Godina će biti kraća, mjesec će se smanjiti, a dan skupiti.

01. 10.

Kažu da gljive ubijaju, no ne kažu da ih blagovana glupost jede. Kažu da gljive ubijaju, mada niti jedna nije kazneno odgovarala. Kažu da gljive ubijaju, jer donose ih oni što ubiru bitno. Kažu da gljive ubijaju, jer ne postoji svijest o njima. Kažu da gljive ubijaju, jer nisu ubile one što ubijaju. Kažu da gljive ubijaju, kako bi se tražio razlog za smrt. Kažu da gljive ubijaju, mada ne preostaje razlog za glad. Kažu da gljive ubijaju, premda otrov donosi slast. Kažu da gljive ubijaju, ali njihova je volja za nepcem pravi ključ za kraj.

02. 10.

Drama: očita raspetost i neizbježiv grijeh te borba sa zaboravom. Tko je to. I zašto. Da se krije. Ako nema krinke. Dvije.

03. 10.

Zaustavljen dio cjeline pokreta na djevičanskoj površini zida; uljez je to. Polutama; izvor svjetlosti je neposredan i blag, prljav. Dok ga vrijeme omogućuje i on će trajati; kažu, vječnost, al' ne razumiju što govore. Trenutak govori sve, ali šuti. Postojanost je permanentna laž.

04. 10.

Jesen stigoh, gluposti moja. Jer čemu služi skupljanje, ako ne bacanju. Sebe u lijes ili lijes u sebe… nego da sam dalje, a ne mogu biti bliži. Tu sam rođen, i tu rađam; tu sam umro, tu se svađam. Glođen jesam i glođuć se osjećam do meraka svoga vrijućega soka. Ima da se rušim dok sam živ, jebem li vam srce kipuće u komu živ i zdrav da umrem… ću se bijem pjan!

05. 10.

Tozluk. Što to znači ne znam, ali lijepo zvuči; gusto i masno poput krvi. Baš kako paše, i treba. Tozluk: do zla krvi mojeg neba! Držim malj i razbijam, da lobanja u glavi odzvanja: to!-zluk, to!-zluk, to!-zluk… to!-zluk! Poput glava kameni se uzdah mrvi o trenutku, potrebi i svrsi, razmišljam o nekoj novoj gomili da tucam. Da tucam ja bih rado. Vrlo rado. O kako –

06. 10.

Skuvivni, pveko veševa valjajući, skot ceveka se u bevom pamuku osmehom cvnim od tvuvine bića, zadahom posmvtnim od vakije i pvasetine, pogvedom gvadnim kvi i masti, zakonom pvopisanih intevvektumavno u pvkno svoga sočiva, vevovvevom objektivno u non habemas covpus in fvuvius Dvinus nožem on pika veš svoga pveđašnjeg bića, te kaže gnomički mudvo: Kad bi mnogo dobva bivo na zemlji, ne bi ga ni dobvim zvavi! Svejedno – ko da je i bitno – on i dalje vaste, pohvepno i svinjski ždeve svaki vapaj, jauk i kuknjavu onim što je poždevao život nasušni. Ko ih jebe, kaže njima, kad su kvive veve, bivši udbaš.

07. 10

Sunce tone, dan se kloni… Biser u okamini vremena za uši i duše što veselo iščekuju navještaj vlastite trpnje (ustvari, izjava podebljana alkoholom). Magla za iskusne gubitelje profinjenog osjećanja dosade. Strast beznačajnih dana glavobolje i jeda nad samima sobom u glibu trajanja. Letimičan uzdah, više kao navještaj vlastitog odjeka, sili misli da izranjaju neke sjetne zagrljaje u zahuktaloj pjesmi zamišljenog trenutka duboke povezanosti; suze u očima izraz su famoznog izranjanja finog taloga nezadržive sjete predaka. Dobrota se, uglavnom, više zamišlja, nego čini; korijen nostalgije i uzrok naslijeđa zvanog melankolija. Ili jednostavnije: sunce moje, laku noć.

08. 10.

Koja je svrha identiteta. Identitet prvenstveno razvijaju ljudi znojnih dlanova i rahitičnih nogu sa zadebljanim mesom na petama; oni što pljuju udesno prije podneva, a u lica do povečerja; koji mirišu na teška, neizlječiva oboljenja i njihove neprestane mutacije; izigrani od predstave života kao ispunjenja obećanja; protuhe u magli dima spaljenoga sna o pobjedi pravde – bilo čije; postojani zatucanisti; rugobe iz salona za ljepotu i ljepotice iz salona za rugobu; koji se boje odmazde sebe samih nad samima sobom…

Dakle, svi.

09. 10.

Ima li na svijetu uopće krajolika koji nije zagađen zločinom. Da, svakako, ako pitate sjećanje koje zaboravlja. Mjesta zgusnutog kretanja koncentriraju laž i odašilju je poput suvremenog oružja za masovno brisanje kolektivnog kako nesvjesnog, tako i svjesnog u široke krajeve pa ispada da se sranja iz svih krajeva slijevaju u septičke centre, ali to je kriva analogija. Zločin izaziva zemljina teža, a ljudi su skloni probavi.

10. 10.

Da li je život suvišak. U smislu eksperimenta, dakako. Znate, ono nešto što publika – to ameboidno telo koje plazi levo-desno, i nikad se ne zna kako i zašto reaguje – nikako ne očekuje da bi mogla očekivati, a kamoli doživjeti.

11. 10.

Kuharica snova: napravite biće koje može da misli, ali ne može dalje od tog; pasivno gutanje aktivnog stvaralaštva grešaka; kreativno gušenje pojavnog masturbiranja; nečitljiv, poput teško probavljive rečenice nezgrapnog koraka što škripi mračnim pomanjkanjem ritma, u kratkim crtama; izmaštan i izmišljen svojim mitskim tijelom, u stvarnosti razglobljen te raspucan globus; precizna i jasna magla u studenom kovitlacu određenja položaja zbrke; glupost u najbistrijem obliku, svakako…

12. 10.

Cvijet radosti Božje nikad neće prerasti korov žalosti Vražje. Opominjući natpis ponad ulaza u katedralu, u izvedbi tipične barokne prezasićenosti. Ispod njega ugljenim štapićem dopisano: nasreću! Dosadom ispunjena duša u prepoznatljivom izdanju duhovnog špijuna i zlojedljivog licemjera beskrvnim potezima ruke razmazuje svoj prezir u besmislenu sliku straha od iskazane poruge. Kvartovski pijanac u ravnodušnom oblaku vonja i cigaretnog dima iskazuje svoje uobičajeno licemjerstvo vrlo predvidljivim komentarom koji označava da je došlo vrijeme punjenja tijela vrlo jasnom zaslugom: jednog skorog dana tvoj šarm ćemo šetati po bezobrazno skupim i bespotrebnim mjestima na kojim se prosipa isisana krv.

13. 10.

Neiskorjenjivi poriv sluganstva kako može ne osloboditi demona bahatog bezobrazluka ako mu se dopusti da slini nad vlastitim kutkom udijeljene moći. Piramidalni poredak od glave do šupka stalna je paradigma tog procesa, a njegovo manje-više besprijekorno funkcioniranje sadržaj je te jadne forme. Borba protiv takvog načina razmišljanja i djelovanja borba je protiv sterilnog smrada pragmatičnog tupila, odnosno službene povijesti, ali u svojoj biti ona je nemoćan pokušaj razdivljavanja ukroćene zvijeri. Radi se o sasma žalosnoj priči što izaziva toliki bijes i gađenje da oni postaju pogubni po zdravlje; iznimno opasna činjenica za sve one koji se osvrnu za njom.

14. 10.

Postoji čitav svijet mašte, kao i ubijenih snova. Bilo koje naseljeno mjesto ne sastoji se samo od funkcija jer to je manjak života, zato se suvišak i uzima ozbiljno samo kad ga treba proganjati. Sanjarenje i snoviđenje došli su na tako bijednu razinu da ih reklamiraju masmedijski stručnjaci zdravog života i samopomoći (što znači da su nestali iz stvarnog života). Obilje nekontroliranih oblika misli i misli oblika proporcionalni su količini njihovog razumijevanja; neprihvaćanje svih razina bića posljedica je straha od neznanja ili mržnje. Ili (u najčešćem slučaju) obojeg.

15. 10.

Problem tolerancije ne sastoji se u njenom nedostatku ili nedostatnosti, već u njenoj upitnosti, tj. opravdanosti postojanja. Nije sigurno kome uopće koristi, jer se onomu tko je zagovara ili negira redovito obije o glavu, ali je jasno tko se njome služi: onaj koji joj iza svojih leđa bjesomučno gazi po glavi. Kao i svi upitni ciljevi čovječanstva, i ona je samo pokušaj pravdanja potrebnih sredstava.

16. 10.

Život je ustvari anomalija, anomalija svemira. Čemu inače tako rijetka pojava, čemu takvo ograničenje djelovanja, čemu takvo skrivanje u zakucima svoga prostiranja. Čemu takav sram, uopće! Kao: rijedak smo izuzetak. Kao: vrhunac smo razvoja. Kao: čitav svemir svoj smisao dobiva sa nama, jer mi smo najviši oblik razvoja. Kao: svemir misli na nas! Da: ali upravo suprotno.

17. 10.

Ljudi koji se uzdižu do uzor-modela, upravo po obrascu odnošenja čovjeka prema čovjeku, dakle konkretno, postaju mjesta brutalnog iskorištavanja, pa samim tim i osporavanja, majkumu. Da li bi doista svi ekstraordinarni duhovi, ili sveta bića, kako im vole tepati, doista htjela postupiti u potpuno ljudskom duhu i iz toga očekivati neko nadčovječansko čitanje svojih… svojih… ovaj, svojih – Majkumu, nikako da mozak zucne tu riječ, konda j' svijećom treba tražiti, jebalo mu iljadu pasa mater! – Njihove misli i njihova djela, sve redom revolucionarna, zar zbilja su mogla predstavljati nešto drugo doli teatar apsurda.

18. 10.

Stožer za obranu pranja ruku prknom i čišćenja glave kuršumom sastao se danas s premijerom u, gotovo bi se reklo, pomirbenom i nazdravičarskom tonu. Samo prije nekoliko dana stvari su izgledale sasvim drugačije. Pića je bilo, daleko od toga, pjesme također, no činjenica koja je čitavu stvar ostavila upitnom jest izostavljanje konkretnog problema s kojim su pregovarači i došli: da li svoje guzice nasaditi mozgom ili posijati misli u guzicu. Pitanja su ostala dignuta u zrak. Mašala.

19. 10

Vatra komunicira s okolinom. Kraj jednog sigurnog čovjeka gori mirno, dok uz gomilu nesigurnih budala buktinja njene snage zahvaća sve one koji se ne boje požara. Slutnje koje izaziva njezin nesiguran plam razrješavaju se neupitnim gašenjem pogleda: ona varira svoj materijal bolje od očaja samog.

20. 10.

Za J. B.

Sve su to govna, ljubavi moja, obrasla u mahovinu povijesti spržene mržnjom mraza čovječjeg (samo njemu svojstvenog). – Zato alkohola amo, da mozak ne krepa od dosade! – Jer jebaćemo se kao što su drugi ginuli za prepotentnu jebačinu udova trulih, za jadnu okolinu parazita vrlih. Ostani, molim te, još samo danas u mojoj jetri, ljubavi, a sutra oštri vjetrovi da stružu lica smrtnih mrtvaca hoće sreću u tom smradu molitve. Gladni crva, jube moja infišana, žderemo tijelo života ko napučen grob.

Ovu ti misao upućujem s poda, neprežaljena moja, veseo i krvav, sve tamo do korijena kurca u srušenom kurcu krvavom, za kraj. Takva mi i ostaj!

21. 10.

Treba svom snagom udariti u sveti cilj kako bi se raspala ta masa uvjerenih duša (u startu propala misao, ili čak izjava). Jer vjerovanja okupljaju ljude u potpunosti posvećene tome da svoj život provedu u opravdanju nečije moći nad njima. Postojanost i tvrdokornost uvjerenja mjere se količinom nagomilane nemoći, a ona se tisućama godina ustrajno ucjepljuje za svirepo usložnjene i nadahnuto profinjene namjere. Osim naše laži, sve drugo je laž, pojedinac upija izranjavanim tkivom.

22. 10.

Besmislen, kakav jest, život je krenuo od nule, odnosno iz središta početka; spontan i neupitan rast kao da ga sili na usiljene reakcije koje, prije ili kasnije, vode racionalnom rasulu. Prevrtljivost i nepredvidljivost kako vidljivog tako i nevidljivog, kako živog tako i neživog – kojeg u nedostatku sveobuhvatnosti nazivaju sudbinom – ostavljaju dojam nečije očite naslade – koju pak u nedostatku argumenata nazivaju božanskom igrom, tj. samovoljom. Iz toga proizlazi da su perverzija i voajerizam te sklonost sadizmu najčešći, dakle i najtočniji, atributi koji se pripisuju višoj inteligenciji (ili višim inteligencijama, kako se uzme).

23. 10.

Strah izaziva ovisnost, stoga je neophodno privikavati se na udarce od malih nogu. No to, dakako, nipošto nije način da se očuva zdravlje (ionako nepoznato stanje), već ugrozi vlastita nesigurnost.

24. 10.

Nepodnositi svoje roditelje, osobito roditelja, poželjno je stanje za intenzivna snatrenja raznovrsnih scenarija zatiranja svojeg poriva za roditeljstvom. Nema boljeg lijeka od smrti vlastitog roditelja u sebi, nema strasnijeg užitka od sisanja te čudotvorne energije podarene tom čudovišnom obliku svijesti, dakle sebi, kako bi se dostigla uzvišena uzaludnost postojanja. Živjela isprazna punina bitka! Živjela!!!

25. 10.

Danas je otvoreno najveće sirotinjsko groblje i pored njega odlagalište visokorizičnog otpada u ovom dijelu Evrope! Svečanosti otvorenja nazočili su, pored investitora i izvođača radova, najviši dužnosnici političkog vrha, dok se predsjednik Republike ispričao zbog nedolaska preko svog zamjenika ministra zamjeništva. Tom prigodom istaknuta je dugoročna vlaž… pardon, važnost investicije kako za ovu regiju, tako i za društvo u cjelini. Naglasak je naravno stavljen na ekologiju, ali nije se zanemarilo ni goruće pitanje rasterećenja državnog troška od zbrinjavanja velikog broja tzv. infrastrukturnog viška koji državu opterećuje više nego izdvajanje za javno zavaravanje i zavarivanje istog. Jer, naglasio je ministar za zdravstvo i obolijevanje, logično je da se svaka aktivnost oporezuje, dok je ministar za neodrživost očuvanja okoliša zaključio kako se u njegovom resoru vesele novim ulaganjima. Događaj je protekao bez incidenata.

26. 10.

Spali ste na to da u svojim penzionerskim danima kopate po kontejnerima, olitiga smećnicima, kažete. Pa zbilja strašno, nemam riječi. A za koga ste, molim Vas, glasali devedesete. Pitam Vas radi toga kako bih znala da li da Vam se smijem ili da Vas pljunem, kaže neka gospođa nekom gospodinu.

27. 10.

Filmu Ples na kiši radni naslov je bio Ples za kišu. Zato je i dobio Oscara.

28. 10.

Sjećaš li se vremena kada se sve kosilo, kaže nostalgično on njemu i pogleda na današnje vrijeme s prijezirom. Sjećam se, kako se ne bih sjećao. Samo… ne sjećam se da je to bila trava, odgovara poslovično njemu on i zagleda se u svoju dušu s lagodom. Zatim se kucnu s razumijevanjem te nazdrave istome. Razgovor je uspio.

29. 10.

Bili ste ideolog rata u miru i mira u ratu. Ne mislite li da je čitav vaš život usmjeren u krivom pravcu. Kako se uzme, jer raznolika su viđenja istog, ali svoju ulogu vidim kao subverzivnu, dakle podrivačku, u prvom, ali i u drugom slučaju. Zašto ste onda svoje akcije usmjeravali prema militarističkim skupinama u miru i pacifističkim u ratu, jer tu nema baš nikakve subverzije; osim ako očitu namjeru ne nazovemo tim imenom, ali ja bih vaš životni put radije krstila poprilično uzaludnom rabotom. Gospođo… Gospođice! Jebe mi se što ste, ali ja jednostavno ne mogu sa većinom da živim u miru niti s manjinom u ratu, zato se i trudim, doduše s polovičnim uspjehom, da te omjere izravnam. Da izravnate.! Ne biste vjerovali, ali da – da izravnam! Moram priznati da ste najveći i najustrajniji cinik kojeg sam upoznala (na svoju profesionalnu i ljudsku žalost). Hvala Vam.

30. 10.

Kaže jedna veličanstvena rečenica za izmet da je stisnuti skup svih indicija protiv nas. Očito, zato se čovjek najmirnije osjeća kad se sam rastaje od njega i kad, paralelno s tim, ustupa mjesto glasovitoj toaletnoj inspiraciji – kao nagradi.

31. 10.

Omasovljenje i brzina idealni su uvjeti za pojavu epidemije, i tu činjenicu izvrsno poznaju svi marketinški stručnjaci i teoretičari zavjera.