Mnogi liječnici, pa i vlade su potvrdile kako se koronavirus ne može prenositi putem novina i magazina, ali čini se da je sve više ljudi uvjereno da im tiskani mediji ne trebaju u ovoj situaciji. Na primjer, u Indiji, u posljednjih nekoliko dana, čitatelji su jednostrano odlučili otkazati svoje pretplate i protiv su puštanja dobavljača da dostavljaju novine na pragu, u strahu od mogućeg prijenosa.

Današnje novine i magazini plod su čitateljske tradicije 20. stoljeća i budu li se jednog dana obnavljali, vrlo teško će skupiti neku novu publiku. 

Tako su u Mumbaiju tiskanje i distribucija novina bili obustavljeni od 23. do 31. ožujka! Tomu nije uzrok samo zebnja čitatelja, nego i otkazivanje lokalnih usluga vlaka, što je pogubno za distribuciju. Također, kućni savjeti onemogućili su ulazak dječaka koji isporučuju novine s obzirom da se plaše prijenosa Covida-19.  Takvi su potezi jako pogodili novinsku industriju jer su prihodi od reklama dosegli samo dno od početka krize. Zbog nedostatka oglasa nekoliko uglednih novina drastično je smanjilo broj stranica. Primjerice, izdanje Delhi Hindustan Timesa sastoji se od samo 14 stranica. Situacija nakon 31. ožujka nimalo nije bila bolja.

Kiosci (ni)su za tisak

Kriza se širi naokolo: News Corp Australia prestaje tiskati 60 svojih lokalnih novina, uključujući New South Wales Manly Daily, koji je u tisku od 1906. Očekuje se da će deseci gubitaka posla uslijediti jer su tiskovine - koje su dosezale šest milijuna čitatelja mjesečno - već bile pod financijskim jarmom prije nego što je koronavirus pogodio reklamnu industriju. Izvršni predsjednik News Corpa, Michael Miller, rekao je da je odluka donesena kolapsom industrije nekretnina i zabave što je zaustavilo glavni tok prihoda novina. Nije precizirao hoće li se tiskanje nastaviti nakon završetka krize, no malo je vjerojatno da će se preše ponovno pokrenuti.

Covid-19 je možda onaj zadnji čavao koji će biti zabijen u lijes tiskanih medija. To ne znači da će oni prestati postojati, ali sve upućuje na to da će kiosci biti primarno mjesta za prodaju cigareta, mobitela, SIM kartica i ostale mješovite robe, a da će novine biti samo mrtav papir sa slovima.

No, ipak ima zanimljivih primjera uskrslih izdanja. Kad neka tiskovina usahne, ako ne izađe opet nakon mjesec-dva, teško je pomisliti da će opet zaživjeti. Stižu nove čitateljske navike, novi mediji, oglašivači se okreću drugima, a i provjereni novinari već su našli nove angažmane. Ostaje samo ime, logotip (ponekad ni to), stara slava i platforma koja bi se mogla zadržati.

Novo, a staro

Nažalost, primjeri u Hrvatskoj praksi pokazuju da to neće biti moguće. Riječki Val se ugasio 1990. (tada pod brandom Novi Val), kad je i izdavač – OK SSOH Rijeka otišao u nepovrat. ReviVal je uslijedio 2004. Izdavač je bio Multimedijalni centar, nulti broj je napravljen kao best of 25 godina prijašnjeg izdavanja, a onda je pokrenuta nova edicija. Nažalost, unatoč kvalitetno obavljenom poslu – bez uspjeha. Nove generacije nisu prisvojile medij kao svoj, okrenute su bile prema jednostavnijem informiranju s interneta, a nakon 14 godina snaga branda prilično je utihnula izazivajući tople emocije samo kod starije generacije koja je u međuvremenu stekla već druge čitateljske navike. Polet je prošao još gore – u novoj reinkarnaciji objavljeno je tek nekoliko brojeva.

Kiosci će biti primarno mjesta za prodaju cigareta, mobitela, SIM kartica i ostale mješovite robe, a da će novine biti samo mrtav papir sa slovima.

Start je imao dvije obnove, s ljudima koji uglavnom nisu imali nikakve veze s uredništvima originalnog serijala. Start nove generacije vodio je Zvonimir Krstulović i produljenim imenom htio je izbjeći bitke s licencom. Magazin je izlazio oko godinu dana. Drugi Start vodi Igor Stazić, on je i danas na kioscima kao dvomjesečnik, inicijalno je zamišljen kao lifestyle magazin za muškarce, no automobilske teme dominiraju, pa sadržajno ima sve manje veze s negdašnjim imenjakom. Originalni Start bio je dvotjednik, a ovo je dvomjesečnik, pa i to nešto govori.

Primjera ima mnogo, no izgleda da je jedina tiskovina koja se uspjela potpuno obnoviti – Nacional. Nakon što je glavni urednik i vlasnik tjednika Ivo Pukanić stradao u atentatu, novina se ugasila. Ipak, nekoliko godina kasnije, dio redakcije uspio ga je obnoviti, zadržati isti stil i krenuti dalje nadmećući se na osiromašenome tjedničkom tržištu s konkurencijom.

U svijetu također postoje takvi primjeri. Magazin Paste pokrenut 2002. godine, prestao je s izdavanjem mjesečnog izdanja u 2010. godini. Međutim, otkrilo je da među sedam milijuna digitalnih čitatelja ima dovoljan broj onih koji primjerak magazina mogu držati u svojim rukama. Tako je u ožujku 2017. ponovno pokrenuto tromjesečno izdanje koje čitateljima isporučuje i uzorak vinila. Tiskanje reklama u publikacijama stoji mnogo više negoli digitalno oglašavanje kako bi se dosegao isti broj čitatelja. Ako pretplatnici na mreži migriraju, proračuni za oglašavanje će se smanjivati. Današnji marketinški proračuni fokusiraju se na digitalno oglašavanje nadmašivši udio oglasa za TV reklamiranje, dok su novine i magazini u tom smislu na aparatima.

Ima li nešto da (nas) pokrene?

Pa, ipak simbol obnove tiskanog medija danas je The Face, kultni magazin iz osamdesetih i devedesetih koji je ključno utjecao na (sub)kulturne tijekove u doba opet izlazi. Osnovao ga urednik Nick Logan kao glazbeni magazin koji vodi računa o stilu a među prvim je naslovnicama predstavio Davida Bowieja, Johna Lydona i Siouxsie Sioux. Prvi su suradnici bili Julie Burchill, Jon Savage i James Truman. Sa svakim brojem magazina, sadržaj se brzo širio a teme su pratile noćni život, kulturu mladih, politiku i modu. 'Bilo je to viđenje The Facea kao modnog magazina, ali on to nije bio', rekao je Paul Gorman, autor knjige Priča o Faceu: magazin koji je promijenio kulturu. 'To je bio magazin od općeg interesa.' The Face nije utjecao samo na Britance. Utjecao je i na mene dok sam krajem osamdesetih uređivao Val.

Novo izdanje ima potpuno drukčiji poslovni model. The Face se paralelno seli na YouTube, društvene mreže i e-trgovinu. Sve ono što se pročita u novini dostupno će biti i online, ali ne trenutačno. The Face najavljuje digitalne trendove četiri puta godišnje (zato ima i mnogo više stranica) i stoga ima osiguran put do čitatelja.

The Face je bio magazin koji me učio čitati s uvidom. Sve što mi je bilo važno jest da sam svakog mjeseca upijao njegove podatke i pustio da to proširi moj svjetonazor o tome što je sve moguće. Otprilike, punk u tiskanom obliku. Bilo je to prije vremena kad su heroji postali modni dizajneri i njihova odjeća. Heroji su bili naši vršnjaci na fotografijama i kulturne reference.  Svakog mjeseca, kad sam išao u Trst, obavezno bih nabavio i primjerak Facea. Znam da ih je došlo samo par primjeraka, pa sam se osjećao privilegiranim s obzirom na to da ga je prodavač u kiosku kraj Tomassini Sporta čuvao za mene. Sjećam se da sam se i onako profano hipsterski razočarao kad se The Face počeo distribuirati i kod nas, pa sam ga mogao kupiti u kvartovskom tobaccu. Izgleda da su se i ostali počeli razočaravati, pa je The Face 2004. prestao izlaziti, kad je naklada pala na neprofitabilnih 25.000 primjeraka mjesečno. 

Novo izdanje ima potpuno drukčiji poslovni model. The Face se paralelno seli na YouTube, društvene mreže i e-trgovinu. Sve ono što se pročita u novini dostupno će biti i online, ali ne trenutačno. The Face najavljuje digitalne trendove četiri puta godišnje (zato ima i mnogo više stranica) i stoga ima osiguran put do čitatelja.

The Face i Paste nisu jedina publikacija koje su krenule s novim startom. Neke tiskovine koje su prethodno objavljene samo na mreži pokušavaju fizički proizvod. Tako je reklamna agencija Digiday pokrenula tromjesečni tiskani časopis Pulse. Billboard-Hollywood Reporter Media Group kupio je ugasle glazbene magazine Spin, Vibe i Stereogum. Spin je napravio samo jednokratno besplatno izdanje za tisak pod pokroviteljstvom Amazon Studios za emisiju Good Girls Revolt. Oko 15.000 primjeraka distribuirano je u hotelima, glazbenim dućanima, restoranima i drugim središtima. Također je publicirano odgovarajuće digitalno izdanje za one koji nisu mogli dobiti kopiju. Internetska verzija dobila je stotine tisuća čitatelja.

Danas se Spin nudi u tiskanoj verziji nudi kao opcija oglašavanja, a ne kao izdanje na redovnoj bazi. S druge strane, Paste će pokriti sve troškove tiskanja putem svojih pretplata. Svako izdanje stoji 20 dolara, a 70 dolara čitatelji će dobiti cjelogodišnju pretplatu.

Situacija oko Covida-19 definitivno će, nažalost, ugroziti i naše izdavače i sigurno je kako će neki poznati i(li) čitani naslovi morati reći zbogom svojim čitateljima. Današnje novine i magazini plod su čitateljske tradicije 20. stoljeća i budu li se jednog dana obnavljali, vrlo teško će skupiti neku novu publiku. Jedini magazin koji bi danas svojim sadržajem mogao odmah skupiti i novu i staru publiku, držim, je Plan B koji je izlazio od 2007. do 2011. Riječ je o magazinu koji je sjajno korespondirao s aktualnim digitalnim trendovima i u slučaju obnove mogao bi zaista biti za hrvatsko, ono što je The Face za britansko tržište. Znam iz prve ruke, bio sam dio uredništva.