Izdavačkoj kući Edicije Božićević moramo zahvaliti za dostupnost djela Philippea Claudela (1962.). Čitateljstvo može uživati u romanima Sive duše i Istraga, zbirci intimnih eseja Mirisi te najnovijem romanu Stablo u zemlji Toraja o kojem se više pisalo u kulturnim rubrikama. U većoj mjeri pisalo se i o Claudelovom romanu Brodeckov izvještaj jer je isti 2015. godine doživio i drugu formu - Manu Larcenet (1969.) napravio je stripizaciju romana. 

Larcenet je veoma poznat autor u svijetu stripa (Blast; Povratak zemlji; Svagdanja borba; Astronauti iz budućnosti, serijal Tvrđa) – njegova stripizacija Claudelovog romana Brodeckov izvještaj učinila je da se za roman čuje i izvan književnih sfera. Interes za Larcentovim stripom bio je povelik, prvo izdanje brzo je rasprodano. Larcenet se u velikoj mjeri držao predloška, no neki dijelovi romana nisu umetnuti u strip, poduzeta su određena kraćenja priče, u romanu se više opisuju određeni događaji iz prošlosti glavnoga lika.

Claudelov roman je, za razliku od stripa, bogatiji detaljima i karakternim studijama. U oba je slučaja priča uznemirujuća, zanimljiva i tečno ispripovijedana. Priča počinje tehnikom in medias res; odmah na početku saznajemo tko je ubijen i tko je ubojica, a postupno saznajemo razloge koji su doveli do ubojstva. Brodeck, koji nije sudjelovao u ubojstvu, dobiva zadatak od ubojica koji su njegovi sumještani - mora napisati izvještaj o krvavom događaju i onome što je prethodilo ubojstvu jer je u zajednici na glasu kao pismena osoba. Brodeck prihvaća zadatak iz straha, ne suprotstavlja se jer ne želi završiti kao žrtva. Piše dva izvještaja, jedan za zajednicu koji su izvještaj naručili, a drugi za sebe (u potaji).

Nelinearna priča

Ne priča Brodeck priču linearno, već kombinira događaje – predratne, ratne i poslijeratne godine – postupno saznajemo dijelove iz njegovog djetinjstva, kako ga je kao ratno siroče usvojila starica Fèdorine, njihov dolazak u malu i zabačenu sredinu, studiranje u glavnom gradu, dolazak ratnog vihora i vraćanje kući, prokazivanje i boravak u koncentracijskom logoru, preživljavanje i konstantno ponižavanje te povratak u zabačen kraj smješten na francusko-njemačkoj granici…

Kako se priča razvija, tako saznajemo zašto su sumještani baš Brodecka izabrali za pisanje izvještaja. Zna Brodeck da razlog tome nije samo njegova pismenost (ima u mjestu još pismenih i sposobnih ljudi). Dok piše izvještaj, Brodeck obilazi sumještane, traži informacije i druga viđenja, istražuje i skuplja svjedočanstva, a zbog zapitkivanja osjeća da ga određeni sumještani nadziru.

Dok piše o dolasku misterioznog Anderera u mjesto, Brodeck ujedno priča o svojim sumještanima, ali i njegovu tragičnu životnu priču. Kako je došlo do pomutnje u malom mjestu, kako su nad Brodeckovim sumještanima zavladao strah, što su u stanju učiniti strasti i zanos zajednice te kako žrtve lako postanu krvnici i obrnuto. Što je Brodeck proživio u ratu, kako su postupali s njim u logoru i kakve je neljudske uvjete podnosio, o čudovišnim namjerama i postupcima te iskazivanju moći nad zatvorenicima.

Detalji se otkrivaju postupno. Priča dobiva na snazi zbog novih saznanja koje Brodeck iznosi u izvještaju koji najviše govori o njemu i njegovom unutarnjem stanju, ali i zatvorenoj zajednici te Andereru, strancu koji se pojavi u mjestu nakon rata. Nitko mu ne sazna ni ime, zato ga i prozovu Anderer (Drugi). Ispočetka im Anderer bude zanimljiv (naročito djeci) jer i vanjštinom odudara od okoline, ali zajednici uskoro Anderer počinje izazivati sumnju i nelagodnost. S rijetkima je Anderer komunicirao, a Brodeck je bio jedan od rijetkih koji su ga mogli pobliže doživjeti dok je boravio u mjestu.

Anderer i Brodeck, pokazat će se, imaju mnoge zajedničke sklonosti (Anderer sa sobom nosi zbirku raritetnih knjiga, učen je). Bio je Anderer drugačiji po ponašanju, govoru, izgledu i odijevanju, čak je i njegov odnos prema životinjama bio specifičan i neobičan za onu sredinu; s poštovanjem i brižnošću odnosio se prema svom konju i magarcu.

Claudel kroz lik Brodeck priča snažnu priču o predratnim, ratnim i poslijeratnim tragedijama – Brodeck nije savršen, ima mane, nije ludo hrabar ni hrabro lud, nije sklon kockanju i sukobima. Njemu je primarni cilj živjeti, čak je i užase koncentracijskog logora preživio jer je imao za koga živjeti. Nakon što je preživio pakao na zemlji, njemu nije do junačenja.

Claudel se pokazuje kao majstor u tempiranju napetosti i postizanju ugođaja, u njegovom je romanu veći prostor posvećen karakterizaciji likova; detaljnije se prikazuje osobnost lokalnog župnika Peipera i drugih živopisnih likova (načelnik Oschwir, učitelj Diodème, starica Fédorine koja je odgojila Brodecka).

Brodeckove studentske godine uopće nisu obrađene u stripu, izostavljene su, dok u romanu „studentske godine“ i student koji prijeđe na stranu osvajača (Ulli Rätte) upotpunjuju Brodeckovu nesretnu priču o pitanju krivnje, krivcima i krvnicima.

Ponavljanje povijesti

Čemu služi roman Brodeckov izvještaj, što nam se poručuje i koja je njegova snaga? Nažalost, riječ je o veoma aktualnom štivu jer, svjedočimo bujanju ekstremističkih skupina. Strah od drugih kultura (ili strah od Anderera), zatvaranje zajednica, stigmatiziranje i prozivanje svakodnevna su pojava. Pitanje je kada će i u kojoj mjeri eskalirati potpirivanje strasti te verbalno izazivanje sukoba. Također, pitanje je mogu li se ponoviti događaji koji su se odigrali između 1939. i 1945. godine, situacije kakve su proživjeli Brodeck i Anderer? Izgleda da mogu, govor mržnje i širenje opasnih dezinformacija učestala su pojava. Agresivni vjernici i jednako agresivni ateisti aktivno rade na suzbijanju dijaloga i suživota, svaki tjera vodu na svoj mlin. Tolerancija se opisuje kao znak slabosti.

Claudelov roman (i Larcenetova stripizacija) doživjeli su pozitivne kritike, vrijednost priče mogu umanjiti tek oni koji su i inače skloni relativizirati počinjene zločine, neistomišljenici koji ne trpe Anderere i gaje averziju prema istini. Nema u Claudelovoj pripovijetki savršenih protagonista i divnih života, života, nema ni junaka, ali zato ima podosta simpatizera zločina, pasivnih zločinaca i ignoranata.

U knjizi Ratni dnevnici 1939-1945. (Disput, 2017.) Astrid Lindgren piše kako je u rujnu 1940. počela raditi u pošti na cenzuri pisama. Bila je upućenija u događaje, znala je za neke tajne pa tako 27 ožujka 1941. piše: „Danas sam imala jedno strašno tužno židovsko pismo, na neki način dokument ovog vremena. Jedan Židov koji je nedavno došao u Švedsku pisao je prijatelju u Finsku o transportima Židova iz Beča u Poljsku. Mislim da 1000 Židova dnevno biva nasilno prebačeno u Poljsku pod apsolutno groznim uvjetima. Dobiju nekakvu naredbu poštom i onda su prisiljeni otići, samo s nešto novca i malo prtljage. Kako se sve odvija prije transporta, za vrijeme transporta i nakon dolaska u Poljsku, pošiljatelj pisma nije htio ni opisivati.“ (49.)

Da je neutralnost u ratu veoma dvojben pojam pisala je u romanu Sonnenschein Daša Drndić, a pitanje neutralnosti u zločinu otvara i Claudel. Barbara Yelin (1977.) u grafičkom romanu Irmina (Komiko, Modesty stripovi, 2017.) također govori o pitanju krivnje tijekom Drugog svjetskog rata. Claudel pitanje (post)ratne krivnje razrađuje, nudi izrazito sumornu i napetu pripovijest o krotkosti, inferiornosti i opstanku.

Kroz lik Brodecka Claudel pripovijeda o odsustvu nade i pozitivnosti; priča je to o krotkosti duha, lažnoj uglađenosti i duševnoj napaćenosti, pitanju krivnje i odgovornosti, opstanku u nečovječnim uvjetima. Ukoliko imate visoka očekivanja od romana, ona će biti opravdana jer je Claudel potencijal u potpunosti iskoristio, napisao roman čiji se sadržaj pamti, prepričava i preporuča.