Svaki put kad čujemo za promjenu u lektirnim naslovima, nismo sigurni – nabolje ili na gore? Hobita u lektiru! vrištali smo u srednjoškolskim danima. Hobit se našao u lektiri, barem izbornoj. Dobre knjige u lektiru! plakali smo na faksu. Što je to dobra knjiga?

Duh u močvari je, primjerice, fantastična knjiga. Njega nismo zagovarali, čak ni usmeno. Iskreno, ne bi nam palo na pamet da bi ga netko uopće uzeo u obzir. Akcić u lektiri? Mračni akcić u lektiri? Kriminalistički mračni akcić u lektiri? Što je sljedeće, Zeleni tigar?

Nekoliko godina kasnije, ispada da je Duh u močvari itekako na popisu lektire. Oduševljeno ga posuđujemo osnovnoškolcima preko Striborovog pulta. Još ga oduševljenije preporučujemo kad netko traži dobru knjigu (priznat ćemo, najčešće “za dečke”, štogod to danas značilo – valjda da je ružičasta boja diskriminacijski prognana s naslovnice dotične knjige). No – čekaj malo... Ovo ćeš ionako čitati za lektiru, sjetimo se. (I još neke, podjednako fantastične naslove.) Ovo će ti ionako ići na živce, zadržimo za sebe.

Više čovjek ne može ni preporučiti dobru knjigu, a kamoli knjigu takvom doživjeti – čim se nalazi na popisu lektire.

Više se ne može uputiti čamcem kroz močvarne predjele Kopačkog rita (koji je u knjizi čarobno mjesto puno lovokradica, ne općepoznato turističko odredište), pitati se zašto, dovraga, ptičja kakica nanosi štetu drveću (bilo je to mnogo, mnogo godina prije Wikipedije) i kako to mislite, dugmad izrađena od roga? (Brojne upitnike nad glavom prilikom čitanja mađarskih imena da ne spominjemo.)

Više ne možemo recitirati nezaboravne otoke (Rudina, Crna greda…), hihotati se nad time što su Miron, Eukaliptus i Melita totalno smotani (ali i nadasve hrabri) i očekivati da će netko razumjeti, možda nam se čak pridružiti i hihotanju. Danas je to, ipak, knjiga iz lektire. A knjige iz lektire ne mogu, ne usuđuju se i ne smiju biti zabavne, duhovite, živopisne i, priznat ćemo, pomalo zastrašujuće. Kako bi se uopće za jednu knjigu s popisa obaveznog čitanja moglo reći da je pustolovna? A kamoli uzbudljivija od najopasnijeg krimića? Toliko napeta da još uvijek, godinama kasnije, pričamo o njoj...

(Ma, i preporučujemo je. Šaptom. Tipkanjem. Nostalgično i - s guštom.)