...redovi za pultom. Da ne duljimo, jasno vam je što želimo reći - čitanje je jedan od najpopularnijih načina kraćenja vremena, zabave, uzdizanja, učenja…

Dojam da to nije tako vjerojatno možemo zahvaliti uglavnom jednostranim izvještajima u kojima pisci ne vole izdavače, izdavači ne vole knjižnice, lektori ne vole prevoditelje, knjižničari ne vole knjižare itd. itd… Naravno da pretjerujemo i karikiramo, ali paralelno i govorimo istinu kada kažemo da često nedostaje zajedničkog plana, djelovanja, podržavanja… Ta, uostalom, svi imaju manje više isti kontekst rada i cilj djelovanja, a to je povećanje broja pisanih i objavljenih djela, više kupaca, više čitatelja, članova knjižnice… Ili smo nešto pobrkali? Uglavnom, u ovo vrijeme raznih inventura okupili smo predstavnike gotovo svake karike u dugom lancu života knjige (autore, izdavače, čitatelje, knjižničare, lektore, prevoditelje, dizajnere, ilustratore) i postavili im tri pitanja:

Što je po vašem mišljenju obilježilo 2014. godinu kada su izdavaštvo, književna produkcija i domaći svijet knjige u pitanju? (Npr. naslovi, fenomeni, sporovi, dileme, procesi…)

Kakva su vaša očekivanja od 2015. godine i što biste voljeli doživjeti? (Novi naslovi, autori, procesi…)

Što možemo očekivati iz vaše “radinosti” i koji projekt u narednom razdoblju vam je posebno blizak?

Mnogi su odgovorili, ruku na srce, mnogi i nisu, ali svejedno pred vama je jedan iscrpan tekst u kojem je gomila misli, prijedloga i ideja za daljnji rad. Uvalite se u fotelju s tabletom ili laptopom u krilu i uživajte u ovoj širokoj paleti stilova i misli koje vam donose: Jurica Pavičić, Željko Špoljar, Zoran Žmirić, Irena Lukšić, Roman Simić Bodrožić, Jagna Pogačnik, Dunja Flegar, Dražen Tončić, Gordana Farkaš Sfeci, Zlatko Ožanić, Nevena Zuber, Anda Bukvić, Nataša Medved, Nataša Govedić, Antonija Vidović, Božidar Alajbegović, Marijana Jelić, Tomislav Tomić, Jasenka Alić-Tadić, Jelena Stipetić Šušak, Vesna Kurilić, Marica Zrilić, Valentina Prokić i Tina Babić.

Lanac života knjige na okupu kakav ne viđate svaki dan...   

Jurica Pavičić

književnik, filmski kritičar i kolumnist Jutarnjeg lista

U književnoj produkciji godinu je obilježio veliki broj domaćih krimića (Drage Hedla, Tribusona, Periša, Imamović Pirkea, Nevena Orhela) što je navještaj obnove ovog žanra koji je bio donekle zamro. U knjiškoj struci godinu je obilježila kriza nekih velikih izdavača i knjižara pa i zatvaranje niza knjižara.

Ne znam točno što se sprema, no ja prije svake nove godine sa znatiželjom čekam nove knjige pisaca za koje mislim da su najbolji kod nas, kao što su Ferić i Olja Savićević.

Upravo završavam scenarij petodijelne mini TV serije po mojoj prozi "Patrola na cesti". Serija bi trebala biti emitirana u jesen 2015., pa će to meni obilježiti profesionalnu godinu. Također, u 2015. ću dovršiti novi kratki roman.

Željko Špoljar

književnik, dobitnik Književne nagrade Drago Gervais i kolumnist Arteista

Teško mi je odgovoriti što je obilježilo 2014. Zapao sam u neku depresiju i kroz takve tamne naočale čini mi se da je sve prilično propalo, izgubila se atmosfera oko književnosti, ičega. Prevelika je depresija, jad u državi... Opći jad nepovoljan je za književnost. Ali zapravo možda i nije - u jadu se isto može dobro stvarati, može se napisati dobra knjiga. Ali kad je i napišeš, koju ćeš kitu s njom? Honorari su premizerni, ne postoji nikakvo tržište. A bez tržišta se sve strovaljuje. Kad si mlad, možeš još imati neku jadnu nadu, možeš čekati da Ministarstvo kulture odobri sedam tisuća za tvoju knjigu, pa da ti je izdavač tiska na jedvite jade. Ali kasnije to postane previše jadno. Takva je situacija, čini mi se, da hrvatska književnost nikad nije bila u jadnijem stanju. Ni književnu kritiku nitko više ne jebe ni pol posto, sve se ofucalo.

Nisam uopće čitao nove naslove, samo sam ih prelistavao u knjižari. Ove godine čitao samo one treš romane što se u Konzumu kupe za dvadeset kuna. U fazi sam kad jedino to mogu čitati. Od tog treša najviše mi se svidjela knjiga “Fantastični mačak Bob” o nekom londonskom klošaru koji uzme nekog mačka lutalicu i s njim krene nastupati po londonskim ulicama. I onda o tome napiše roman. Poučna knjiga i za hrvatske pisce.

Što se tiče najvažnijeg kulturnog događaja... Mislim da je ove godine najvažniji kulturni događaj bio ukidanje nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo. Tportal nije imao muda potpuno ukinuti nagradu, nego su je srezali na pola. Volio bih da i ostali žiriji slijede primjer Jutarnjeg lista. Pod utjecajem francuskih nadrealista, smatram da treba ukinuti sve književne nagrade.

Zoran Žmirić

književnik

Niz momenata.

Otvaranje book caffea „Dnevni boravak“.

Objava zbirke priča “Nova država Hrvatija 2033.”.

Pokrenuta Nagrada Janko Polić Kamov (HDP).

Nakon dvogodišnje stanke obnovljena Nagrada VBZ-a.

Ministarstvo kulture utvrdilo uvjete radi ostvarivanja prava autora na naknadu za javnu posudbu.

Ministarstvo kulture uvjetovalo da izdavači dio potpore dodjeljuju autorima.

Produkcija izdavačke kuće Studio TIM Tamare Modrić i Milana Zagorca.

Dorta Jagić osvojila uglednu nagradu „The European Poet of Freedom Literary Price“ za knjigu pjesama „Kauč na trgu.“

Daša Drndić dobila međunarodnu književnu nagradu „Prozart“ koju Međunarodni književni festival „PRO-ZA Balkan“ iz Skoplja dodjeljuje autoru s područja Balkana za autorski doprinos razvoju suvremene balkanske književnosti.

Američko izdanje romana „Trieste“ („Sonneschein“) Daše Drndić koji je kritika dočekala hvalospjevima. Roman je 2013. objavljen u Velikoj Britaniji gdje je iste godine osvojio nagradu “Independent” za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja (Independent Foreign Fiction Readers Prize).

Sonja Manojlović dobila Nagradu za izvrsnost u poeziji na 23. Svjetskom kongresu pjesnika u Osaki, Japan, 2014.

Lana Derkač dobila Nagradu korejske književnosti za poeziju.

Uvrštenje stripa u program Pulskog sajma knjiga + nominacija za Kiklopa u kategoriji nakladnika godine za strip izdavačku kuću Fibra.

S nestrpljenjem očekujem roman „Ilirik“ Mladena Blaževića i zbirku pripovjedaka „Zimomora“ Alena Kapidžića.

Imam završen novi roman i pjesničku zbirku, spremam novu suradnju s „Ri Litom“, s Mladenom Blaževićem, Alenom Brabcem i grupom riječkih glazbenika i spremam scensko-poetsko djelo „Zemlja, jantar, pokrovi“.

Irena Lukšić

književnica, prevoditeljica i urednica biblioteke Na kraju klasika 

Godina 2014. bila je pravo čudo u književnom životu Hrvatske. Čudo u smislu da su se izdavale knjige, održavale književne večeri i sajmovi, dijelile nagrade i podupirali značajni projekti. Jer, zbilju na onoj drugoj strani, financijskoj, nalazim u drugačijem svjetlu ili, bolje rečeno, mraku. Ona je puna problema, uvijek na rubu nekakve propasti, zlovoljna i nedopustivo ravnodušna prema duhovnim potrebama ljudi. Stoga je moj odgovor općenit i tiče se atmosfere u kojoj smo nastojali potisnuti nezadovoljstvo. Dakle, pohvaljujem sve značajno što se dogodilo knjizi u 2014! Baš sve!

U okolnostima sve većeg siromaštva i, rekla bih, zapuštenosti društva, kad mnogi sposobni i kreativni ljudi odustaju od svojih ideala, teško je očekivati neki veći zaokret u stvarnosti. Možda ćemo zahvaljujući nagonu za preživljavanjem od istinskih umjetnika dobiti velika djela, kao što se to znalo događati u nepovoljnim povijesnim razdobljima. I možda ćemo duhovno opstati zahvaljujući entuzijastima u knjižnicama, koji neumorno smišljaju nove načine komuniciranja s publikom, što zapravo znači da još nismo svjesni tranzicije formi i načina organiziranja kulturnog života te da ne trebamo kukati. Pričekajmo da nestane ono što je u nestajanju i nastane ono što je u nastajanju. Generalno mislim da će se gubitak tradicionalnih kulturnih rubrika u tiskovinama kompenzirati življim druženjima s umjetničkim djelima u knjižnicama i muzejima. U toj sferi valja očekivati vidljive iskorake i zanimljive projekte. Literarna će djela, nadam se, biti prisutnija u životu kroz javna čitanja, filmske i televizijske adaptacije, kazališna uprizorenja i multimedijalna događanja. Autori će svoj izraz početi prilagođavati tim i takvim kontaktima i publikom.

Kako sam posljednjih godina objavila nekoliko knjiga koje prate i tumače biblioteku “Na tragu klasika”, što također smatram inovativnom praksom, tako u 2015. planiram još jedno „kolateralno“ izdanje: knjigu o mačkama koje čitaju, objašnjavaju i reinterpretiraju poznate naslove iz biblioteke “Na tragu klasika” ali i šire, iz svjetske književne baštine. Od autora čije ćemo knjige objaviti u nizu “Na tragu klasika” izdvojila bih Frode Gryttena, norveškog pisca koji je dobro poznat našoj publici, i francuskog klasika Raymonda Radigueta po čijem je najpoznatijem djelu snimljen film s Gérardom Philipeom u glavnoj ulozi.

Roman Simić Bodrožić

književnik i urednik Frakture 

Evo, ne zamjerite na slikovitosti: već nekoliko godina (previše) svaki razgovor o stanju stvari s knjigom u Hrvatskoj kreće se između dvije točke: rupe očaja, za koju ima poprilično razloga, i rova nade, koji se, kako već biva, napušta posljednji, a ukopan je u optimizmu nužnom da bi se nastavilo te činjenici da još uvijek postojimo - dobri pisci, izdavači i knjige, i ponešto onih koji ih čitaju. (A možda su te dvije točke zapravo samo jedna jedina, a dojam se mijenja ovisno o tome odakle se i kad se gleda?) Nije ništa novo kad kažemo da godinu 2014. kao društvo nećemo pamtiti po dobrome, te da se to više no ikada osjeća i u izdavaštvu; u svim previranjima, na svim razinama, sve je teže naći vremena, prostora, sugovornika i novca kad je o knjizi riječ. S druge strane, mene kao urednika i čitatelja kroz godinu hrane oni trenuci kad osjećam da sve to skupa ipak ima smisla, a njih je bilo i u 2014: novi rukopisi i knjige u kojima sam uživao, suradnja sa sjajnim prevoditeljima i piscima, književne manifestacije koje svjedoče da književnost donosi radost i da je živa&žilava - od Pričigina, preko Festivala europske kratke priče, Festivala svjetske književnosti, Dana Mirka Kovača, do Sajma knjiga u Puli...

I valjda treba izabrati dioptriju, odlučiti je li ta naša čaša malo-više-nego poluprazna, ili tek malo-manje-nego polupuna. Književne nagrade, recimo; neke dugovječne i važne se gase (JL) a neke uskrsavaju ili nastaju (VBZ s "Brdom" Ivice Prtenjače i Kamov s "Viljevom" Luke Bekavca; odlična "Črna mati zemla" Kristiana Novaka, koja je nagradi Tportala za najbolji roman "nadoknadila" prepolavljanje žirija i nagradnog fonda). Možemo promatrati kako se prostor u medijima posvećen knjizi gubi (tiskani i elektronski mediji), ali i kako nastaje (novi zanimljivi formati na HRT-u); živost Interlibera shvatiti kao naznaku buđenja, ili pak kao znak da čitatelji u tih tjedan dana žele nadoknaditi sve ono što su u preostalih 51, tijekom godine, navikli propuštati... Svaka dobra knjiga je događaj, ali u nekim društvima ti događaji ne odjekuju bogzna kako. Ponekad zato pomislim da je događaj godine to što svi skupa još uvijek postojimo i što se u tom segmentu u kojem djelujemo događaju dobre stvari - što čitamo, pišemo, prevodimo i objavljujemo - glede&unatoč.
Najiskrenije: ne znam koja su moja očekivanja. Sve je zahvalnije nego predviđati.

Generalno: sumnjam da će doći do nekih većih promjena. Lokalno: znam da ću kao urednik imati posla s odličnim autorima, a kao organizator s jako uzbudljivim i pomalo netipičnim 14. izdanjem Festivala europske kratke priče. Tema festivala su Amerike, a od 31.svibnja do 5.lipnja u Zagrebu i Rijeci gostovat će neki od ponajboljih južnoameričkih pisaca, ali i sjajni autori iz SAD-a, Kanade, Europe, Azije... Otkrivajući domaćoj publici sličnosti i razlike, povijest i mit prostora koji ne prestaje zaduživati svjetsku književnost - njegovu zbilju i san koji predstavlja.

Jagna Pogačnik

književna kritičarka i prevoditeljica

2014. godina još je jedna u nizu recesijskih, što se itekako osjeća i u domaćem nakladništvu. Nezadovoljstvo, krpanje rupa, mali ili neisplaćeni honorari, apatija, to je ono što možete osjetiti unutar same branše. No, čitatelji, kao konzumenti konačnog proizvoda toga lanca, ni 2014. nisu bili uskraćeni za čitav niz sjajnih domaćih i prijevodnih naslova, što je gotovo jednako čudu. Kad pogledate police knjižara ili se uputite na neki od sajmova knjiga, doista ste fascinirani friško tiskanim knjigama koje su, svakako, preskupe i često si ne možete priuštiti ono što biste htjeli. U 2014. godini izdvojila bih, prije svega u dionici domaće prozne književnosti koju sustavno pratim, veliki procvat domaćeg krimića, kakav se nije dogodio još od onda kada su Pavličić i Tribuson žarili i palili žanrovskom književnošću bivše države. Što pod kabanicom projekta “Balkan Noir”, što izvan njega, protekle je godine objavljeno barem desetak relevantnih krimića hrvatskih i autora iz regije, što sasvim jasno pokazuje kako se stvarnosna proza modificirala u taj žanr.

Među njima bih posebno izdvojila „Izbornu šutnju“ novinara Drage Hedla, „Majora Toma“ Karmele Špoljarić, no ne treba zanemariti ni romane Merite Arslani, Želimira Periša, Emira Imamovića Pirkea... Osobno, veliki napredak za još neafirmirane, ali i one afirmirane hrvatske prozaike, vidim u tome što je nakladnička kuća Hena-com ove godine otvorila svoj urednički profil upravo objavljivanju domaćih autora, čak i ako su u pitanju kvalitetni prvijenci, što je dugi niz godina bila karika koja nedostaje. Svakako bih istaknula i odličan Frakturin Festival svjetske književnosti koji nas je u rujnu obasuo sjajnim programima u Zagrebu i gostovanjima eminentnih svjetskih autora. Frakturu svakako treba spomenuti i kao nakladnika koji je i 2014. objavio zavidan broj odličnih knjiga, te kao osnivača Dana Mirka Kovača koji su se po prvi put održali u Rovinju, a osnovana je i književna nagrada koja nosi ime tog velikog pisca. Definitivno pozitivnim u 2014. godini smatram i povratak nagrade VBZ-a za najbolji neobjavljeni rukopis, nakon nekoliko godina pauze, jer je takav oblik stimulacije pisanja i objavljivanja više nego potreban.

Očekujem prije svega sređivanje logistike koja je potrebna da bi književni život normalno funkcionirao, premda znam da je to tek pusta nada. Očekujem puno novih naslova koji će ispuniti moja čitateljska i kritičarska očekivanja; nadam se recimo novom romanu Zorana Ferića, ali i pojavi nekih novih književnih imena i njihovih prvijenaca koji će me ugodno iznenaditi i možda donijeti neke nove tematske i stilske preokupacije u proznoj dionici koja je pomalo umorna i svedena na nekoliko dobro poznatih modela.

U 2015. ne planiram velika iznenađenja, nastojat ću prije svega održati kontinuitet sustavnog praćenja domaće prozne dionice u Jutarnjem listu te preporuke knjiga u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“ na HRT-u. Početkom godine pozabavit ću se prozom osamdesetih, prije svega Quorumaša, jer pišem jedan od tekstova za katalog velike izložbe o osamdesetima. Veselim se što ću cijelu godinu, također, biti 'izgubljena u prijevodima', jer u godini koja slijedi trebam dovršiti i objaviti prijevode nekoliko sjajnih slovenskih pisaca – Aleša Čara, Nataše Kramberger, Dušana Šarotara i Aleša Štegera.

Uglavnom, 2015. godinu planiram provesti radno, u društvu tipkovnice i ekrana računala.

Dunja Flegar

urednica i direktorica izdavačke kuće Planet Zoe

U godini na izmaku najviše smo vremena posvetili programu objavljivanja djela etabliranih europskih ilustratora i književnika za djecu i mlade. Poznato je već da se ovdje radi o dugoročnom projektu u sklopu kojega je već izašao solidan broj djela uglednih europskih umjetnika, književnika i ilustratora, dobitnika uglednih međunarodnih književnih nagrada Rotraut Susanne Berner, Quint Buchholz, Helme Heine, Sven Nordqvist, Erwin Moser, Ingo Siegner…). S obzirom na to da je taj naš projekt usmjeren na visokokvalitetna izdanja, i da osobitu pozornost posvećujemo vrhunskoj kvaliteti ilustracija, tekstu i opremi naslova, te da uglavnom biramo kompletne  autore, koji su ujedno vrhunski pisci i ilustratori, možete samo zamisliti koliko je truda i sredstava potrebno uložiti da bi takve knjige ugledale svjetlo dana. Velik poticaj našim naporima daju roditelji i mali čitatelji koji se s našim izdanjima često prvi put susretnu u knjižnicama, a onda nam se javljaju jer žele s nama podijeliti veselje i oduševljenje onime što su otkrili. Spomenimo samo legendarni serijal o Pettsonu i Findusu švedskoga autora Svena Nordqvista. Ove godine, u suradnji sa švedskim izdavačem, izašle su tri nove urnebesne zgode: „Torta za Findusa“, „Uljez u dvorištu“ i „Pettson ima loš dan“. Volimo izdavati serijale i zbirke ilustriranih priča jer se mali čitatelji za njih osobito vežu, ali ne samo oni, nego i cijele obitelji. To nam daje nevjerojatan poticaj i volju da ustrajemo u svojim planovima, koliko god  katkad bilo teško. U mjesecu studenome izašle su četiri ilustrirane knjige iz serije o zmajiću Kokosu (Zmajić Kokos i njegove pustolovine, Zmajić Kokos ide u školu, Zmajić Kokos u svemiru, Zmajić Kokos i blago u džungli) njemačkoga autora Inge Siegnera. Nevjerojatno su simpatične i zanimljive, a nama se u njima najviše sviđa što su nevjerojatno uvažavaju male čitatelje, njihove osjećaje i interese, te posve nenametljivo i „prirodno“ prenose poruke o vrijednosti prijateljstva, odvažnosti, samopouzdanja, ustrajnosti.

Ponosni smo i na dvije nove knjige ponajboljeg austrijskog ilustratora i književnika za djecu i mlade Erwina Mosera. Duhovite su to i neodoljive crtice o svakodnevici pustolovnih mišića Mana i Dade. Erwin Moser je živuća legenda ilustracije i drago nam je što ćemo sljedeće godine izdati njegove „Fantastične priče za laku noć“ u dva  sveska,  a vjerujemo da nećemo stati samo na tome.

S obzirom na trajnu krizu u izdavaštvu, donekle smo zadovoljni onime što smo u takvim uvjetima tijekom 2014. godine uspjeli ostvariti. Planet Zoe mali je nakladnik, ali iz godine u godinu uspijeva „vući“ naizgled raznolike programe. Kažemo naizgled, jer kad se malo pogleda i analizira, vidi se da je sve što kod nas izađe povezano nekom unutarnjom logikom.

Recimo, već godinama objavljujemo knjige i priručnike koje se bave različitim praktičnim aspektima zaboravljenog i zanemarenog umijeća pamćenja, a s time mislimo i nastaviti te ga tematski proširiti kvalitetnim naslovima iz srodnih područja. Stoga smo ponosni što smo ove godine uspjeli izdati knjigu „Brzi um“ Dominica O'Briena, najpoznatijeg britanskog majstora pamćenja (naravno, uz legendarnog Tonyja Buzana). Uvijek nastojimo dobiti povratnu informaciju od čitatelja, to nam je zapravo najvažnije od svega; i sudeći po tim, mogli bismo reći, „informacijama s izvora“, u spomenutoj su knjizi za sebe mnogo korisnog otkrili studenti, poslovni ljudi, srednjoškolci, ali i svi oni kojima je stalo do održavanja „mentalne forme“ i postizanja boljih rezultata uz manje napora. Mnogima su izdanja iz toga dijela programa pravo otkriće, što nam nikada ne oklijevaju dojaviti.

U ovim, ne pretjerano lakim vremenima, u svom poslu nastojimo ostati pozitivni i konstruktivni, koliko god je moguće. I ostati vjerni svom dubokom uvjerenju da se knjiga i čitanje najučinkovitije promiču ustrajnim i tvrdoglavim izdavanjem kvalitetnih izdanja za najmlađe, kako bi se od najranijih dana razvijala ljubav prema knjizi, i ne manje važno, osjećaj smislenosti te ljubavi…

Vrlo jednostavno, u 2015. očekujemo tiskati i predstaviti sve što smo isplanirali i ugovorili. Novi procesi u izdavaštvu su nezaustavljivi, stoga već neko vrijeme razmišljamo o nužnosti rada na projektu elektronskih izdanja. Stalno nam se nameće i potreba suradnje u europskim projektima, čime ćemo se sljedeće godine pokušati detaljnije pozabaviti. I nećemo zanemariti najvažnije - neprekidnu i predanu potragu za novim kvalitetnim naslovima.

Ljubitelje Findusa razveselit će vijest da početkom 2015. stiže nova urnebesna dogodovština slavnoga mačka u zelenim prugastim hlačicama – „Lov na lisice“. Imamo i posebnu vijest za fanove zečića Karla: u prvoj polovici godine stiže nova zbirka ilustriranih priča „Iznenađenja za Karla“. Čitatelji kojima su se svidjeli mišići „Mano i Dado“ vjerojatno će jedva dočekati „Fantastične priče za laku noć“ Erwina Mosera. Predstavit ćemo i francuskoga autora Antoona Kringsa. I, naravno, očekujemo da ćemo popustiti brojnim molbama i krajem godine tiskati nove zgode Kokosa i prijatelja.

Dražen Tončić

direktor Durieuxa

Na pitanja odgovaram samo s pozicije Durieuxa. Dakle, upravo završavamo još jednu godinu malo žešće ekonomske krize, petu službenu, a što se samog izdavaštva tiče vjerojatno već i desetu, ako kao krizu u knjižnom izdavaštvu smatramo početak objavljivanja knjiga „uz novine“ što je uzrokovalo pad prodaje knjiga u knjižarama, koji se do danas nije zaustavio.

Gorući je problem nas nakladnika, koji nemamo vlastitih knjižara, apsolutno nefunkcioniranje distribucije knjiga. Uz nevjerojatni pad prodaje tu je i potpuni raspad knjižarske mreže. Danas, dok ovo pišem, od četiri najveća knjižarska lanca s kojima radimo, tri nisu platila niti jedan račun od komisione prodaje koji su dobili u ovoj godini. Od dvije knjižare u centru Zagreba čiji su vlasnici ujedno i nakladnici (neovisno od ova spomenuta četiri lanca), jedna nije platila niti jedan račun od početka 2011. godine. Od početaka je u pitanju bio jedino bezobrazluk, a danas je stvarnost takva da je njihov promet toliko mali da ne uspijevaju sakupiti niti za svoj „hladni pogon“, a kamoli da podmiruju stare, pa samim tim i nove dugove.

U svjetlu svega toga mi smo sretni da smo uopće još živi i da možemo producirati bilo kakve knjige (što bi bez potpora Ministarstva kulture i Grada Zagreba bilo potpuno nemoguće). Od 2009. svi smo na minimalnom osobnom dohotku, samo da bismo uspjeli opstati, a u bližoj budućnosti se ne vidi pomak koji bi to mogao promijeniti.

Ove godine smo sretni što smo uspjeli objaviti nekoliko značajnih projekata od kojih ćemo neke izdvojiti. Prvo je objavljena knjiga/monografija jednog od naših najpoznatijih suvremenih umjetnika (u inozemstvu) Brace Dimitrijevića i njegove supruge, likovne kritičarke, Nene. Napokon smo uspjeli objaviti i jedan domaći naslov, roman Damira Pilića Splitting /Kako sam tražio Srbe po gradu/, koji je nakon dugo vremena uspio u kratkom roku probiti magičnu brojku od 500 prodanih primjeraka. Zanimljivo je da se taj naslov u samom Splitu (a riječ je o romanu koji govori o početku rata u Splitu, raspadu prijateljstava između djece vojnih lica onih koji odlaze i onih koji ostaju, te neizbježnom nogometu), prodao u gotovo 600 primjeraka, dok se, primjerice, u Zagrebu nije prodalo niti pedesetak. Objavili smo i sjajnu prvu zbirku pripovjedaka Ivane Rogar Tamno ogledalo, te novi roman Igora Rajkija Puteni nametnik. Krajem godine počeo je i naš najambiciozniji projekt, biblioteka Durieux Noir. Navedenu biblioteku otvaraju prijevodi znamenite biblioteke izdavača Akashic Books iz Brooklyna, u kojoj se objavljuju noir priče vezane uz pojedine svjetske gradove. Prva knjiga koja je izašla zove se “Dublin Noir”, a ovih dana iz tiska izlazi i knjiga “Zagreb Noir” koja obuhvaća domaće autore i njihove noir pripovijetke vezane uz pojedine zagrebačke kvartove. Ako stvari budu išle po planu, do kraja godine mogle bi izaći i “Rim Noir” i “Barcelona Noir”. Također je nakon desetak godina objavljena i nova knjiga Vjerana Zuppe “Subjekt kao gost”.

Uz sve to uspjeli smo održati i objavljivanje našeg časopisa “Fantom slobode”, u tri ovogodišnja broja prednost je ovoga puta dana, uz etablirane autore, i autorima mlađe generacije koji su dosada rijetko ili nisu uopće objavljivali. Naravno Fantom i dalje objavljuje i relevantne prikaze autora s područja vizualnih umjetnosti.

Nakon više od 10 godina obavili smo i potpuni redizajn naše internetske stranice.

To je nama obilježilo godinu.

Što se drugih nakladnika tiče, prema našem mišljenju, Fraktura je zadržala mjesto najrelevantnijeg nakladnika u Hrvatskoj, dok se drugi nakladnici uglavnom sve više okreću komercijalnoj produkciji i pokušavaju sve više paktirati s „kiosk izdavaštvom“. Ostali manji izdavači, kao i mi sami, pokušavaju se držati svojih kvalitetnih programa, koji su, zbog stanja u knjižarama (a i medijima i njihovom odnosu prema knjizi i kulturi uopće), skromniji nego što bi to mogli biti. Među agilnije izdavače ove se godine, po mome, ubacila i nakladnička kuća Sandorf koja je objavila izvrstan novi roman Damira Karakaša “Blue moon”. Također, zbog „nevidljivosti“ u izlozima kako knjižara, tako i medija, neki sjajni projekti gotovo da i ne postoje. Pogledajte primjerice izdanja Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Njihov višetomni projekt “Vlastela Grada Dubrovnika” osim znanstvene, mogao bi imati i širu čitalačku publiku. Isto je i s raznim izdanjima ogranaka Matice hrvatske.

Još jedna stvar koja je obilježila godinu svakako se može sažeti u jednoj riječi – rasprodaja. I to sramotna. Na izlozima knjižara u Zagrebu ove su se godine kočoperili naslovi Knjige za 1 kunu, Knjige za 50 lipa. To je sramotno za knjižare, sramotno za izdavače i potpuno ponižavajuće za autore knjiga. U tom duhu je održan i ovogodišnji Interliber, gdje su na većini štandova bili istaknuti natpisi: RASPRODAJA, TOTALNA RASPRODAJA i KNJIGE ZA 3 KUNE... Dakle, taj je sajam postao vašarište, a ne izlog nove produkcije i novih knjiga, kako je to jednom davno bilo zamišljeno. Čast izdavaštva je opet spasila Fraktura i još nekoliko manjih nakladnika. Spomenuo bih tu i Fibru čiji je štand bio pod neprestanom opsadom što znači da se strip probudio iz nekoliko dekada sna. Za razliku od Interlibera, Sa(n)jam knjige u Puli je ipak postao lider među priredbama koje promoviraju knjigu, autore i nakladnike.

Ovo je i prva godina od kada postoji i PDV na knjige, a u svjetlu neplaćanja od strane knjižara, to je još jedan uteg nakladnicima. Ta će se situacija vjerojatno promijeniti sljedeće godine ako se uvede naplata PDV-a po naplaćenim računima. I s tim smo krenuli u očekivanja za sljedeću godinu.

Po svemu sudeći sljedeća godina će biti vjerojatno još i gora od ove. Potpore su već u protekle dvije godine smanjene, a sljedeće će biti još i manje. Izdavači će se vjerojatno okrenuti malo više prevođenju i dobivanju potpora izvana. To neće ići na ruku domaćim autorima. Knjižare najvjerojatnije čeka najcrnja godina u povijesti i vjerojatno je da će se veliki broj knjižara zatvoriti. Nažalost, internet još uvijek nije zamijenio taj lanac distribucije knjiga. K tome još se uvijek značajan postotak knjiga prodaje na preporuku prodavača, čovjeka koji radi u knjižari (iako je to sa zapošljavanjem „jeftine“ radne snage koja nema pojma o knjizi sve više irelevantno).

Što se nas tiče, ciljevi su zacrtani. Nastavit ćemo s objavljivanjem knjiga u biblioteci “Durieux Noir” (“USA Noir 1” i “USA Noir 2”, izbor najboljih noir priča vezanih uz pojedine američke gradove, te “Istanbul Noir”). Objavit ćemo barem jedan prvijenac domaćeg autora, vjerojatno pokoju knjigu iz naše biblioteke posvećene vizualnim umjetnostima. Spremamo i prijevod jedne knjige našeg „kućnog“ autora Franka Westermana, a svakako, i možda najvažnije, pokušat ćemo nastaviti objavljivati književni časopis “Fantom slobode”. Prerano je govoriti hoćemo li išta od toga i uspjeti jer rezati troškove više ne možemo. Živimo zaista na minimumu, trudimo se ne otpuštati zaposlenike i zadržati barem minimalnu produkciju. Naravno, ako i dalje ne bude nikakvih plaćanja od strane knjižara za prodane primjerke knjiga, ma kako mala ta prodaja bila, sve će to biti nemoguće.

Gordana Farkaš Sfeci

urednica OceanMore

Godinu su obilježila dva monumentalna romana koje svakako treba pročitati, a to su onaj dobitnika Nazorove nagrade Milka Valenta za roman “Umjetne suze” i roman Miljenka Jergovića “Rod”. Iako prikazuju dva različita svijeta, svaki za sebe freska je naše prošlosti i sadašnjosti, kompliciranih obiteljskih odnosa, nerazjašnjenih vječnih životnih pitanja i specifičnih društvenih okolnosti.

Prvi put na hrvatskom jeziku objavljene su novele “Posljednji vuk” i roman “Rat i rat”, najistaknutijeg suvremenog mađarskog pisca Laszla Krasznahorkaija u maestralnom prijevodu Viktorije Šantić, a također ostvareno je i njegovo gostovanje u Zagrebu u ZKM-u krajem listopada, koje je samo dodatno potvrdilo da je Krasznahorkaji vrhunski, ne samo europski pisac, već vodeći svjetski pisac našeg vremena.
I ono što je važno za sve dionike književnosti i nakladništva je širenje područja borbe u medijima, a tu prvenstveno mislim na 3. program javne televizije gdje napokon imamo nekoliko emisija iz kulture, čak i nekoliko posvećenih samo knjizi što već desetljećima nije bio slučaj.

Predviđeno je objavljivanje 9 naslova, a izdvojit ću novi roman Ede Popovića pod radnim naslovom “Mjesečev meridijan” koji treba biti objavljen u ožujku 2015. Objavljujemo i roman “Iluminati” kanadske književnice Eleanor Catton, dvadestoosmogodišnjakinje, najmlađe dobitnice najvažnije britanske književne nagrade “Man Booker” za 2013. u prijevodu Deana Trdaka, dobitnika godišnje nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca za 2012. te prvu knjigu iz serijala “Moja borba - svjetske senzacije” norveškog pisca Karla Ovea Knausgaarda koji je osvojio publiku i kritiku, ne samo u Skandinaviji, već diljem svijeta. Na koje god jezike je preveden, postigao je veliki uspjeh, pa se nadamo da će se isto dogoditi i u Hrvatskoj. Na Festival svjetske književnosti koji se početkom rujna održava u Zagrebu pozvana su dva naša autora: francuska spisateljica Delphine de Vigan čiji smo odličan roman "Ništa se ne opire noći" objavili u jesen 2013. i koji usmenom predajom i izvrsnim kritikama stječe sve više poštovatelja, te najmlađa dobitnica Man Bookera Eleanor Catton. “Ocean More” svakako će nastojati dovesti i Knausgaarda da promovira Moju borbu koja bi trebala biti objavljena u svibnju 2015.

Zlatko Ožanić

vlasnik obrta Zigo za trgovinu i nakladništvo

U kratkim natuknicama, ovo je ono što osobno vidim:

- u 2014. godini se, nažalost, nastavila stagnacija, premda bi bolje bilo reći pad razvoja nakladništva i knjižarstva u Hrvatskoj
- iako ima pomaka u svijetu digitalnog nakladništva i objavljivanja rukopisa u vlastitoj nakladi putem interneta, osjetan je pad u klasičnom nakladništvu (papirnatih izdanja), a pritom prvenstveno mislim na smanjenju mogućnost plasmana gotovih knjiga
- u 2015. godini i narednom periodu sigurno moramo više poraditi na povećanju broja objavljenih naslova naših autora, ali im i pomoći u procesu stvaranja knjige i njenog plasman, odnosno moramo stvarati još kvalitetnije rukopise i knjige
- nužno je pokušati pronaći bolju suradnju između nakladnika i knjižara jer ona danas gotovo i ne postoji, a osnovni razlozi su to što knjižara i distributera knjige koji nisu ujedno i nakladnici (a ponekad i tiskari!) gotovo da i nema
- također, primjećujem da se danas sve manje posvećuje pažnje obradi teksta, odnosno da se vidi trend u kojem se, usuđujem se reći, vidi omalovažavanje uredničkog i lektorskog doprinosa stvaranju knjige, posebice kod knjiga koje se objavljuju u vlastitoj nakladi
- premda nam se život i sve oko njega sve više ubrzava, proces stvaranja knjige se ne može toliko ubrzati i tu možda treba uložiti više pažnje i strpljenja kako bi autori koji imaju potencijal, mogli dati svoj maksimum, a ne staviti točku na rukopis prerano.

Ovo je samo nekoliko misli koje me prate već nekoliko godina i vjerujem da će se korištenjem novih tehnologija te sve većim i kvalitetnijim obrazovanjem novih generacija, situacija vrlo polako, ali sigurno mijenjati u pozitivnom smjeru. Ono što slijedi je prvenstveno afirmacija naših mladih autora na, za nas novom, europskom tržištu i to ne samo na jezicima koji se koriste u EU već i na hrvatskom jeziku.

Nevena Zuber

suosnivačica Kalibre, udruge za promicanje kulture čitanja kod djece i mladih, jedan od motora dječje knjižare “Knjiguljica”

Gospodarska kriza i smanjenje kupovne moći hrvatske čitalačke publike uvelike je obilježila 2014. godinu, tj. još jednu godinu u nizu. Iz godine u godinu proizvodnja i prodaja knjiga drastično se smanjuju pa se i ove godine bilježe rekordno niske brojke izdanih knjiga.

Tijekom ove godine u novi knjižarski lanac “APM” spojili su se nakladnici Algoritam, Profil i Mozaik knjiga. Smatram da ova fuzija najviše koristi navedenoj trojci jer u njoj vide jedino rješenje kako da očuvaju svoj dio tržišta i ostanu solventni . Koliko, kome i je li dobro ovo spajanje te kako će se ono odraziti na poziciju manjih i srednjih nakladnika i krajnjeg kupca, pokazat će vrijeme.

Ministarstvo kulture osniva Povjerenstvo za izradu Nacionalne strategije poticanja čitanja koja za cilj ima promicanje i poticanje kulture čitanja, izradu posebnog akcijskog plana za odgajanje čitatelja najranije dobi, brigu za hrvatsku književnost i autore te trajnog praćenja kulture čitanja u RH. No do dana današnjeg ova strategija nije pokrenula niti jednu akciju te kako i hoće li ono poboljšati stanje u nakladništvu i prodaji knjiga, ostaje vrlo upitno.

Hvalevrijedna akcija „Čitaj mi“ u ovoj godini postala je „Čardak ni na nebu ni na zemlji“. Uz velike i poznate donatore, pokrovitelje, poznate javne osobe smatram da se nije dalje maknula od početka. Kod pedijatara možete pronaći plakate kampanje, ali ne i slikovnice koje bi roditelji mogli čitati djeci. Sve se vrti i medijski prikazuje globalno, dok lokalno, kako to uvijek biva. sve je zakazalo ili je svedeno na minimum.

Od novih naslova izdanih u ovoj godini, vezanih uz dječju književnost, preporučam: “Maca Papučarica” Ele Peroci (Mozaik knjiga) u novom ruhu, “Gospođica Neću” - Sunčana Škrinjarić (Mozaik knjiga), zbirka knjiga o zmajiću Kokosu – Ingo Siegner (Planet Zoe), zbirka knjiga o drugom najpoznatijem mišu na svijetu” Geronimo Stilltona (Extrade d.o.o) za koju vjerujem da će postati pravi hit među mladim čitateljima; novi nastavci zbirke o Findusu i Pettsonu – Sven Nordquist (Planet Zoe), “Upoznaj Hrvatsku , vodič za djecu! – Roberta Šimunić (Foma), novi nastavak ultra popularnog Gregovog dnevnika “Sumorna stvarnost” – Jeff Kinney(Algoritam)…

Je li suviše optimistično reći da očekujem završetak krize i da napokon krivulja krene prema gore?! Nadam se kvalitetnim i dobrim dječjim naslovima. Znam da su prava na naslove svjetskih poznatih autora skupa i stvarno mi je žao da moramo čekati na prijevode klasika dječje književnosti i do 40 godina. Neki nakladnici, kao Planet Zoe, najavili su već nastavke planetarno popularnih Findusa i Pettsona koje obožavaju i veliki i mali. Priželjkujem i nove naslove naših dječjih spisatelja.

Voljela bih da se mediji kvalitetnije i više uključe u promicanje kulture čitanja. Djeca nam sve manje čitaju. Okrenuta su modernim tehnologijama – tableti, mobiteli, igrice. S takvim protivnicima knjiga, papir i slova gube bitku odmah u startu. No posljedice su puno veće – slabo pišu, čitaju bez razumijevanja, govorne vještine su im nikakve… Mediji su zato bitan faktor u osvještavanju javnosti o ovom problemu.

Očekujem više strasti kod učitelja i profesora u školama. Ako djeca ne čitaju, potaknite ih! Budite svjetlo u tunelu. Dozvolite im da za lektiru pročitaju strip ili njima bliski naslov.

Da se napokon razbije mit o tome da su knjige skupe. Istina ponekad kvalitetu prati i veća cijena. Ali danas na tržištu možete pronaći vrlo kvalitetne i nagrađivane naslove po vrlo povoljnim cijenama.

Voljela bih da se od sljedeće godine u svakom rođendanskom, božićnom i bilo kojem drugom dječjem daru pronađe barem jedna knjiga. Darujte djecu knjigama i poklonite im dar za cijeli život – ljubav prema čitanju!

“Knjiguljica”, kao prva specijalizirana dječja knjižara u Hrvatskoj, kontinuirano nastoji utjecati na kulturu čitanja i povećanje pismenosti kod djece i mladih. Samim time zagovaramo kupnju slikovnica i knjiga kao poklona djeci te ih potičemo na razvoj mašte i stvaranje svog mišljenja jer djeca koja čitaju, postaju ljudi koji misle. Naš koncept rada je potpuno drugačiji od ostalih knjižara jer kod nas ćete zakoračiti u svijet mašte, uz knjigu popiti kavu i pojesti fine kolače I pritom se osjećati kao kod kuće. Posebno smo ponosni na podatak da 95% prodaje ostvarujemo na temelju preporuka zadovoljnih kupaca. Projekti i aktivnosti koje možete očekivati od našeg tima su nastavak i proširenje postojećih:

• Vrijeme je za priču… - pripovijedanjem i čitanjem priča razvijamo ljubav prema pisanoj riječi i potičemo kulturu čitanja kod djece
• Baby Coffee Morning – na tjednoj bazi pomažemo u savladavanju prvih koraka roditeljstva u razgovoru s iskustvenim mamama, kao i stručnim gostima. Dajemo preporuke knjiga koje su vezane uz temu tjednog druženja i problema s kojima se roditelji susreću.
• kreativno-edukativne radionice (Mali istraživači. Mali kuhari, Mali kreativci i Eko radionice) – istražujemo prirodu i svijet oko nas, pomažemo u svladavanju prvih kulinarskih majstorija, kreativno stvaramo i razvijamo ekološku svijest. Sve aktivnosti uvijek vežemo uz knjigu.
• druženje s dječjim književnicima – druženje djece i njihovih omiljenih spisatelja

Što možete očekivati od mene? Mnogo novih ispripovijedanih i pročitanih bajki i priča, koje donose osmijeh na lice. Ne manjka mi novih ideja, strasti i ljubavi prema pisanoj riječi, već samo vremena. No već ću se nekako snaći!

Anda Bukvić

 prevoditeljica

Čini mi se da ju je obilježio nedostatak ili nedovoljna zastupljenost svih ovih točaka koje spominješ u pitanjima. Premalo objavljenih naslova, posebno onih vrijednih, i spominjanje izdavaštva i knjige primarno u kontekstu krize na tržištu pisane riječi te nečitanja i nekupovanja knjiga. Svijetla strana cijele priče o krizi jest to što mi se čini da situacija s čitanjem nije toliko loša koliko je situacija s kupnjom knjiga, koje su preskupe  za naš standard. Nemam statistike po pitanju posjećenosti knjižnica, ali sama dosta posjećujem knjižnice grada Zagreba i susrećem popriličnu gužvu na pultu i prorijeđenost na policama - i to me veseli, čak i ako  ne mogu naći knjigu po koju sam došla. Mislim da je u kontekstu posudbe  (pa i kupnje, ma koliko rijetke) knjiga vrlo važna uloga nagrada koje se dodjeljuju za najbolja prozna ostvarenja.  Recimo, čim su objavljeni kandidati za Književnu nagradu Tportala, ti su romani, a bogme i ostala  djela njihovih autora, odmah iščezla s polica knjižnica, a sami su laureati posuđeni i rezervirani valjda tri mjeseca unaprijed. Jest marketing, ali onaj poželjne vrste.

Očekivanja su optimistična: puno novih naslova, originalnih i prevedenih, prostor za nove autore i mjesto za upečatljive procese koji će knjizi i čitanju osigurati prominentniji položaj i u svakodnevnom i u medijskom životu. Realnost je vjerojatno daleko od toga pa će i jedan korak u tom smjeru biti uspjeh i korak naprijed.

Od planiranih aktivnosti, znam da se očekuje objavljivanje Nacionalne strategije za poticanje čitanja Ministarstva kulture, u suradnji s Goethe institutom.

Skeptična sam prema monumentalnim inicijativama i opsežnim dokumentima, ali ovo mi se čini da je hvalevrijedna akcija za koju se nadam i očekujem da će iznjedriti konkretne programe poticanja čitanja, da neće sve ostati na papiru, da će se naći neka sredstva, europska ili državna, koja će omogućiti Strategiji da zaživi u obliku konkretnih programa.

Također se nadam da će se u sklopu Strategije (a nužno bi bilo i da se formira posebna akcija/inicijativa za to) pozabaviti zastarjelim i neadekvatnim lektirnim gradivom u osnovnim i srednjim školama. Lektira kao popis obaveznih djela za čitanje mora dobiti svoju šansu i mora se prilagođavati, mijenjati i ažurirati u skladu s aktualnim kontekstom vremena, što se dosad gotovo nikako nije radilo, a posebno ne sustavno.

Na polju prijevoda, tj. prevedene književnosti, nastavljam prevoditi autore čiji su korijeni na našim prostorima, ali koji su prigrlili njemački kao svoj prvi-drugi jezik i kao jezik svoje književnosti. Tako radim na prijevodu novog romana Saša Stanišića "Vor dem Fest", a nakon njega slijedi roman Marice Bodrožić "Kirschholz und alte Gefuehle", koji bi također trebao biti objavljen 2015.

Nadalje, krajem 2015. očekujem objavljivanje svoje knjige o autobiografskom ženskom pismu, konkretno o dnevnicima njemačkih autorica s prijelaza stoljeća, oko 1800. g. Knjigu će objaviti izdavačka kuća Disput, a izaći će u paru s iznimno zanimljivim i originalnim tekstom Marije Ott Franolić o neobjavljenom dnevniku hrvatske pjesnikinje, znanstvenice, iznimne žene i intelektualke Divne Zečević.

Također, kao aktivna članica udruge za neformalno obrazovanje i intelektualnu emancipaciju Blaberon, moram spomenuti čitateljske radionice koje udruga organizira - neke su već počele, a u 2015. se nastavljaju: u dječjim vrtićima, staračkom domu, knjižnicama, institutima, potiče se kritičko čitanje i stvara ljubav prema knjizi u najranijoj dobi.

Nataša Medved

urednica u Edicijama Božičević i književna prevoditeljica

Edicije Božičević u 2014. godini objavile su 17 knjiga. Posebno bih istaknula monumentalni roman ukrajinske spisateljice Oksane Zabužko “Muzej zabačenih tajna” (prev. Fikret Cacan), te njezin kraći roman “Terenska istraživanja ukrajinskog seksa” u prijevodu Ane Dugandžić i Dariye Pavlešen. Tu je još i roman “Istraga” Philippea Claudela (prev. Dubravka Celebrini), te “Duh Dylana” Enriquea Vila-Matasa (prev. Ana Marija Drmić). Hrvatskoj publici prvi put otkrili smo i rumunjskog pisca Maxa Blechera s romanom “Doživljaji u neposrednoj irealnosti” u prijevodu Ane Brnardić Oproiu i Adriana Oproiu koji su bili nominirani za Kiklopa za prijevod godine. Od važnih izdavačkih pothvata u 2014. godini spomenula bih svakako “Rat i rat” Lászla Krasznahorkaia u OceanMoru (prev. Viktorija Šantić), “Tisuću platoa” Gillesa Deleuzea i Félixa Guattarija u Sandorfu (prev. Marko-Marija Gregorić), “Radetzky marš” Josepha Rotha u prijevodu Milana Soklića i izdanju Frakture, te odlične stripove i grafičke romane koje objavljuju Fibra i 2x2. Što se tiče stanja u izdavaštvu, kriza se produbila i zaista je dozrijelo vrijeme za stvarne promjene kojima se nadam u 2015. Udruga Knjižni blok u više je navrata ukazivala na probleme na hrvatskom tržištu knjiga pa očekujem da se barem neki njihovi konstruktivni prijedlozi uzmu u ozbiljno razmatranje.

Ove godine u Zagrebu i Hrvatskoj gostovali su brojni vrhunski autori, a sve zahvaljujući Frakturinom Festivalu svjetske književnosti, zatim Ljevakovoj Europi u dvorištu, Festivalu europske kratke priče te drugim izdavačkim kućama i udrugama poput HDP-a ili PEN-a koji su organizirali zanimljive susrete s domaćim i svjetskim autorima. Meni posebno drag festival je Sa(n)jam knjige u Istri gdje se već dvadeset godina događa prava magija knjige. U sljedećoj godini veselim se knjizi Karla Krausa “Posljednji dani čovječanstva” koju objavljuje Disput, u prijevodu Seada Muhamedagića. Edicije Božičević nastavljaju s novim romanom Enriquea Vila-Matasa i Philippea Claudela, te donose niz europskih i svjetskih autora u hrvatskom prijevodu, kao i neke domaće autore.

Izdavački i književni život u Hrvatskoj vrlo je bogat i raznolik, a nužno sređivanje tržišta bio bi poticaj za sve sudionike u knjiškom lancu, od izdavača do prevoditelja i autora, da s manje strepnje ulaze u nove vrhunske projekte kojih ni ove godine, usprkos svim problemima, nije nedostajalo.

Nataša Govedić

teatorologinja književna i kazališna kritičarka

Govoreći o knjigama za djecu, rekla bih da me se u 2014. godini najviše dojmilo dvostruko izdanje ruskih bajki za djecu (Do koljena u zlatu, do lakata u srebru te Leteći sag) male izdavačke kuće Eskadrila i ilustratorice Dagmar Franelić. Kako distribucijska mreža za male nakladnike u Hrvatskoj gotovo uopće ne funkcionira, jedva sam došla do spomenutih knjiga, pa ovu priliku koristim kako bih preporučila i knjižnicama i ljubiteljima knjiga da dalje za ruskim bajkama samostalno tragaju, pitaju za njih  i naručuju ih jer je riječ o kvalitetnim tekstovima i inspirativnim, likovno dobro promišljenim ilustracijama.

O skandalima i razočaranjima ne bih govorila, jer ih želim što prije izbaciti i iz vlastite i iz kolektivne orbite "davanja značaja".

Kao članica kustoskog tima u sklopu Ministarstva kulture cijelu sam 2014. godinu radila i radim na predstavljanju hrvatske ilustracije i knjige za djecu u Bologni 2015. godine, na najvećem Sajmu knjige za djecu svijeta. U tom smislu očekujem da će rad na publikacijama i izložbama koje spremamo zauvijek prevrednovati status hrvatskih ilustratora koje se više neće gledati kao neku vrstu obrtnika ili zanatlija, nego kao umjetnike ravnopravne kolegama koji stvaraju za odrasle.

Tome će, nadam se, pomoći i uspostavljanje malog arhiva povijesti ilustracije za djecu koji stvaramo i kroz objavljivanje knjige/kataloga pod nazivom Duboke vode djetinjstva i dramaturgije ilustracije.

U godini koja dolazi i sama objavljujem drugi roman za djecu pod nazivom Zmajir (i boja koje nema), nastavak Mrežira, s temom svijeta-između-svjetova i daljnjih otkrića o sudbini korjenitih zmajeva kao vrste. Roman prate i ilustracije Hane Lukas Midzić i iznimno snažna, sugestivna glazba Nenada Hrgetića. Žanr romana je animalna fantastika.

Antonija Vidović

lektorica

Godinu 2014. po meni su obilježili izdanja i prijevodi kapitalnih djela, poput primjerice publicističkih knjiga Kapital u 21. stoljeću Thomasa Pikketyja ili Engdahlove knjige Uništite Kinu u Profilovu izdanju. Od strane beletristike izdvojila bih roman Magde Szabo Vrata (Disput), Marice Bodrožić Balada o zvjezdanom moru (Fraktura) ili Davida Mitchella Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta (Vuković i Runjić).
Svakako valja posebno izdvojiti domaće autore; tu su Ivica Prtenjača s romanomBrdo (V.B.Z.), roman prvijenac redatelja Ognjena Sviličića Glava velike ribe, Jom Kipur Ivane Šojat Kuči, novi Mlakićev roman Svježe obojeno (sva tri u Frakturinu izdanju) itd.
U 2015. godini očekujem još više knjiga domaćih autora kao i prijevoda jer pokazalo se da, krizi unatoč, izdavaštvo ipak opstaje, a zanimanja za knjigu, nasreću, i dalje ima.

Što se mene osobno tiče, na lekturi me već čekaju dva kriminalistička naslova sa skandinavskog područja, čije se objavljivanje očekuje početkom 2015. Najviše sam profesionalno vezana uz ekonomsku literaturu i kvalitetnu beletristiku. Očekujem da ću u 2015. imati barem jednako posla, što je, iz moje perspektive, dobar znak.

No, prijeko je potrebno pokrenuti mjere za poticanje čitanja i pomaganje izdavaštva (koje je i najavilo Ministarstvo kulture).

Božidar Alajbegović

književni kritičar i urednik izdavačke kuće HENA COM

2014. godinu je obilježila činjenica da knjige još uopće izlaze, s obzirom na pad kupovne moći građana, ali i na opstrukciju malih izdavača od strane knjižarskih lanaca koji plaćaju s kašnjenjem od pola godine i više, malim izdavačima naturajući neprihvatljive uvjete i ne omogućavajući dobru vidljivost njihovih knjiga na knjižarskim policama.

Sve što možemo očekivati od 2015.godine nalazit će se na skorašnjem popisu knjiga čije će tiskanje Ministarstvo kulture sufinancirati u idućoj godini jer izdavači nemaju financijske snage za izdavanje knjiga koje ne prođu na natječaju MK-a. A kako su sredstva koje MK za tu svrhu izdvaja sve manja i manja, možemo očekivati i još manju količinu novoobjavljenih knjiga, a koja je ove godine već bila upola manja u odnosu na količinu novotiskanih knjiga otprije 7-8 godina.

Od mene možete očekivati nastavak kritičkog promišljanja književnosti, tj.nastavak pisanja književnih kritika za 3. program Hrvatskog radija te časopise “Vijenac” i “Kolo”, ali i rad na uređivanju domaćih proznih knjiga u izdavačkoj kući Hena com, kao i rad u cilju promocije pisane riječi na mom blogu knjigoljub.blog.hr

Marijana Jelić

 ilustratorica i dizajnerica

Svakako je važno spomenuti odlazak Zvonimira Baloga. Ovaj veliki majstor i umjetnik ostat će u mnogim srcima. Preminuo je i meni jako dragi pisac Gabriel Garcia Marquez. Pamtit ću ga po Pukovniku nema tko da piše kao i zbirci pripovijedaka Dvanaest hodočasnika.

Od zanimljivih naslova objavljenih u 2014. izdvojila bih Tamo gdje su tigrovi kod kuće Jean-Marie Blas de Roblès. Naime, dok se dizala prašina oko Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu, pokušala sam ostati u svom mikro-svijetu u kojem nema niti malo mjesta za ovakva događanja. Ne sjećam se točno kako sam naišla na spomenuti naslov, ali mi je jako drago da jesam. Naime, dok su se na velikim monitorima (ili što to već je) prikazivale slike nestvarnog bogatstva zemlje domaćina, ova knjiga mi je predstavila sasvim obrnutu sliku i surovu stvarnost Brazila.   

Kada me pitate o sporovima u 2014. na domaćoj izdavačkoj sceni, o njima ne želim govoriti. Njih je uvijek previse, a rješenja premalo.  

Najavljen je program sudjelovanja Hrvatske kao počasne zemlje gosta na Sajmu knjiga za djecu u Bologni 2015., što je za nas ilustratore jako važno.

Što se mene tiče, moja autorska slikovnica se rasprodala u prvih šest mjeseci, a i nagrađena je Ovcama u kutiji te pohvalom Grigora Viteza. U 2015. planiram objaviti nastavak srednjovjekovne price, a tu su i još dva zanimljiva projekta. Sretna sam :)

Izložbom Izvan knjiške margine čiji sam autor, ostvarila se suradnja manjeg broja ilustratora i produkt dizajnera. Zadovoljna sam kako je izložba prošla i ono što je možda važnije, nadam se novim projektima gdje bi se već spomenuta izložba ponovila u nešto raskošnijem izdanju.

Tomislav Tomić

ilustrator

Ako bih objektivno gledao na 2014. godinu, ona je samo potvrdila moje strahove da je sve teže opstati kao ilustrator na hrvatskoj sceni. Projekti postoje, ali ih ima sve manje, često su manje plaćeni nego prije ili na kraju nisu plaćeni uopće. Izdavačima je jeftinije kupiti prava za neku knjigu koja je objavljena u inozemstvu i pokazala se uspješnom, nego da se upuste u proizvodnju novih knjiga. Ilustratori su prisiljeni snalaziti se na razne načine i pronaći druge izvore prihoda za popunjavanje budžeta. Osobno sam u povoljnijoj poziciji od većine kolega ilustratora, povremeno objavljujem ilustracije kod stranih izdavača i radim kao nastavnik stručnih predmeta u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb tako da ne ovisim u potpunosti o domaćem izdavaštvu. Ta činjenica mi daje slobodu kod biranja projekata i izdavača s kojima radim pa zato i nemam mnogo realiziranih projekata u Hrvatskoj ove godine, odnosno mislim da mi nije izašla niti jedna knjiga ove godine (prvi put unazad petnaestak godina).

Nedavno sam završio ilustracije za slikovnicu Svebora Vidmara „Mali vještac“ (Sipar d.o.o.) koja je u procesu tiskanja i trebala je izaći ove godine, ali nije. Trenutno radim na još dva projekta za hrvatske izdavače, jedan je zbirka bajki H. C. Andersena (Znanje d.o.o.) a drugi projekt koji ilustriram je bajka Ivane Brlić Mažuranić „Kako je potjeh tražio istinu“ (Mozaik knjiga d.o.o.). Svi ovi projekti trebali bi izaći u 2015. godini. Neki od zanimljivijih projekata koje sam ove godine radio za strane izdavače su zbirka bajki „Faery Tales“ koje je izabrala i uredila Carol Ann Duffy (Faber & Faber, UK) i mapa Hogwartsa za unutrašnjost novih izdanja knjiga o Harryu Potteru (Bloomsbury Publishing, UK). Jedan od projekata koji mi je obilježio 2014. je svakako rad na ilustracijama vizualnog identiteta za predstavljanje Hrvatske kao zemlje gosta na sajmu dječje knjige u Bologni 2015. Tim projektom mi je ukazana velika cast, ali i odgovornost.

Moja očekivanja od 2015. godine nisu velika, veselim se već napravljenim knjigama koje tek trebaju izaći iz tiskare, a neke već spomenute knjige još moram dovršiti. Ako nakon toga dobijem ponudu za barem jedanu interesantanu knjigu, bit ću vrlo zadovoljan. Kad kažem interesantnu, onda ne mislim samo na financijski faktor, već stavljam naglasak na projekt koji će mi predstavljati izazov da stvorim nešto novo i pomaknem neke svoje granice. Taj bi projekt trebao biti idealan spoj roka izrade, teksta koji mi pruža mogućnost stvaranja vizualno atraktivnih ilustracija, potpune slobode stvaranja i povjerenja od strane izdavača, a ne bih se bunio i da donese nešto novaca. Takvi projekti dolaze vrlo rijetko i najbliže tome bi bio neki moj autorski project, ali ako me nitko ne tjera na rad, onda se teško prisilim dovršiti neku od mnogih ideja koje mi se vrte po glavi. Uz ta osobna očekivanja želio bih i da hrvatsko izdavaštvo doživi neke pozitivne pomake i da se pokrenu neki novi zanimljivi projekti, a budući da je sve to usko povezano s trenutnim gospodarskim stanjem u državi, onda te želje prebacujem na razinu stanja u državi i nadam se da se ona izvući iz krize.

Smatram da u inozemstvu knjiga nije u krizi kao kod nas, ona doživljava neke transformacije koristeći se novim tehnologijama, postaje sve svidljivija širokim masama (često i presvidljiva za moj ukus), ali i dalje postoji potreba za kvalitetnim klasičnim knjigama i slikovnicama kakve ja preferiram ilustrirati i listati. Mi ilustratori govorimo univerzalnim jezikom i lakše nalazimo način da komuniciramo s inozemnim tržištem. Naši pisci i izdavači su nažalost u težoj poziciji i moraju uložiti veće napore da pronađu svoj put na tom tržištu.

Jasenka Alić Tadić

knjižničarka Gradske knjižnice Rijeka 

Godina je na izmaku, pa kao i svake godine rade se razni osvrti na ono što je ostalo iza nas. Tako i mi iz knjižnice pokušavamo se osvrnuti na naslove koji su pristigli u knjižnicu u ovoj godini, ali s knjigama je malo drugačije. Na njih se ne možemo osvrnuti kao na ono što je ostalo iza nas, posebno mi knjižničari. Njihov fizički vijek je trajniji od događaja koji su obilježili godinu. Kada knjiga uđe u knjižnicu njeno trajanje na našim policama tek tada počinje i tada mi knjižničari počinjeno nadzirati njen životni vijek. A koliki je životni vijek knjige? Može li se to izraziti brojkama? On ovisi o cijelom nizu elemenata, ali pomalo neskromno bih ustvrdila da upravo knjižnice, kao bolnice, starački domovi i sanatoriji održavaju knjige na životu. Malo se zamislite i prosudite - gdje tražite knjigu koju više ne možete pronaći u prodaji? Pa jedino u knjižnici ili po privatnim neimenovanim zbirkama. Dakle, naš zadatak je držati je NA životu…

(u ovom trenutku smo shvatili da je Jasenka na tri suhoparna službena pitanja napisala cijeli prelijepi tekst o temi pa vas pozivamo da ga cjelovitog posebno pročitate, a onda nazad na inventuru) ;)

Jelena Stipetić Šušak

knjižničarka Gradske knjižnice Rijeka

Godinu 2014. obilježili su ponajprije erotski romani: “ljubići” s dozom erotike, erotski trileri, ma u sve poznate vrste utkana je erotika. Kao što se prethodnih godina bijeg iz stvarnosti nemilice tražio u popularnoj psihologiji, ove se godine ponuda i potražnja oslonila na ono svima dobro poznato i dostupno. Autora ovoga žanra zaista nije nedostajalo: Sylvia Day, Julie Kenner, Christina Lauren, Maya Banks, Emma Chase, Kresley Cole, Samantha Young, Sasha Grey, J, C. Reed, Holly M. Ward, Noelle Harrison... Izdavači su se i u vremenu recesije snašli i dobro opipali puls naroda.

Krimići su i u 2014. našli svoje “mjesto pod suncem”: Jo Nesboe, Lee Child, Noah Gordon, Jussi Adler Olsen izdali su nove romane, a kako su već “isprobani”, korisnici su vrlo rado “zagrabili” i novoponuđeno.

Ljubići već poznatih i priznatih autorica i autora bili su traženi, intenzivno, ni manje ni više nego prethodnih godina. Julie Garwood, Laura Kinsale, Lisa Kleypas, Nora Roberts, Daphne Kalotay, Lella Meacham, Debbie Macomber napisale su nove knjige koje su u 2014. našle mjesto na našim policama. Iako su rijetko bile na njima, jer je ljubav naravno vječna, pa tako i potraga za ljubavnim romanima!

Hrvatski autori? Nije se puno spektakularnih uradaka “izrodilo” u 2014. godini. Argentinski roman Drage Pilsela vrlo je tražen tijekom cijele godine. Julijana Matanović napisala je dobru (po mnogima njezinu najbolju) knjigu “I na početku i na kraju bijaše kava”. Među autorima koji su knjige izdali u 2014. godini valja još spomenuti Damira Karakaša, Slavenku Drakulić, Zorana Ferića, Ivicu Prtenjaču, Gorana Tribusona, Kate Mitchell, Igora Mandića, Milanu Vlaović te Ivanu Bodrožić.

Korisnici se u potražnji uglavnom vode preporukom: televizijskom, radijskom, virtualnom, izlogom knjižara, našom, knjižničarskom. A za autorom koji im se jednom svidi, posežu stalno. Pa ipak, meni se čini da je puno razvikanih i nikad dostupnih knjiga prilično nekvalitetna, ukalupljena, stereotipna literatura. Nisam uspjela dokučiti što je u tome tako dobro. Ali to i jest umjetnost, a i dio umjetnosti u književnosti i samim time u knjižničarstvu - ne shvaćamo svi sve jednako, niti smo svi jednaki, niti je naš doživljaj isti.

2014. godinu obilježio je Patrick Modiano, dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Prekrasni jezični manevri, igre svjetla i sjene, u kojima je svjetlo jezično izražavanje autora, a sjena smisao za umjetnost i književnost, pravi su biser književnog stvaranja. Ja u 2015. želim više Modiana, Barricca, Oza, Murgia na našim policama i u domovima korisnika. Njihove knjige pravi su mali dragulji književnosti.

Vesna Kurilić

 knjižničarka Gradske knjižnice Rijeka

Ovu temu promatram iz perspektive knjižničara za mlade i geekove.

Prema mom mišljenju, nekoliko je stvari obilježilo proteklu nam 2014. godinu, ali, u prvom redu, ubrzavanje prijevoda novih bajnih naslova fantastike i znanstvene fantastike, mahom za mlađe. Nekoliko nam je naslova osvanulo tek kratkih nekoliko mjeseci nakon prvotnog objavljivanja na engleskom izvorniku - i to čak i bez najave snimanja filma po knjizi, što se ranijih godina rijetko događalo.

Na polju tinejdžerske i žanrovske literature, koju najviše pratim po struci i osobnim preferencijama, mrtvi (ili umirući) klinci rasturaju i dalje, a postapokaliptične distopije ih prate u stopu. Još uvijek nisam našla nešto što bi Katniss Everdeen skinulo s trona, zbog čega pomaže to što je Jennifer Lawrence na velikom platnu dosljedno fantastična i u posljednjim dijelovima filmske serije Igre gladi. Od izdavača koji se ističu u ta dva područja, hvala nebesima na Znanju i Algoritmu (Mozaik i Lumen se trude, ali trebaju još malo vremena, Mozaik možda i malo bolje urednike), te knjigama s kioska.

Što se tiče ratovanja s papirom na domaćem frontu, veseli me podatak da je Ministarstvo nedavno iskeširalo pare za nekoliko novih romana fantastičnog i znanstveno-fantastičnog usmjerenja te se radujem čitanju istih preko praznika.

Od 2015. se usuđujem nadati da će se novi dijelovi serijala nastaviti prevoditi i izdavati u istom brzom ritmu. Puno zabavnih drugih dijelova (pogotovo nastavci Anne u haljini od krvi i Čeličnog srca) objavljuju se iduće godine - nadam se da ćemo ih i mi čitati u 2015.!

Kako sam među rijetkima u svom neposrednom gikovskom okruženju koji čitaju romane u prijevodu, još uvijek se nadam da će se s vremenom izbaciti i novi Kay na hrvatskom i mogu se samo nadati da je njegov kineski izlet bolji od Posljednje svjetlosti sunca...

U 2015. upadam naglavačke s nastavkom već započetih serija članaka - prvenstveno kolumne Stranica 33  i serije recenzija Ispod Thorova čekića - s pojačanjem! U slobodno vrijeme nastavljam voditi fantasy klubove u Striboru (Mehaničke čitatelje, Zvjezdani DNA i još neimenovani treći), a na proljeće s kolegicom iz Zagreba vodim kratki larp Astra: Apokrifija u starom gradu. (Bacite oko ovdje.)

Marica Zrilić

korisnica Gradske knjižnice Rijeka i članica Čitateljskog kluba "One" 

Godina na izmaku osobno mi je bila zanimljiva po naslovima koje sam birala prema vlastitome afinitetu ili prema događajima koji su nukali na razmišljanja koliko književnost zadire u sam život pojedinca i društva te koliko su ti odnosi međusobno neraskidivo isprepleteni. Oduševila me "Zlatna bilježnica", vrlo opsežan roman, ali ta opsežnost se izgubi kada se uđe u svijet te knjige. I užitak je nemjerljiv. Upravo su takve knjige na neki način odraz ovoga vremena u kojemu se isprepliću Istok i Zapad, isprepliću se kulture i religije, a u središtu svega je čovjek, i kako se to u njemu prelama.

Zbog toga izaberem određenu književnost i biram naslove čitanjem kojih proširim i zaokružim spoznaje o narodu, kulturi, odnosima na svjetskoj razini, multikulturalne odnose u suvremenome svijetu. Ovakvim pristupom čitanju pročitala sam neke naslove iranske književnosti (npr. "Krovovi Teherana"), afganistanske, pakistanske, egipatske, marokanske, alžirske, a posebno djela književnika čiji su se roditelji doselili u Englesku, a oni sami su se obrazovali u Engleskoj i pišu o svijetu koji je dijelom svijet njihovih roditelja, a dijelom svijet engleske kulture.  Zanimaju me autori koji snagom svojega literarnoga talenta problematiziraju život običnoga čovjeka (uvjetno rečeno, svaki je čovjek istodobno i neobičan i jedinstven).

Valentina Prokić

korisnica Gradske knjižnice Rijeka

Moja draga prijateljica koja radi u Gradskoj knjižnici Rijeka nazvala me sa željom da i ja napišem nešto za portal knjižnice. Razlog? Pa vjerojatno ne samo zato što sam dugogodišnji novinar pa volim misliti da znam složiti nekoliko rečenica, već jer sam redovni posjetitelj Gradske knjižnice. Posjetitelj je čak „premekana“ riječ za mene jer ja čitam dvije, nekad tri, pa čak i četiri knjige tjedno, kada sam jako dobro raspoložena. Dvije su prosjek, bez pretjerivanja. I da, za one koji se pitaju - imam jako puno vremena, a kada nemam, čitam noću jer sam ovisnik o knjigama. Tako to ide otkad sam naučila čitati, a tome ima nešto godina. Ni sama ne znam koliko je knjiga iz fundusa prošlo kroz moje ruke, ali jedan dobar dio jest. No, selektivna sam i to jako. Kada ja uzmem knjigu u ruke, želim da me ona veseli, toliko da ju moram istog dana pročitati do kraja. I da me ne opterećuje ni s čim, osim s potrebom da saznam tko je koga ubio i zašto, čim prije. Nije kriminalistika jedina tema, dohvatim se ja znanstvene fantastike, povijesti, fantazije, političkih trilera... Možda je sve to lakše štivo, ali dovoljno problema nosi svakodnevni život da bi me još i knjiga opterećivala jednako.

Još jedan važan detalj - ne čitam ništa domaće. Ne zato što smatram da su domaći pisci manje kvalitetni, nego jednostavno ne želim u rukama imati ništa što ima veze s okolinom u kojoj jesam, mjestu i zemlji kojoj živim, ili pak s aktualnim događanjima. Prestalo me to zanimati negdje nakon "Plivača" Srećka Cuculića, knjige koja je ostavila dubok trag i s kojom sam zaključila domaću epizodu. Možda će se nekome činiti da je sve što ja čitam plitko, ali tuđe mišljenje meni je ionako nevažno, posebno kada su knjige u pitanju. Obožavam ih i čine me sretnom, što je meni najvažnije. Posljednjih godina, pa tako i ove, s nestrpljenjem očekujem svako novo djelo Nesba. Godina koja ističe nije bila ni po čemu drukčija, njegov “Fantom” i “Policija” pružili su mi nekoliko sati istinske sreće. Sati? Da, sati jer mi je trebalo petnaestak sati da ih pročitam.

Nesbo se ne ispušta iz ruku dok nije gotov. Njegov zaplet, slojevitost likova, posebno glavnog HH i radnja koja te jednostavno tjera da okreneš sljedeću stranicu pa tako do kraja, pojam su apsolutne sreće u mom književnom svijetu. Nadam se samo da će i u idućoj godini stići koja. Nekako je Nesbo nastavio raditi ono što je Larsson započeo sa svojim Milenijem, a u to se uključuje još pisaca jer posljednje vrijeme ono najbolje stiže sa sjevera, iz skandinavskih zemalja. Kepler, Adler-Olsen, Lackberg, Eriksson i Sundquist... Njihovi krimići nisu samo krimići jer likovi su toliko detaljno razrađeni da žive na stranicama, a s njima i knjiga ostaje živjeti još dugo nakon što je pročitana. Ta atmosfera i unutarnja psihološka borba isijava sa stranica njegovih djela i mami čitatelja da uđe u nju duboko i poželi nikada ne izaći, bez obzira na smrt.

Tina Babić

čitateljica koja je istovremeno i volonterka knjižnice i koja kaže "GKR je moj dom"

Iz perspektive osobe koja prekopava knjige ne mogu se oteti dojmu da je, generalno gledajući, izdavaštvo preplavljeno još uvijek skandinavskim krimićima, kvalitetnijim ili jeftinim pokušajima opisivanja života kraljeva i kraljica u obliku nebrojenih romansiranih biografija, a ostalo se raspadne na „nikad ispričane priče“ o raznoraznim ratovima, te za one koji žele grižnju savjesti iz svog apatičnog sigurnog doma, tu su tragične sudbine djevojčica i dječaka s Bliskog istoka. Ono što ostaje je beskrajan svemir ljubavnih romana u kojima me gotovo impresionira nekoliko imena koja izbacuju knjigu na mjesec. Ali to je već tema za neku drugu priču.

Sigurno da i hrvatsko izdavaštvo pati od istih bolesti, samo što su nam snage na umoru. Knjižare se gase, one koje ostaju se udružuju u pokušaju za opstankom, a od samih autora/ica dobivam inpute esencije čistog čemera i izdaje pa mi postaje teško pratiti koja institucija igra ulogu veće maćehe. Tu su naravno i incidenti s kojekakvih sajmova knjige, ali to je isto neka druga priča. Što se domaćih sajmova tiče, danas se isto svašta sajmom zove. No krenula sam u neki crnjak, a nije da želim zvučati tako pa iznosim nekoliko dragulja.

Disput i Planet Zoe me osobito uveseljavaju svojim dobro probranim naslovima, a njihova grafička oblikovanja su prava remek-djela. Bio je tu Findus, Idoli i barabe, a iz Semafore je stigao dugo iščekivani Edbin divne Mihelčić. Povratak u krimiće je došao iz Balkan Noir biblioteke, ravno iz Tribusonog pera, pa jedva čekam držati u ruci Propali kongres. Naslov koji me potaknuo na najviše dilema je Pilićev Nema slonova u Meksiku jer naime, još nisam sigurna što da mislim!

Strani naslov koji je obilježio moju 2014. je nedostižna Luda knjiga: Sasvim pogrešno ispripovijedana kratka povijest jedne ludnice i zahvalna sam Iri Galić Heni koja je ažurno prevela Ayfer Tunç i omogućila mi da se iznova zaljubim u tursku književnost.

U idućoj godini želim na vlastitoj koži osjetiti najveću medijsku kampanju promocije knjiga, čitanja i druženja s autorima. Veseli me i najava da će Kraussovi Posljednji dani čovječanstva uskoro ugledati svjetlo dana (brojim dane), a sve svoje nade polažem u Bašića i Macana jer bez njih nema ničega. Svoje najljepše želje za 2015. upućujem knjizi i onima koji se na ovaj ili onaj način hrane njome. Sretna nam bila ;)