ću s mršavom, kvrgavom i jednoglavom (već nacrtanom i spremnom za knjigoljubljenje)... rodom?

Nakon toga, kad si shvatila da ovi ne odustaju od lude ideje, što te tada spopalo?

Dvoglavo zeleno zmajugasto knjigoljupčasto ludilo.

Dok si crtala Knjigoljupca, koji su te osjećaji prožimali?

Komplet svih ljudskih osjećaja ikad osjećanih plus još njih nekoliko koji u povijesti ljudskih osjećaja nisu dosad zabilježeni.

Koja ti je poza ili grimasa ili koji geg Knjigoljupca Velikog bio najveći gušt za crtanje?

Poza, grimasa, geg iliti lokacija: knjigoljupčenje na WC-u. Jer... nisi (nema šanse) pravi knjigoljubac ako se s čitanjem na toj lokaciji ne možeš poistovjetiti.

Kakav ti je bio tekst Knjigoljupca, rubrike koje si morala ilustrirati?

Kompatibilan s mojim osobnim (višeglavim) kaosom.

Ekskluzivan razgovor s Knjigoljupcem Velikim. Samo u Magazinu Gradske knjižnice Rijeka! :)

Kakve su grimase bile na tvome licu dok su ti iz dana u dan mijenjali redoslijed stranica, smanjivali broj rubrika, uočavali vlastite greške nakon tek desetog čitanja (tik uoči tiska, npr.)?

Zbog tromosti ljudskog oka, prosječnom promatraču bilo bi teško pratiti brzinu izmjenjivanja grimasa na mom licu.

Kad te netko izvan ove ekipe s kojom si radila Knjigoljupca pita što misliš o njemu, što mu kažeš? (al' ono, iskreno, među nama)

Izvan ove ekipe nije potrebno da me netko upita za Knjigoljupca. To je tema koju namećem (i opet suptilno, ali besramno) iz razgovora u razgovor. Najprije kažem: Dobar dan. Netko izvan ekipe uzvrati: Dobar dan. Pričekam da uskladimo mišljenja o trenutnom vremenu, kiša-sunce, promjenjivo-nepromjenjivo-oblačno, što je od toga dobro, što je loše. Nakon toga ne časim časka: izvadim onaj stolčić na rasklapanje što ga nosim uvijek sa sobom, brzim zamahom ruke obrišem prašinu (ako se s vremenom nakupila), stanem na stolčić i održim govor “odozgo”; počnem s kvrgavom jednoglavom rodom, nastavim s manje kvrgavim dvoglavim zmajem, rasplamsam temu s omiljenom WC čitalačkom lokacijom, izmijenim pritom (u slou moušnu) sve svoje grimase zbog mijenjanja redoslijeda stranica iz dana u dan, izmislim još neke detalje radi dramatičnijeg efekta, da bih na kraju sve zaključila uz neustrašiv poklik: Udri knjigu na veselje! 

Publika čitavo vrijeme u ushitu.

Da si mogla dobiti bolji čitateljski leksikon za ispunjavanje, bi li to bilo moguće? Ili je ovaj najbolji, ili što?

Što!

Je li ti neka želja, dok si crtala, ostala neostvarena, da je bilo još džeparca, što bi rado nadodala?

Ma, imam tu neku mršavu kvrgavu jednoglavu rodu...

Jednog (promjenjivo oblačnog) dana, iza sedam gora i ne sedam nego pet-šest mora, sretnu se dvije glave zmaja i jedna glava rode pa zajedno nemilosrdno udRU knjigu na...

Da ti opet ovi iz riječke gradske ponude suradnju, da im crtaš neko novo, dopunjeno izdanje, još luđe od ovoga, bi li pristala ili što?

Što! Bez imalo dvojbe!

Nakon ove priče, teško da ćeš nas se riješit, to ti je jasno, zar ne? S Knjigoljupcem do vječnosti i natrag, ok?

”Teško rješavanje” bit će uzajamno (budite na oprezu!). Idemo do vječnosti pa ćemo do natrag. Pa opet.  A kad potrošimo sve vječnosti i sve natrag, iskoračit ćemo u bezvremenost i besprostornost!

Jedva čekam!

Predstavljanje Tajnog dnevnika Knjigoljupca velikog bit će održano u srijedu 26. 4. u 12 sati u Dječjem odjelu Stribor.