"Misterij" Barryja Unswortha: na plažici ispod Vile Olge na Pećinama (spoileri!)
Prikaz ove rasprave Nedopričljivih možemo nazvati "sol na ranu" jer kada pogledamo ove fotografije i trenutno stanje kroz prozor... Osjećamo se... hm... nekako čudno... Misteriozno...
"Stvorimo li vlastita značenja, Bog će nas prisiliti da odgovorimo na vlastita pitanja, ostavit će nas u tmini bez utjehe svojih riječi."
Nedopričljivi su ovaj put odabrali Misterij Barryja Unswortha – prvi smo put u žanru krimića, prvi put u atmosferi (kasnoga) srednjeg vijeka, smjestili smo se na zapregu kola putujuće glumačke družine sastavljene od nekoliko muškaraca, jedne žene i jednog dječaka, koja će na sceni razrješavati jedno umorstvo, u svijetu gdje je smrt uvijek par koraka iza leđa, u vremenu kmetova i vladara, utvrđenih gradova, mračnih šuma, u vremenu u kojem se u zraku uvijek, makar u tragovima, osjeća miris kuge, raspadanja u lahoru proljeća, vonja u miomirisu borova.
Nedopričljivi se skupljaju za raspravu o Misteriju.
Rujanska rasprava posebna je i zbog činjenice da smo opet ugošćeni u Vili Olgi, točnije, ovog smo se puta iz sjenice Vile Olge preselili na plažicu ponad nje – na okrugli gat tik uz more koji tvori kružni, mali odijeljeni dio svijeta.
S nama je prvi put i nova članica Alena – dobrodošla!
Od samog nas početka dinamična radnja romana nagrađivanog Barryja Unswortha (Booker 1992.) vabi intrigantnim najavama nečeg strašnog, mračnog i vrlo srednjovjekovnog, konstantno vabeći našu znatiželju otprilike ovako:
"Morali smo skrivati njegov zadah, kao što smo skrivali i njegovo tijelo. Unijeli smo Smrt u grad, u to nije bilo sumnje. Smrt se vozila s nama u kolima, ona bješe usred našeg panoptikuma i fanfara dok smo mi snubili zabezeknuti puk da nam udijeli svoju milost."
Pravda/nepravda, identitet/maska, sloboda/sužanjstvo, privid/stvarnost. Unsworth je skrojio i dva nama zanimljiva lika – onog odbjeglog, netipičnog svećenika i onog glumca-vizionara Martina. Revolucionar ovog romana, čovjek ispred svog vremena, koji pomiče granice (u svojoj glumačkoj družini uprizoruje suvremen događaj - ono što se stvarno dogodilo), i hrabro zahtijeva istinu, pravdu.
"Jer bješe nečeg u njemu, neke duševne snage, zbog koje sam mu želio ugoditi. Kad sad o tome razmišljam, vjerojatno to bješe zbog jačine njegove želje. Ljudi se odlikuju snagom svoga htijenja. Ono što taj čovjek željaše postalo je njegovo stanište i hranište, vladalo je njime i hranilo se njime od trenutka kad bi se neka želja začela u njemu."
Nedopričljivi na mini gatu samo za njih na plaži na Pećinama.
Opći zaključak jest da je roman dobar do zadnje trećine, kada kao da je izgubljena nit. Zločin se prebrzo razrješava, radnja postaje predvidljivom. Unsworth nas je htio odvesti tamo gdje nas je odveo, no zato je, po našem mišljenju, ubacio svojevrsno deus ex machina rješenje koje je očekivano.
Tea i Ivana nisu se mogle uživjeti ni u likove:
"Likovi su stupovi romana i ono što mene uvlači u radnju. No ovdje to nisam osjetila", kazala je Tea. Također joj cijela motivacija romana stoji "na labavim nogama". Isto je bilo i Ivani S., iako joj se svidio novitet koji je putujuća glumačka družila uvela – pravi zločin stavili su na scenu kao predstavu, što nije bio običaj, već su se prikazivali samo prošli, završeni događaji.
Pri ocjenjivanju je Ivana S. bila manje darežljiva (s obzirom da je knjizi pružila punu šansu čitajući je na izvorniku, na engleskom, ima na to potpuno pravo). Misteriju je dala dvojku, dok je Tea dala 3, jer roman ima zanimljive slojeve, no vjerojatno i elemenata koji su joj promakli.
Lariju je Misterij primjer pametne zabave. Možda je malo prekratak, no bolji od posljednje knjige o kojoj smo raspravljali, Osmi povjerenik. Četvorka. Istaknuo je sličnost motiva igranja predstave / igranja stvarnosti s romanom Doris Lessing – I ponovno ljubav – gdje glumci također igraju predstavu koja se uvlači u njihove živote i postaje njihovim dijelom.
Danica nije stigla pročitati knjigu, ali rasprava ju je zainteresirala za to. Krenula je, no odbila ju je, kao i nekoliko ostalih Nedopričljivih, konstantna upotreba prošlih vremena – aorista, imperfekta, pluskvamperfekta.
Baš kao i Sandra, koja je, kaže, u jednom trenutku zbog prečeste uporabe prošlih vremena izgubila nit i počela brojati imperfekte i aoriste... Strašno ju je to izmaltretiralo i zato je knjizi dala dvojku.
Baš kao i Milena, ali su se Mileni svidjele neke misli, usporedba stvarnosti i privida, pitanje maski koje stalno i nesvjesno nosimo.
Unsworth je dao kritiku društva tog vremena, ne tako različitog od današnjeg, kaže Milena, a ocjena je 3 do 4.
Inu, koja je također djelu dala 4, smetala je neprekidna bogobojaznost, dobro uklopljena u temu, ali previše naglašena i isticana kroz samu radnju.
Sanji se roman svidio, cijela ta predstava kroz upotrebu gestikulacije i mimike. Glume li svi ljudi ili su neki od njih i slobodni? Kritiku društva također je ocijenila odličnom u romanu, no kao i većina ostalih, smatra da je zadnja trećina romana neuvjerljivija od prethodnih i radnja se brzo raspliće. Ocjena: 4.
Ivani M. knjiga se svidjela zbog atmosfere srednjeg vijeka i priče. No i nju je razočarao kraj jer se sve sretno završava samo zbog nečije koristi, što i nije pravi happy end.
Neuvjerljivo joj je da su u samo dva dana glumci od građana uspjeli sakupiti podatke o zločinu - to je, smatra, trebalo više razraditi! Stil pisanja i likovi su joj odlični. 4.
Jelena S. Š. poslala nam je svoju ocjenu romana i komentar. Osim arhaičnog jezika koji joj nije legao, i sam joj se tijek priče i put glumačke skupine do saznavanja istine čine isforsirani. Svidjela joj se dobro dočarana atmosfera srednjeg vijeka, odnosno tadašnjeg klera, pa romanu daje 3.
Meni je Misterij bio zanimljiv zbog arhaičnog jezika (inače sam ljubiteljica serije Cadfael, srednjovjekovne krimi serije) kao i zbog atmosfere srednjeg vijeka, pitanja čovjekova identiteta stavljena u kontekst srednjovjekovne filozofije.
"Shvatih, dok sam prolazio između ljudi i tresao zvončićima i vidio kako se smiješe, ono što svaki glumac jako dobro zna – kako su nestalne naše ljubavi i mržnje, koliko ovise o prividu i maskama. U rogatoj maski i s drvenim trozupcem bijah njihov strah od vatre pakla. Dvije minute potom, isti strašljivi stvor, s ludinom kapom i u bijeloj maski, bijah njihova nada u smijeh.
A i otkrivao sam opasnost koja glumca vreba u maski. Maska podaruje užas slobode, jako je lako zaboraviti tko si. Osjetih to tada, to izmicanje duše. (...)"
Moja je ocjena 4.
Roman možemo u cijelosti sagledati i kao parafrazu Shakespearova poznata citata (koji, zanimljivo, izgovara baš luda u Shakespearoveu Kako vam se sviđa):
"Cijeli svijet je pozornica
a svi muškarci i žene samo su glumci."
Gdje završava uloga, a gdje počinje pravi čovjek? Je li taj čovjek dio veće predstave, ne samo one koju izvode glumci na pozornici? Možda pravi čovjek zaživljava tek na pozornici unutar pozornice?
Zvučna kulisa za raspravu – jeka valova.
Intrigantnost ovog romana jest i zanimljivo uhvaćen trenutak prijelaza srednjeg vijeka u renesansu, prijelaz iz razmišljanja i strahova srednjovjekovnog, bogobojaznog čovjeka, u homocentričnog, svjetovnog renesansnog čovjeka – što je posebno vidljivo kroz lik netipičnog, svjetovnog svećenika, koji je napustio svoju službu zbog strasti - jer je osjetio mirise koji su ga pozvali van.
Konačna ocjena Nedopričljivih za roman Misterij Barryja Unswortha je 3,4.
Citati za kraj:
"Korak po korak primicasmo se zlu i svi smo to znali. Bodrili smo i poticali jedan drugog, u toj šupi iskrivljenih oblika i sjenki od maski i visećih kostima i oružja koje ne ranjava, uz zvuk zvona iz crkve iznad nas i galame iz dvorišta, primicali smo se spoznaji opačine."
"Martin nas još jednom pogleda, ali letimično. Izraz njegova lica sada bješe smiren, i ozbiljan. "Dobri ljudi", reče on "moramo odglumiti umorstvo."
"A i otkrivao sam opasnost koja glumca vreba u maski. Maska podaruje užas slobode, jako je lako zaboraviti tko si. Osjetih to tada, to izmicanje duše."
Izbor za studeni napravili smo između sljedećih naslova:
Annie Proulx, Planina Brokeback – 7 glasova
Andre Brink, Pravo na žudnju - 5 glasova
Jon Krakauer, U divljini 5 glasova
Daniel Quinn, Ishmael – 4 glasova
Marie Ndiaye, Tri snažne žene - 7 glasova.
Na kraju je između Ndiaye i Proulx jedan glas više izvukla Marie Ndiaye i Tri snažne žene, koje čitamo u studenom.