U petak, 12. travnja Pet Shop Boys objavljuju svoj treći album Inner Sanctum s bilješkama s uspješne svjetske turneje u sklopu koje su 2017. nastupili u Zadru. Bio je to njihov treći nastup u Hrvatskoj, nakon koncerata u Zagrebu 1990. (velika dvorana Doma sportova) i 2009. (K.C. Dražen Petrović, u sklopu turneje koja je obilježena drugim live albumom Panedemonium).

Britanski dvojac je sredinom osamdesetih zahvaljujući primjeni drukčijih pop-postulata i tekstovima koji se sasvim izdvajaju iz pop-korpusa sasvim promijenio kritičarsku optiku prema pop-glazbi.

Britanski dvojac je sredinom osamdesetih zahvaljujući primjeni drukčijih pop-postulata i tekstovima koji se sasvim izdvajaju iz pop-korpusa sasvim promijenio kritičarsku optiku prema pop-glazbi, a okupio je i velik dio publike koja je pop-glazbu doživljavala isključivo kao trivijalnu i kratkotrajnu dozu ugode. Osobito je to došlo do izražaja krajem osamdesetih kad je rock glazba izgubila dominaciju u sklopu pop-kulture.

Zahvaljujući medijskoj diversifikaciji, svakome je pružena šansa, bez obzira kakvom se glazbom bavio. To znači da potvrdom jedne podvrste nikako ne treba podcjenjivati drugu, a isto tako, ni komercijalne referencije ne mogu biti pokazatelj vrijednosti određenog pop-iskaza. Riječ je o širokom polju interesa koji mogu zadovoljiti sve ukuse, upravo zahvaljujući rušenju dogmatskih teza o vječnim i nepromjenjivim glazbenim silnicama koje su, zapravo, pop-izričaj neprestano vrtjele u krug.

Literarna kodifikacija

Upravo je korištenje pop-konotacija jedna od bitnih odrednica Pet Shop Boysa. Pop-značajke koje su se razvile krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, a danas su postali (negdje već i napušteni) standard kao što su citirani materijal (coveri), udruživanje s velikim pop-zvijezdama različita kalibra, raznorodni miksevi, status producenta i normativni verbalni korpus krase i pregalaštvo Pet Shop Boysa. Kao nadgradnju takvom konceptu, ovaj britanski duet koristi formalna iskustva književnosti koje imputira u zadanu strukturu.

Formalno, dakle, koriste književničku praksu kojom literarni stvaraoci kodificiraju svoj rad, primjerice, na pjesništvo i na prozu.

Formalno, dakle, koriste književničku praksu kojom literarni stvaraoci kodificiraju svoj rad, primjerice, na pjesništvo i na prozu. Takvom praksom Pet Shop Boys klasificiraju albume, odnosno dijele klasične albume 'za redovnu upotrebu' od remix kompilacija (inovacija druge polovine osamdesetih - Talk Talk: It's My Mix, Billy Idol: Vital Idol, Eurythmics: Touch Dance, Manic Street Preachers: Journal for Plague Lovers Remixes… itd.) Dakle, Please, Actually, Behaviour, Very, Bilingual i drugi namijenjeni su uobičajenoj pop-eksploataciji, dok su Disco (1-4), lntrospective, Alternative, Party, Format i drugi usmjereni probranijem i - paradoksalno - širem tržištu. Jer, što je dance mix, negoli element za uživanje u različitosti, ekvivalent npr. beskonačnim solo-gitarističkim eskapadama u hard rocku? Takva, drukčija struktura kompozicije dobiva na posve novoj kvaliteti.

Korištenje normativne književnosti u konstrukciji teksta nije na razini potpune artificijelnosti. Naime, premda Pet Shop Boys koriste neke stileme i mitologeme da bi pojačali iskaz, ipak je temelj njihove rječitosti u neposrednom iskustvu. Možda je najbolji primjer za takav spoj potencirane baze (iskustvo) i nenametljivo prisutne nadgradnje (artificijelni metajezik) skladba I Want A Dog. Konkretni iskaz, sužen do jednostavnosti, uz neznatnu primjenu literarnih sredstava predstavlja i jako oružje i pop značajnost vremena u kojem Pet Shop Boys djeluju.

Literarne reference Pet Shop Boysa su brojne: skladbe za dva baleta koje su kreirali temelje se na književnim zasadima: The Most Incredible Thing temeljen je na istoimenoj kratkoj priči Hansa Christiana Andessena, a A Man from the Future potpuno je baziran na biografiji Alana Turinga The Enigma koju je 1983. napisao Andrew Hodges.

Omladinska literatura

Mnogo je primjera korištenja književnih predložaka u stihovlje. Npr., u pjesmi Bright Young Things literarne reference vuku se iz romana Vile Bodies Evelyn Waugh, naziv hita Can You Forgive Her? preuzet je od romana Anthonyja Trollopea, jedan od stihova pjesme I Get Excited (You Get Excited Too) parafraza je citata iz drame Oscara Wildea Lady Windermere's Fan, pjesma Love is a Bourgeois Construct inspirirana je romanom Nice Work Davida Lodgea, The Way Through The Woods uglazbljeni su stihovi poeme Rudyarda Kiplinga, Young Offender je pjesma koja je preuzela naslov knjige Donalda J. Westa itd. O inspiraciji za imena pjesama Don Juan i Casanova in Hell ne treba dodatno zboriti. U konačnici, nije čudno što se njihov godišnjak za fanove zove Literally.

Prebacimo li se na područje književnosti, nalazimo da toj funkciji odgovaraju ostvarenja dječje i omladinske literature.

Treća razina na kojem se stvaralaštvo Pet Shop Boysa prepliće s literaturom jest neminovno odnos prema zadanom kontekstu. A tu se njihov rad na remix albumima svakako odnosi kao i neki očiti primjeri u književnosti. Kao i ostala pop ostvarenja, i Disco/Introspective obraćaju se tinejdžerima u formi klasičnih produkata pop-glazbe kao medija svrha kojeg predstavlja potenciranje dobrog raspoloženja, zabave, plesa…

Prebacimo li se na područje književnosti, nalazimo da toj funkciji odgovaraju ostvarenja dječje i omladinske literature. Međutim, kako djelatnost Pet Shop Boysa u osnovnim pop naznakama posjeduje otklon od recentnog instant-popa industrijske serijalizacije, tako valja naći i književni pandan remix albumima.

Kako je vješto percipirao Ivan Molek, suvremeni pop-kritičar, riječ je o višeznačnim djelima dječje/omladinske literature kao što su Carollova Alisa u zemlji čuda ili Saint-Exuperyev Mali princ. To znači da navedena djela pripadaju određenom književnom slijedu, odnosno glazbenoj produkciji, ali, ipak predstavljaju posebnu vrijednost daleko šireg dometa.

Savršen pop-produkt

Upravo je uporaba određenih pop-elemenata ta koja određuje strukturu s pomoću koje se vide stvarni dosezi kako književnosti, odnosno njene primjene, tako i glazbenih obrazaca, odnosno njihovog pravilnog korištenja.
Može se, onda, i upitati — čemu pop-skladba, zašto ona uopće služi. Odgovor je dao Paul Morley, znameniti britanski pop novinar New Musical Expressa u svom eseju Čavrljanje o popu. Odgovor je prilično jednostavan, ali i višeznačan: 'Svrha popa je da pruži nešto o čemu ćemo pričati.'

Pričamo dakle, o savršenom produktu pop-glazbe. Riječ je, dakako, o albumu lntrospective iz 1988. Što na njemu nalazimo?

a) Citatni materijal, odnosno remake, cover, karakterističan za ovo razdoblje; u dvije podvrste:

1. Always On My Mind (in my house) verzija klasika B.J. Thomasa koji je proslavio Elvis Presley. Svježi pop primjer korištenja koje možemo svrstati u 'pop-klasike' jest upotreba kompozicije (We Don't Need This) Fascist Groove Thing grupe LCD Soundsystem.

2. lt's Alright, verzija plesnog hita It's All Right Sterling Voida i Paris Brithledge. Izvrsna obrada pjesme iz izvorno plesnog miljea je cover skladbe grupe Rose Royce Wishing on a Star koji je napravio Paul Weller, a obradili su je Beyonce, Queen Latifah, Randy Crawford i drugi.

b) Vlastiti materijal priređen za drugog izvođača, a onda načinjen u vlastitoj verziji: I'm Not Scared kreiran za Patsy Kensit i Eight Wonder. Poznati primjeri takve upotrebe citatnog materijala jesu skladbe Brucea Springsteena Because The Night i Fire. Because The Night je pjesma koju je Springsteen namijenio sebi, a kako je Patti Smith snimala u susjednom studiju, onda mu je predložila drukčije stihove. On joj je dao pjesmu koja ju je proslavila, no snimio je i svoju verziju koja će se kasnije naći na albumu restlova s Darkness At The Edge Of Town - The Promise. Fire je Springsteen poslao Elvisu Presleyju, no Presley je umro ne dočekavši pošiljku s demo-snimkom. Prvu verziju pjesme snimio je Robert Gordon, a Pointer Sisters su je proslavile. 

c) Status producenta — korištenje na raznovrsne načine. Na albumu se pojavljuje Trevor Horn (ABC, Frankie Goes To Hollywood, Dollar, Art Of Noise.. .), a I Want A Dog je učinjena u remixu preminuloga Chicago house majstora Frankiea Knucklesa koji je prije deset godina nastupio u Zagrebu. Pet Shop Boys njih zastupaju glasom, instrumentalnom podlogom i vizualnom pojavom.

d) Raznorodni miksevi — house mix verzije I Want A Dog i Always On My Mind/ln My House. Plesne mix verzije namijenjene diskotekama karakteristika su pop-glazbe osamdesetih. S disco teritorija na pop-područje uveli su ih Duran Duran i Spandau Ballet, a remek-djelo u toj kategoriji je Rage Hard grupe Frankie Goes To Hollywood u Young Person's Guide To The 12 Inch Mixu.

e) Udruživanje s velikim pop zvijezdama različita kalibra Pet Shop Boys primijenili su na albumu Actually. U skladbi What Have I Done To Deserve This pojavljuje se Dusty Springield. Na ovom albumu prateće vokale na Domino Dancing prezentiraju The Voice In Fashion. Kasnije su surađivali s Eltonom Johnom u obradi pjesme In Private Dusty Springfeld (koju su oni napisali za nju), sa Shirley Basey (The Performance of My Life), Davidom Bowiejem (Hello Spaceboy), Boyem Georgeom (Crying Game), Kylie Minogue (In Denial), Philom Oakeyjem iz Human League (This Used To Be the Future), Rammsteinom (Mein Teil), Tinom Turner (Confidental), Robbiejem Williamsom (She's Madonna) i drugima. Bili su članovi supergrupe Electronic s Bernardom Sumnerom iz New Ordera i Johnnyjem Marrom iz Smithsa.

f) Neuobičajeni postupci — na pjesmi Domino Dancing koriste se konvencionalni instrumenti čime se krši njihovo synth pravilo. Sličan postupak, ali u obratnom smjeru napravila je i grupa Queen kad je nakon desetak albuma na kojima je izričito pisalo 'No Synths!' snimila soundtrack za film Flash Gordon koristeći gotovo u potpunosti sintesajzere.

g) Ostalo — jednostavnost grafičkog rješenja ovitka i iznimno dugo trajanje materijala za format long playa— više od pedeset minuta. Prošle godine objavljena je produljena verzija albuma u sklopu njihovoga serijala Further Listenings s dodatnih 15 pjesma/mikseva/verzija.

Pop-izraz i poetika Pet Shop Boysa, s druge strane, sve to uvjetuje, što ne znači da citatni materijal, producentska mreža, raznorodni miksevi, udruživanje s pop-zvijezdama ili neuobičajeni postupci robuju njima, već suprotno. Neil Tennant i Chris Lowe vješto kanaliziraju te elemente i prezentiraju autentično stvaralaštvo već 35 godina.

Međutim, svaki pokušaj izvlačenja konačnog skupa značenja iz naizgled proizvodne igre označilaca osuđen je na neuspjeh. I to je još jedan elemenat, koji osim povoljnog odnosa predstavljanja (coveri, producenti. . .) i predstavljenog (pop-izraz i poetika Pet Shop Boysa) održava savršenost ovog tipičnog produkta pop-glazbe kao medija.

Pop Pet Shop Boysa i dalje je ono o čemu ćemo pričati, jer sa svim karakteristikama koje posjeduje, pomiče konvencionalne granice uobičajene pop-strukture.

*Originalna verzija ovog teksta objavljena je 1990. u zborniku 'Uhvati ritam / Omnibus: Rok i književnost' koji su David Albahari i Mihajlo Pantić uredili za novosadska Polja.