Svaki se neboder može promatrati kao jedna zajednica ljudi. Sumnjivci će odmah ukazati na to da stanari nebodera žele svoju privatnost, zanima ih samo njihov stan/obitelj, ne mare za međuljudske odnose u svojoj zajednici, komunikacija je minimalna... i da je to samo košnica ljudi, svatko u svojoj ćeliji, koji se tu i tamo sretnu na izlasku/ulasku u zgradu.

E pa nedavni primjer mini-knjižnice u jednom škurinjskom neboderu dokaz je da nije tako. Izvana samoinicirani projekt pokazao se kao pun pogodak i ljudi sudjeluju, razmjenjuju naslove, ne kradu namještaj/knjige, čak i međusobno komuniciraju na upisnom listu.

Pa hajmo sad još malo šire od toga. Kako stanovnicima, ali i gostima nebodera nekim malim intervencijama učiniti život u tom betonskom gigantu malo ljepšim. Nekako toplijim. Dati mogućnost druženja, poticati komunikaciju. Naravno da neće svi sudjelovati, ali ako nikad ne pošaljemo pozivnicu, nikad nećemo znati tko bi se odazvao.

Prva stanica: parlafon

Sjećamo se svog prvog dolaska pred jedan od eševa. Znale smo samo prezime osobe kojoj dostavljamo nešto. Pogledamo parlafon, pa jedna drugu, baš kao u crtićima. Zaista smo se načitale dok nismo našle prezime koje tražimo. A sad zamislite kako je poštarima, dostavljačima pizze, kurirskim službama, romantičnim dječacima...

Ne sve, i ne ova navedena, ali neke bi se situacije sa snalaženjem u tom bespuću prezimena mogle malo olakšati već jednostavnim “color-codingom” i odjeljivanjem po katovima ili poretku po broju stana.

Galerija: Malo organizacije parlafonskih informacija

1
2

Druga stanica: poštanski sandučići

Kad se pređe prva razina zapreka - parlafon, slijedi drugi level slične problematike - sandučići. U “turnićkim” i “rastočinskim” gigantima sandučići zauzimaju pozamašnu kvadraturu. U nekim neboderima poredak sandučića ne prati nužno poredak na parlafonu, a u slučaju razbijenog sandučića, novi se nadodaje na kraj (ili gdje stane) pa ponovno remeti logiku rasporeda imena. Uz to, često postoji potreba za više prezimena ili još i imenom firme registrirane na toj adresi, pa ta vratašca postanu načičkana svakojakim naljepnicama.

Funkcionalnost sandučića je također često upitna. Pogotovo nam je upao u oko model sandučića koji se puni odozgo, a ne ostavi se dovoljno mjesta između redova sandučića za išta veće od običnog pisma. K tomu, sandučići su očito dizajnirani prije ere online naručivanja, tako da nikakva knjiga ili predmet koji realno može stati u sandučić neće proći kroz njegov prorez. A ako poštar i pokuša, moguće da će iskriviti tanki lim sandučića.

Nažalost, ne znamo riješiti sve ove probleme, ali opet, nekim mikro-intervencijama možemo sandučiće učiniti malo urednijima i naglasiti neke navigacijske oznake - prezime, broj stana, kat.

Galerija: Mikro-intervencije u problematične poštanske sandučiće

3
4
5
6

Dodatnu zavrzlamu u kontekstu jasne podjele na katove kod parlafona i sandučića uvode međukatovi. Oni su zeznuti. Pogotovo u zgradama koje imaju 2 vertikale (i 2 lifta) i svaki ima svoje katove. A na kojem trećem katu živiš? Ovaj je prostorni izazov teško riješiti dizajnom. Možda da je jedna vertikala obilježena jednom bojom, a druga drugom i u portunu/liftu jasno naznačeno koji su koji katovi.

Kolodvor: portun

Od svih elemenata koji čine jedan neboder, portun pruža najviše potencijala. To je kao javna dnevna soba svih stanara, kad je već ona komunalna soba vjerojatno zakrcana ostacima materijala svih dosadašnjih građevinskih radova u neboderu i pretvorena u skladišni prostor. Tako portun postaje mjesto gdje bi se mogle razviti najzanimljivije ćakule, sklapati društveno korisni projekti, rješavati problemi, trampati šalu za smijeh, knjigu za igricu, domaći džem za sat instrukcija iz engleskog... Tamo bi ljudi koji žive blizu zaista mogli postati oni bližnji. Istinski susjedi. Zar je moguće da nikome nikada više ne prifali šećera?!

Oglasna ploča, koja sada uglavnom sadrži komercijalne oglase ili blage prijetnje onima koji stvaraju buku / ostavljaju nered ili obavijest o čišćenju dimnjaka, u dobrosusjedskom bi duhu mogla sadržavati i obavijest o uslugama koje stanari nude. Tko prevodi? Tko popravlja veš-mašine? Tko ide u Ikeu? Tko ubrzo ide do Zagreba? Tko traži dadilju? Tko je dadilja? Vidimo puno potencijala za "zgradski bartering".

Portun bi se mogao oplemeniti parkirnim mjestom za kolica, bicikle, romobile... Sve je ljepše uz par biljaka, možda koju klupu i neki sadržaj na zidu. Iako je prva asocijacija na kavu iz susjedstva ona iz džezve, možda ni aparat za kavu ne bi bio loša ideja. Ako se ljudima pruži sadržaj za zadržavanje u portunu, onda će se možda stvarno i zadržati. Zašto je to posve normalno kad pričamo o kontekstu weba i zadržavanja na stranici i klikanja i “bounce ratea”, a ne prenosimo to u fizički prostor? To je dokazala i spomenuta portunska knjižnica i sigurno bi neki “community analitics” pokazao kako se broj minuta provedenih u portunu povećao. A što bi tek bilo s kratkim radionicama pletenja ili kvartovskim čitalačkim klubom ili besplatnim manikurama djevojke sa sedmog kata koja završava tečaj i rado prihvaća svaku priliku za vježbu!

Galerija: Mini “makeover” portuna

7
8

Za prvomajski roštilj lakše ćemo otići do Platka nego do krova zgrade, a na čaj sa susjedom radije u grad nego u portun. A nedjeljna čajanka u portunu zvuči baš zanimljivo. Prvi kat donese čaj, drugi kat šalice, treći kat vruću vodu, četvrti kat med, a kraljica kolača s petog kata speče tople keksiće. Ako ništa, tema za razgovor uvijek može biti problem parkinga u krugu zgrade.

Ljudi su našli potrebu skovati termin text door neighbour (izraz za osobu koja ima jednu znamenku broja mobitela višu/nižu od vaše) i pokrenuli trend slanja poruka tom broju kako bi se sprijateljili s potpunim strancem. A fascinantno je što je istovremeno njihov next door neighbour potpuni stranac. Kako čudnovato.