Filozofija prevedena u fikciju: od Russella u stripu do ubojstva na Akademiji
Ah, filozofija! Jednima kraljica mudrosti, drugima dosade, a nama temelj sjajne književne inspiracije. Otputujmo u fikciju kojom vladaju Platon, Wittgenstein i ostatak ekipe...
Onima koji odslušaju filozofiju u srednjoj školi, a ne odluče se i na avanturu njenog studiranja, (su)život s pričom o esencijama, bitku, spoznaji (...) obično prestaje nakon čitanja udžbenika Povijest filozofije Borisa Kalina, s čijom se obradom najčešće završi u svibnju nastavnom jedinicom o Immanuelu Kantu.
Više je razloga zbog kojih je takva situacija žalosna: jer osim što je iz modernije perspektive sporno je li Kalinov pristup filozofiji uopće adekvatan za treniranje uma, cijeli niz pravih filozofskih genijalaca stvarao je tek nakon velikog i teško razumljivog Kanta. Čak i onda kada se složimo s konstatacijom Alfreda Northa Whiteheada da je cijela zapadna filozofija skup natuknica o Platonu!
Ipak, više o dilemama filozofskog srednjoškolskog obrazovanja drugom prilikom... Ono na što sada želimo skrenuti pozornost jest niz književnih, a ne znanstvenih djela prožetih filozofskim temama kako bi zaranjanje u njih bilo ponešto elegantnije, zabavnije i pitkije.
Jostein Gaarder: Sofijin svijet
Zar nikad nećemo moći stupiti u kontakt s ljudima oko nas? Pravi filozof nikad ne kaže "nikad".
U običnim, svakodnevnim razgovorima Sofijin se svijet u trenu zamijeni sa Sofijinim izborom. Iako i potonja knjiga posjeduje filozofske slojeve i vrlo se često koristi kao primjer u filozofsko-etičkim raspravama, Sofijin je svijet, slobodno možemo reći, biblija književne filozofije za mlade. Svojim istančanim osjetom za mlade i djecu Jostein Gaarder je uspio stvoriti djelo koje složena znanja od vremena antičkih početaka preko skolastičke metafizike čini čitljivima kao bilo koji tinejdžerski roman. Sofijin je svijet jedan od razloga zbog kojeg se mlade duše odluče za studiranje filozofije na 53 jezična područja jer je na toliko jezika knjiga prevedena, a snimljen je i film, napravljena videoigra... Kompletan filozofski koktel za multimedijsko doba.
Robert Maynard Pirsing: Zen i umjetnost održavanja motocikla
Motocikl možda sada radi, ali kad je zadnji put provjerena razina ulja? Cjepidlačenje s romantičnog gledišta, ali postupak zdravog razuma s klasičnog.
Gotovo sve vezano uz ovo djelo vrvi neobičnostima. Autor Robert Pirsing preskakao je razrede jer je pripadao skupini iznimno inteligentne djece ne bi li doživio živčani slom s dijagnozom shizofrenije uz propisanu terapiju elektrošokovima. Nesretnu bolest na stranu, Pirsingova opsjednutost filozofskim pitanjima bila je toliko snažna da je ovo djelo stvorio pišući ga u noći između 2 i 6 ujutro prije polaska na (dnevni) posao. Traženje izdavača nije bilo jednostavno te je rukopis odbio čak 121 izdavač, čime je zaslužio i nezahvalan status u Guinnessovoj knjizi rekorda. Nakon što je rad napokon prepoznat, postao je kultni prodavši se u preko 5 milijuna primjeraka. Ovo je jedina filozofska rasprava vođena na motociklima za koju vam predavači o Fedru na kolegiju antičke filozofije obično neće ni reći iako sama po sebi nosi duboku filozofsku poruku o kvalitetnom življenju i kvalitetnom stvaranju općenito.
Apostolos Doxiadis, Christos H. Papadimitrou: Stripologikon
Mnogi takozvani “veliki događaji” veliki su samo zbog svoje iracionalnosti.
Pogledom na strip Stripologikon uvodna napomena o manjkavosti već desetljećima najvažnijeg i legendarnog udžbenika za filozofiju dobiva puno značenje. Pogledamo li iz koji redova obično dolaze filozofi, lako je primijetiti da je često riječ o ljudima sklonim društvenim i humanističkim znanostima s izraženom averzijom prema matematici. Stripologikon potpuno ruši tu predodžbu, kao uostalom i analitička filozofija na koju je naslonjen. Nema u njemu junaka sa supermoćima ni alanfordovskih likova, već samo pravih matematičara, logičara, filozofa. Dovoljan razlog da se uz Stripologikon trajno veže epitet "jedinstven" jer je to priča o potrazi za sigurnim temeljima matematike, ali ujedno i rastrganim životnim dramama mislioca u potrazi za istinom. Nije ni Tales uzalud u jame upadao...
Jose Carlos Somoza: Spilja ideja
Oplakujem sudbinu, Prevoditelju, što veže tvoje oči uz riječi i tjera te da vjeruješ kako ćeš na koncu pronaći ključ u tekstu što ga prevodiš.
Somoza je cijeli život mogao provesti kao psihijatar, ali je terapeutski učinak odlučio postići uzbudljivim knjigama. U Spilji ideja u antički ambijent unosi kriminalističku radnju i lik Heraclesa Pontora koji već imenom podsjeća na detektiva Herculea Poirota. Učenike Platonove Akademije nalaze brutalno ubijene po Ateni dok više od 2000 godina kasnije, čitajući roman o zločinu, znanstvenik pokušava dokučiti izlaže li se upravo u ovom djelu i suština Platonove teorije ideja. Zbog fabule, vremena radnje te oslonjenosti na antičku intelektualnost Spilju ideja kritika često stavlja u istu rečenicu s Imenom ruže Umberta Eca.
Annabel Lyon: Aristotelova zlatna sredina
Ali svaki problem ima i rješenje. Mi ovdje predstavljamo svijet u malom i zajedno ćemo riješiti probleme svijeta. Probleme iz geometrije, fizike, probleme upravljanja državom, probleme pravde i prava. To što ovdje postignemo održat će se stoljećima.
Temeljni je nedostatak moderne filozofije njena zatvorenost u akademske prostore i sve snažnija izolacija od same stvarnosti, ali i neodgovaranje na jedno od suštinskih pitanja – što su to dobar život i sreća. Odgovaranje na to složeno pitanje prepušteno je popularnoj psihologiji i literaturi za samopomoć, dok se filozofski stručnjaci mahom ne žele miješati. Antika je pak poznavala pravi odnos tutorstva u kojem je čak i filozof poput Aristotela mogao biti odgajatelj i učitelj budućem vladaru poput Aleksandra Makedonskog. Lyon ide tamo gdje suhoparna znanstvena literatura ne može te pokušava upravo s naglaskom na etičku razinu Aristotelovog nauka oživjeti duh njihovog odnosa.
Teorija vrlina u samoj filozofiji nije osobito popularan pravac, ali je sa životne pozicije upravo ono što čovjeku treba.
Fotografije: Ilustracija/Stripologikon