Julia Franck pripada krugu najpoznatijih suvremenih njemačkih spisateljica. Rođena je 1970. godine u Istočnome Berlinu. Kći je kazališne glumice i redatelja. S majkom i sestrama kao osmogodišnjakinja emigrira u Zapadni Berlin. Radila je kao urednica i novinarka za mnoge njemačke novine, ali i kao konobarica, čistačica i pomoćna sestra.

U književnosti se pojavljuje 1995. godine knjigom kratkih priča. Prvi je njezin roman „Novi kuhar“, a roman „Poludnica“ objavljuje 2007. godine. Nagrađen je prestižnom njemačkom književnom nagradom. U prvih mjesec dana prodan je u 400 000 primjeraka. Njezine su knjige prevedene na više od 30 jezika.

Tko je Poludnica?

Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: One

Pročitana knjiga: Poludnica

Autor: Julia Franck  

Datum rasprave: 26. 1. 2015.

To je mitološko biće koje za vrućina krade djecu i ljudima oduzima zdrav razum. Prema legendi, ako se s Poludnicom razgovara, ona gubi moć. Glavni lik romana Helen izgubila je moć komunikacije…
„Poludnica“ je kompleksan roman u središtu kojega je jedna obitelj: majka Selma (židovskoga podrijetla), kćeri Martha i Helene, te otac, pruski husar. Žive u istočnonjemačkome gradiću Bautzenu, prema granici s Poljskom.
Roman počinje scenom: mlada majka (Helene) u poslijeratnome kaosu napušta sedmogodišnjega sina Petera na željezničkome kolodvoru. U džepu mu je adresa nepoznata strica.

Spisateljica nas vraća u djetinjstvo ove mlade majke, prati njezin život, traže se objašnjenja ovoga postupka.

Članice ovoga čitateljskog kluba raspravljale su o problemima koje spisateljica aktualizira u romanu, čija radnja obuhvaća razdoblje dvaju svjetskih ratova, vrijeme između njih i djelomice vrijeme poslije posljednjega svjetskog rata.
Prvi se nametnuo problem nedostatka emocija u roditeljskome domu Helene, ali i u ostalim obiteljima s čijim pojedincima članovi ove obitelji dolaze u dodir, ili im se životi međusobno isprepliću.

Razmišljanja o problemima koje roman otvara:

Jadranka: Kroz cijeli roman oslikava se problem uskraćene ljubavi prema kćeri Heleni. Naglašen je nedostatak emocija kao uzrok čina napuštanja djeteta. Majka Selma nije voljela svoje kćeri.
Ljiljana: Selma je nedostatak osjećaja donijela sa sobom u ovu obitelj koju je zasnovala sa svojim mužem. U osnovi je priča oca spisateljice kojega je majka ostavila na željezničkome kolodvoru. Ni na samrti nije htio govoriti o majci.
Dunja: Selmino psihičko stanje bilo je poremećeno.
Staka: Sasvim je svjesno ostavila dijete na stanici.
Elza: Scena branja gljiva oslikava stanje ludila. Ne možemo to shvatiti mi koji nismo bili u ratu.
Tatjana: Ona nije željela to dijete s mužem Wilhelmom koji ju je svaki dan silovao.
Nada: U romanu je potraga za identitetom kao karakteristika suvremene njemačke književnosti.
Ljiljana: Knjiga je koncipirana metodički točno. U drugome je dijelu glavni lik majka Selma. Ona je izolirana, svojom osobnošću i vjerskom pripadnošću. Problem vjere dodatno je utjecao na tu izolaciju. Izolirala se sama, ali su je izolirali i stanovnici Bautzena.
Ksenija: Izolirali su ih. Roditelji su zaokupljeni sami sa sobom, dovoljni su sami sebi.
Marica: Selma doživljava kćeri kao suparnice. Za njih nema ljubavi. Poslije smrti četvorice sinova odmah po porodu, pogotovo poslije smrti četvrtoga sina, Selma živi u svojemu svijetu.
Znakovita je rečenica: „Majka je slijepa u srcu.“
Ljiljana: Sljedeći dio romana odlazak je sestara Marthe i Helene u Berlin, u bolji život.
Dolaze u kuću tetke Fanny. Na prvi je pogled fina, emancipirana gospođa, a zapravo je sve u tome krugu, u koji su sestre ušle, prostitucija. Marta se snašla, tu je i njezina prijateljica Leontine s kojom održava ljubavnu vezu još iz Bautzena.

Sve su se čitateljice složile u sljedećem:

Jedina je normalna osoba u tome stanu Helene. Fanny je ne prihvaća. I sreća je i nesreća što je srela Carla. Činilo se da život postaje ispunjen ljubavlju koju nikada nije dobivala ni od koga. Njegova iznenadna smrt usmjerit će joj život koji će dovesti do čina napuštanja dječaka Petera na željezničkome kolodvoru.
Helene kod tetke sretne novoga muškarca. Wilhelm joj je dao šansu za život, dobit će potvrdu da je arijevka, promijenit će joj ime u Alice. I ostat će samo na tome, opet nema ljubavi, nema emocija…
Opravdati ili ne opravdati postupke Helene, ostalo je i dalje vrlo složeno. Ona će se pojaviti kod sina na njegov 17. rođendan. Više se ništa nije moglo promijeniti.
Čitatelj će u romanu otkrivati slojeve psihološkoga u karakterizaciji likova, u motiviranosti njihovih postupaka, i to je u središtu romana.

Povijesna zbivanja u Njemačkoj i u Europi utkana su u život svih likova, određuju njihove životne putove i čitatelju pružaju visoko umjetnički književni doživljaj složenosti života u tim zbivanjima.

Marica Zrilić