1984. i Macintosh iliti kako smo svi postali pisci i kreativci
Još od kada je 1949. godine George Orwell roman krstio brojem tj. godinom 1984., a djelo postalo simbolom analize i razotkrivanja totalitarnih sustava i budućnosti i pravu, a ne samo knjišku, 1984. čekala je karizmatična uloga, barem kada je znanstvena fantastika u pitanju ili, bolje rečeno, njeno stvaranje.
Gledano iz perspektive povijesti tehnologije, to je neobično važna i simbolična godina, jedna od onih koja zaslužuje posebnu knjigu ili barem opširno poglavlje.
Upravo tada je rođen Mark Zuckerberg, od svibnja ove godine tridesetogodišnjak kojeg već dugo previše ne muči toliko razglašena problematika prekarijata. IBM, taj tehnološki birokratizirani i nešarmantni div, napravio je prvo portable računalo čiji je jedan od prvih primjeraka završio i na Olimpijadi u Sarajevu (!). William Gibson objavljuje roman Neuromancer kojim pojam cyberpunka i digitalne budućnosti osvaja literaturu kao što je dvije godine ranije učinio Tron u filmskom svijetu, a premijeru doživljava Terminator koji je Arnolda Schwarzeneggera poslao upravo u 1984. godinu ne bi li budućnosti osigurao nesmetanu vlast umjetne inteligencije, softvera i kiborga.
Ni na regionalnoj razini godina nije bila neuzbudljiva – carine na uvoz računala su dramatično pale, nedovoljno da Commodore 64 i ZX Spectrum prestanemo preko granice švercati ispod sjedala, a počela je bujati i izdavačka djelatnost specijaliziranih časopisa o računalima. Bit, Moj mikro, Računari u vašoj kući, Svet kompjutera – svi su oni premijeru doživjeli 1984. godine! No gledano iz perspektive jedne od najuspješnijih kompanija na svijetu, sve je to nebitno – 1984. je godina kada je pred lica kupaca stigao prvi Macintosh!
Kompjuter za neuke
Priča o Macintoshu je toliko dobro dokumentirana da nema potrebe pokušavati otkriti nešto novo već ćemo pokušati "okrznuti" dva segmenta koja su nam najvažnija iz lokalne perspektive – kako je Macintosh i da li je uopće već tada ušao u naše živote te kako je promijenio ono od čega danas žive milijuni – pisanje.
Upravo je za potonje, kulturu pisanja uopće, rijetko koji trenutak važan kao 22. siječnja 1984. godine kada je tijekom finala Super Bowla, tradicionalnog trenutka za prikazivanje prestižnih i skupih reklama, premijeru doživjela i ona za Macintosh, inspirirana 1984. i Velikim Bratom. Na dotada jedinstven način spojeni su svijet računala, pisanja, knjige, čitanja, filma, znanstvene-fantastike i prodaje! Čitate li različite radove kulturologa, povjesničara tehnologije, prodavača, sociologa, marketinških stručnjaka, tehnoloških gurua, zasigurno ćete naići i na njihov pogled na reklamu što svjedoči o njenom trajnom kulturološkom značaju.
Zanimljivo, upravo kroz 1984. godinu, pokrenutu domaću časopisnu invaziju vrlo opširno i detaljno moglo se čitati o svim varijacijama i razvoju Macintosha. „Kompjuter za neuke, Apple Macintosh je sasvim drukčiji kompjutor. Drukčiji stoga što korisniku pokušava pružiti novo, vrlo djelotvorno pomagalo za rješavanje svakodnevnih poslova, zadržavajući pri tom staru organizaciju rada“, hvalile su prve domaće recenzije pojavu revolucionarnog računala sa slikovnim zaslonom i upravljanjem putem miša. Redovito se isticalo kako je Macintosh računalo koje donosi neviđenu jednostavnost u uporabi pa se se rukovanje s njim može naučiti za nekoliko sati jer izgleda poput radnog stola sa svim dobro poznatim predmetima kao što su spisi, dosjei, registratori i općenito svi predmeti koji okružuju znanstvenika i poslovnog čovjeka.
Ni reklamno geslo nije sakrivalo optimizam: Ako želite uspjeh koristite Macintosh koji treba prije svega treba shvatiti kao ideju, a tek zatim njegove tehničke karakteristike. Odmah su uočene značajne prednosti Macintosha u kreativnim industrijama pa je u jednom od pionirskih susreta 1986. godine na svjetski poznatom zagrebačkom festivalu animiranog filma zainteresiranima na uporabu stavljen Macintosh i program "Video Works" kojim su inspirirani mogli sami izrađivati kratke animirane filmove!
No sama službena prodaja Macintosha u Jugoslaviji počela je u tek siječnju 1987. godine kada je u beogradskoj Ulici kneza Miloša firma „Velebit“ organizirala svečano otvaranje novog salona. U Beograd je došao i Gilles Mouchonnet, predstavnik Applea za Mediteran, Afriku i Srednji istok, istaknuvši da mnoge analize pokazuju da zbog lakše uporabe prosječni korisnici Macintosha koriste pet do šest aplikacija u svakodnevnom radu dok ostali samo dvije dnevno jer nemaju vremena za upoznavanje ostalih zbog njihove složenosti. Novinar Sveta kompjutera u razgovoru s Mouchonnetom nije propustio otvoriti i pitanje cijena Macintosh računala s obzirom da je cijena od minimalno 2 495 dolara daleko nadmašivala prosječna primanja običnog Jugoslavena. Mouchonnetom nije previše dvojio - „Mi smo kompanija koja mnogo odvaja za razvoj novih i podršku novim računarima. To košta.“ .
Na Macintosh se u osvrnuo i Žiga Turk, tih godina urednik i novinar Mog mikra, kasnije ugledni slovenski političar i ministar: "Meku se dogodilo isto ono što se već događalo raznim proizvodima koju su u sebi sadržavali toliko novog da potrošači to nisu mogli da shvate. Prvo su se smejali, zatim kritikovali, a na kraju ga prihvatili i čak počeli da ga kopiraju… I dok je IBM obezbedio mesto na stolovima nižih činovnika, sekretarica i svih ostalih koji svoj posao obavljaju sedeći i ne moraju mnogo da mućkaju glavom, mekintoš je skoro posao statusni simbol gornje srednje klase američkih menadžera, u početku više kao ukras kancelarije u uglu sprata, kao simbol vlasnikove dinamičnosti i privreženosti novim tehnologijama."
WYSIWYG
Zašto je pak Macintosh izazivao toliko laskavih riječi objasnio nam je Davor Pasarić iz Kreativnog odjela i izvršni urednik Jabučnjaka.
"Kako na ekranu tako na papiru - već 30 godina! Apple je 1984. godine s računalom Macintosh izveo revoluciju osobnih računala koja je bila toliko duboka i značajna da niti danas, nakon 30 godina, niti jedan od tada postavljenih standarda se nije bitno izmijenio. Apple Macintosh bio je prvo komercijalno računalo koje je koristilo miš, GUI (grafičko sučelje za upravljanje računalom) i WYSIWYG (What You See Is What You Get) koncept koji možemo prevesti kao "kako na ekranu tako na papiru". Upravo to je predstavljalo prekretnicu za izdavaštvo i računalnu grafičku pripremu. Ideja je bila da dokument koji pripremamo na računalnom ekranu izgleda identično kao konačna forma koji će se pojaviti na papiru. Danas nam se to čini toliko normalno da se pitamo kako bi uopće moglo drugačije, ali put do te informatičke blagodati nije bio niti kratak niti jednostavan. Jedna od besplatnih čarobnih "killer" aplikacija koje je koristio prvi Macintosh bio je i tekst procesor, tj. program za obradu teksta, naziva MacWrite. Bio je poseban jer je prvi koristio spomenuti WYSIWYG (čita se: vizivig) i tako trajno pomaknuo letvicu očekivanja korisnika takvih programa. Postavljenu paradigmu su od tada slijedili svi slični programi, ali i ozbiljni profesionalni programi za prijelom knjiga i publikacija koji su stvorili novu DTP (desktop publishing) nišu koja je redefinirala izdavaštvo.
Danas je najpoznatiji predstavnik tekst procesora planetarno popularan Microsoft Word. Zanimljivost koju mnogi ne znaju je da je prvi Microsoft Office objavljen upravo za Apple Macintosh, a tek kasnije za PC i Windowse. Mlađe generacije sve ovo mogu uživo pogledati u riječkom muzeju informatike Peek&Poke koji u zbirci ima i originalni model Apple Macintosha, ali i niz softverskih paketa za obradu teksta iz raznih informatičkih razdoblja. Iako je evolucija tih aplikacija očita, sve ono zaista bitno ostalo je isto kao te ključne 1984. godine. Možemo reći da je MacWrite otvorio vrata suvremenog računalnog izdavaštva.", govori nam Davor indikativno ističući upravo točku pisanja i izdavaštva kao jednu od ključnih prijelomnica.
Glavni editor teksta većine računala prve polovice osamdesetih bio je WordStar, a što znači u njemu pisati više od bilo kojih riječi, reći će njegova slika jer vizualnost i korisničko iskustvo koje iz vizualnog proizlaze su ključni za promjene u načinu pisanja i izdavanja do kojih su dovela računala poput Macintosha.
WordStar
Pogledali? Vjerujemo da je sad sve malo jasnije.
Nietzsche i pisaći stroj
Da osjećaja ogromne promjene nije manjkalo, potvrdio je nedavno i Nicholas Carr, čovjek čija je knjiga Plitko "upala" na liste bestselera upravo proučavajući što tehnologija čini našem mozgu, a time i pisanju. Na jednom mjestu Carr kaže: ”Kompjuteri su zaista punom snagom ušli u moj život tek 1986. godine, pet godina nakon Dartmoutha. Na užas moje supruge, potrošio sam gotovo cijelu našu ušteđevinu, nekih dvije tisuće dolara, na jedan od prvih Appleovih Macintosheva – bio je to Mac Plus s jednim megabajtom RAM-a, dvadeset megabajta diska i sićušnim crno-bijelim ekranom. Još se sjećam uzbuđenja kad sam izvlačio taj maleni bež stroj iz kutije. Postavio sam ga na stol, priključio tipkovnicu i miša, i pritisnuo glavni prekidač. Ekran se upalio, začula se pozdravna melodija, i kompjuter se smiješio dok je obavljao misteriozne poslove koji će ga uvesti u život. Ostao sam bez riječi od oduševljenja." U ostatku rada, Carr među ostalim analizira kako je upravo promjena u tehnologiji pisanja, koju su donijela računala s tipkovnicama i grafičkim sučeljem suština, promjena koje nam upravo proživljava mozak.
Nije to bila novost - toga je bio svjestan i Friedrich Nietzsche koji je uslijed teške bolesti dobio pisaći stroj koji mu je omogućio tipkanje naslijepo. Berlinske novine su također izvijestile da se Nietzsche osjeća bolje no ikad i da se zahvaljujući pisaćem stroju vratio spisateljskom radu. Ipak, Nietzscheov prijatelj, pisac i kompozitor Heinrich Koselitz, uočio je da mu se mijenja stil pisanja jer je već ionako lakonsko izražavanje postalo je još kompaktnije, više telegrafsko.... "Možda ćeš kroz taj novi stroj čak pronaći neki novi način izražavanja, piše mu Koselitz u pismu, dodajući da i sam u vlastitom radu primjećuje da mu na mišljenje u glazbi i jeziku često utječe kvaliteta pisaljke i papira. U pravu si, odgovara Nietzsche: Ono čime pišemo ima udjela u tome kako nam se obliku misli." govorio je filozof nenadmašnog stila, a prenio Carr.
Macintosha će se narednih dana sigurno opet uloviti i povjesničari tehnologije i marketinški stručnjaci. O ovoj obljetnici uglavnom ćete čitati na tehnološkim, a ne kulturnim ili književnim portalima. A zapravo Macintosh i računala esencijalna su tema same kulture pismenosti. Ono čega nam posebno na domaćem terenu nedostaje, jesu prava, sustavna, ozbiljna i aktualna (!) istraživanja načina na koji pišemo, koristimo tipkovnicu, softvere za uređivanje teksta, kakve to posljedice ima na stil, semantiku, sintaksu, memoriju, što doista znače cut/copy za pisano stvaralaštvo... Istina, svako malo nas „zapljusne“ neka površina istraživanja sa stranih sveučilišta vijesti o kojima uglavnom čitamo u rubrikama "zanimljivosti" (to je baš zanimljiva činjenica), ali temom na našem terenu sa svim njegovim specifičnostima uglavnom ne baratamo.
Za razumijevanje fenomena može nam pomoći nešto prevedenih djela. Za početak svakako preporučujemo čitak rad Muza uči pisati Erica Haveloca koja govori o Sokratu, Platonu i antičkoj usmenosti/pismenosti, ali nam dobro „otvara prozore“ u razumijevanje godine Marka Zuckerberga, Terminatora, Neuromancera i naravno, Macintosha.
Fotografije: Svet kompjutera, 1986. godina