Sa sedmim filmom Stanleyja Kubricka sve je moglo ispasti drugačije. Redatelj je sam priznao da se tijekom pedesetih godina počeo izrazito zanimati za problematiku nuklearnoga naoružanja te je pročitao osamdesetak knjiga i kontaktirao više stručnjaka koji su se bavili ovom problematikom.

Tako je nabasao na roman Red Alert (1958.) Petera Georgea te otkupio prava na ekranizaciju da bi uskoro s autorom predloška počeo raditi na scenariju. Posrijedi je bila priča o poludjelom generalu koji je odlučio baciti bombu na Sovjetski Savez, a u filmskom je ruhu trebala biti ispripovijedana iz perspektive izvanzemaljske civilizacije koja svjedoči Zemljinoj propasti. Nastojanju da se snimi djelo „ozbiljne“ tematike prepriječile su se brojne situacije. Kubrick nije bio siguran želi li ispričati „ozbiljnu“ priču pa mu se činilo da bi satiričan i humoran pristup bolje odgovarao temi, a time bi ujedno stvorio film koji iskače iz dotadašnjega kanona hladnoratovske tematike. Istodobno se javljaju i produkcijske zavrzlame te projekt preuzima Columbia Pictures pa novi distributer, nakon uspjeha Lolite, zahtijeva da u njemu glumi Peter Sellers. Peter George pak biva upleten u sudsku parnicu jer je tužio dvojicu autora za plagijat svoga teksta. Drugi je roman također bio u procesu pretprodukcije te je predstavljao konkurenciju Kubrickovu projektu. Redatelj je u konačnici odlučio dovesti scenarista i pisca Terryja Southerna kako bi djelo zaogrnuo u komično i satirično ruho.

Dinamičan kontekst

Na taj je način stvoren Doktor Strangelove –  jedan od najznačajnijih, ali i najduhovitijih filmova o hladnom ratu, koji je imao veliki utjecaj na kasnije filmaše i popularnu kulturu. Ujedno je posrijedi treći Kubrickov (nakon Fear and Desire, 1953.; i Paths of Glory, 1957.), ali ne i posljednji antiratni film (Full Metal Jacket, 1987.). Osim pozitivnih kritika, djelo je izazvalo i pokoju kontroverzu. Premijera je trebala biti 1963., ali je zbog atentata na Johna F. Kennedyja odgođena za početak 1964. Pojedini su dijelovi filma naknadno izmijenjeni, primjerice, u prizoru u bombarderu, u kojem se nabraja što sve sadrže paketi za spašavanje, član posade kaže da bi sadržaj dobro došao za vikend-provod u Las Vegasu. U prvoj inačici grad je bio Dallas. Filmu se također prigovaralo da se odveć kritički osvrće na američku vojsku.

S obzirom na vremenski kontekst nastanka djela, treba izdvojiti dva bitna trenutka. Prvi je završetak Drugoga svjetskoga rata, odnosno američko korištenje atomskih bombi u Japanu, što je istodobno podiglo svijest o opasnosti od nuklearnoga naoružanja, ali i potaknulo brojne anksioznosti povezane s potencijalno budućim korištenjem razornih bombi koje bi moglo dovesti do kraja civilizacije kakvu poznajemo. Drugi je hladni rat pa se u filmu ne javlja slučajno referenca na 1946. kada je Staljin u svom govoru optužio kapitalizam za uzrokovanje Drugoga svjetskog rata. Krajem četrdesetih između Sovjetskoga Saveza i Sjedinjenih Američkih Država započinje rivalstvo povezano s nuklearnim naoružanjem, širenjem područja interesa u ostatku svijetu, a tome se pedesetih godina pridružuje i natjecanje u razvoju svemirsko-istraživačkoga programa. Antikomunistička paranoja u Americi doživljava vrhunac pedesetih godina s djelovanjem Odbora za protuameričku djelatnost senatora Josepha McCarthya. Šezdesete godine, kada je film snimljen, poznate su po političkim krizama i skandalima na koje je reagirala i književnost (američka metafikcija: John Barth, Kurt Vonnegut, Thomas Pynchon...). Odnose dviju sila zaoštrava početak gradnje Berlinskoga zida i katastrofa u Zaljevu svinja (1961.), kao i otkriće sovjetskih projektila na Kubi (1962.), što je izazvalo oštru reakciju SAD-a. Stav da Amerika brani demokraciju u svijetu boreći se protiv zlih komunista bit će problematiziran i u Doktoru Strangeloveu. Navedeno je bilo poticaj da djelo u satiričnom tonu razmotri anksioznosti od nuklearnoga holokausta, progovori o paranojama vremena te ismije političare i vojsku.

Povijesni je kontekst bitan jer su pojedini likovi modelirani prema stvarnim osobama koje su bile uključene u američku borbu protiv komunizma. Primjerice, predsjednik Merkin Muffley rađen je prema modelu Aldaija Stevensona: diplomata i političara koji se dva puta neuspješno kandidirao za predsjenika i koji je u odnosu prema Sovjetskom Savezu iskazivao umjereni stav. General Buck Turgidson temeljen je na vojnom licu Curtisu LeMayu, inače glasnom zagovorniku uporabe nuklearnoga naoružanja. General Jack D. Ripper koncipiran je prema spomenutom LeMayu i poslovnom čovjeku i političkom aktivistu Robertu Welchu, poznatom po političkom konzervativizmu te sponzoriranju antikomunističkih djelatnosti. Doktor Strangelove, koji se pojavljuje tek u posljednjoj trećini filma, temeljen je na znanstveniku Edwardu Telleru (radio je na projektu atomske bombe te je bio uvjereni antikomunist), raketnom znanstveniku Wernheru von Braunu, nuklearnom strategu Hermanu Kuhnu te političaru Henryju Kissingeru. Stoga možemo zaključiti da Kubrickov film u humornom ruhu izravno reagira na onovremeni politički i društveni kontekst te ismijava neke od tipičnih američkih kulturnih i vanjskopolitičkih postulata, koji su danas još uvijek zamjetni u političkom životu te zemlje.

Kriza komunikacije

Dr. Strangelove ili: Kako sam naučio ne brinuti i zavolio bombu djelo je vrlo zanimljive strukture, koja izravno korespondira s njegovom idejnom matricom. Film je građen od triju narativnih linija koje teku paralelno te se isprepliću. Posrijedi su tri zatvorena, izolirana prostora u kojima je, zbog odsječenosti od svijeta, opseg akcije ograničen pa je dinamiku zbivanja bilo potrebno postići na alternativne načine. Jedno je mjesto radnje bombarder B-52 koji leti iznad Sovjetskoga Saveza s ciljem izvršenja nuklearnoga napada; drugo mjesto radnje vojna je baza Burpelson u kojoj se poludjeli general Ripper odmeće te naređuje napad; a treće mjesto radnje ratna je soba u kompleksu Pentagona, koja izgleda kao sklonište, i u kojoj američki predsjednik pokušava sa suradnicima pronaći rješenje krize te ujedno voditi pregovore s ruskim premijerom Kissoffom. Kako su sva tri mjesta zatvorena, klaustrofobična i izolirana zbog pucanja komunikacijske mreže između njih, uvodi se bitna tema komunikacije, odnosno njezina izostanka, što se promeće na propitivanje nemogućnosti komunikacije na globalnoj razini između velesila i njihovih vođa. U prvome dijelu sekvence su u trima narativnim linijama dulje, no kako se film približava klimaksu, dolazi do narativnoga ubrzanja i one postaju kraće. Općenito su prizori vezani uz B-52 kraći i dinamičniji, što se postiže neprestanom izmjenom snimki interijera i eksterijera te korištenjem glazbene podloge – napose instrumentala pjesme When Johnny Comes Marching Home. S obzirom na ograničen opseg akcije, Kubrick ritam postiže dinamičnim rezovima, korištenjem glazbe u svrhu postizanja montažnoga ritma, izmjenom planova te duljine kadrova, dinamičnim dijalozima u ratnoj sobi ili korištenjem slobodne kamere u prizorima Burpelsona, kao i humornim strategijama. Satira uvijek secira i ismijava određeni svjetonazor, ideologiju ili pojavu, što je slučaj i s Doktorom Strangeloveom. Kako bi se to postiglo, autor se služi hiperbolom, osobitim korištenjem jezika (neobičan njemački naglasak Strangelovea), karikiranošću i tipiziranošću likova, naglašavanjem apsurdnih situacija te imenovanjem likova. Kubrickovo djelo, naime, već imenovanjem upućuje na bitne karakterne osobine pojedinih protagonista te idejne komplekse koji će se razmatrati.

Posrijedi su imena i prezimena koja su zaogrnuta velom seksualne sugestivnosti. Predsjednik Merking Muffley nosi ime i prezime koji upućuju na ženske genitalije, čime se sugerira njegova mlakost. Lionel Mandrake ima prezime po biljci mandragori, koja je u mitovima često bila povezana s plodnosti. Buck Turgidson posebice je zanimljiv: u slengu njegovo ime upućuje na plodnoga, potentnoga muškarca, a prezime mu sadrži korijen koji znači „nateknut“, što sugerira uzbuđeno, erektilno. Posrijedi je najtestosteronskiji lik u djelu: na početku se prikazuje s ljubavnicom s kojom u igri zavođenja koristi balističku terminologiju. Kasnije joj obećava brak, no prihvaća Strangeloveov plan o poligamiji u ime očuvanja ljudske vrste. Putem ovoga lika izravno se povezuju seks i rat. Prezime generala Rippera upućuje na serijskog ubojicu Jacka Trbosjeka te je posrijedi drugi bitan lik koji povezuje seks s agresijom. Vatreni je zagovornik korištenja nuklearnoga naoružanja te pati od paranoidnih poremećaja. Umislio je komunističku zavjeru, koju iznosi Mandrakeu, a čiji je cilj da otuđi Amerikancima vitalne tjelesne tekućine kroz fluoridiranje pitke vode te time oslabi njihove tjelesne i reproduktivne mogućnosti. Zbog straha od komunizma više ne prakticira seksualne odnose, neprestano puši faličku cigaru, a do prosvjetljenja o uroti došao je upravo tijekom seksualnoga odnosa. Time se upućuje na seksualnu disfunkcionalnost koja se sublimira kroz agresiju. Redatelj njegov mačizam neprestano ironizira prikazujući ga iz donjega rakursa. Komična su imena i major T. J. „King“ Kong, premijer Kissoff, ambasador De Sadesky.

Nije teško zaključiti da je posrijedi muško društvo pa se ženski likovi u Kubrickovu filmu javljaju tek sporadično. Izostanak protagonistica nije rezultat autorove mizoginije, nego strategija satirizacije jer upućuje da su politika i vojska dva muška principa organizacije svijeta, ali to isključivo muško društvo – patrijarhalno i maskulino – povezuje agresiju i seksualnost da bi rušilo i uništavalo te mu temeljno nedostaje empatije i komunikacijskih vještina. Stoga film vrvi brojnim faličkim referencama. Na odnos ratovanja i seksa upućuje otvaranje u kojem se prikazuje dva povezana aviona uz pjesmu Try a Little Tenderness. Vojnik u avionu otvara duplericu Playboy, a stražnjica djevojke prekrivena je kopijom Foreign Affairs. Nabrijani „King“ Kong u završnici jaše falički oblikovanu raketu. Pošto tijekom cijeloga filma nosi kaubojski šešir, raketa sada ironično zamjenjuje konja. Na kraju, kada se pokrene naprava za uništenje, prikazuju se nuklearne detonacije, čiji oblik gljive također ima faličke konotacije, uz pratnju ljubavne pjesme Vere Lynn iz četrdesetih We'll Meet Again. Povezivanje muškoga, destruktivnoga i seksualnoga upućuje na mušku predatorsku i uništavalačku prirodu.

Paranojaaaaaaaaaa

Osim što izostaje sa sva tri mjesta radnje, tema komunikacije posebice je satirizirana u telefonskim razgovorima Muffleyja i Kissoffa: prvi se naočigled muči objasniti složenost situacije sovjetskom kolegi, Kissoff se ne javlja ili ga ne mogu naći ili je pijan, dvojica političara imaju šumove u komunikacijskom kanalu. Djelo sugerira da bi se kataklizmičke situacije mogle izbjeći kada bi ljudi više razgovarali te se trudili s razumijevanjem saslušati drugoga. No, za navedeno treba imati volje i političke kulture, što redovito izostaje. Komunikacijska tehnologija neprestano uvjetuje prijepore i podiže tenzije jer umjesto da pomaže, ona najčešće odmaže.

Opasnosti od vojnih tehnologija, kao i neobuzdane mašinizacije te tehnologizacije, također se razmatraju. U završnici Strangelove iznosi plan o preseljenju u podzemlje. Tamo bi svoje mjesto našli samo ljudi koji imaju potrebne karakteristike za kvalitetno produljenje vrste te putem omogućavanja poligamije – deset žena na jednoga muškarca, što svi prihvaćaju. Osoba koja najizravnije povezuje ljudsko i tehnološko upravo je doktor Strangelove, koji je svojevrsni prototip cyborga: polovica tijela mu je ljudska, a druga je polovica mašinizirana (simbolizirana crnom rukavicom) te one međusobno nisu usuglašene, čime se upućuje na problematičan odnos humanoga i mašinskoga.

Paranoja od komunističke infiltracije posebice je humorno secirana. Inače pedesetih i šezdesetih godina popularna je kultura, napose B-film, izravno reagirao na strah od komunističkoga napada i nuklearnih kataklizmi, što je bilo zaogrnuto u znanstvenofantastične narative o invazijama zlih izvanzemaljaca ili gigantskih insekata iz podzemlja. Kroz lik generala Rippera prikazuju se sumanute posljedice takve paranoje, koju podržavaju politički centri moći. Američki ekspanzionizam isto se našao pod Kubrickovim povećalom, što se eksplicira kroz lik „King“ Konga, koji nosi kaubojski šešir, što upućuje na graničara i graničarsku ideologiju. U vrijeme odvijanja radnje filma granica kao i graničari više ne postoje te su svojina mitova prošlosti, čisti anakronizam, kao i otrcani heroizam, koji sugerira njegov govor posadi.