Silvija Šesto

Rođena je 1962. u Zagrebu. Završila je Centar za kulturu i umjetnost, te diplomirala filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1986. godine. Upisala poslijediplomski studij iz područja dramaturgije (“Od drame do reklame”). U mladosti reprezentativka stolnog tenisa i slijedom toga završila Višu trenersku školu. Bavila se sportskim novinarstvom. Pisala je scenarije za radijske, televizijske i propagandne emisije, osmišljavala reklamne kampanje i slogane. Dobitnica je “zlatnog i kristalnog zvona” 1996. godine za tekst i produkciju radijske propagandne poruke na skupu hrvatskih propagandista. Od srednje škole surađuje u elektronskim medijima, ponajviše radijskim ("radio 101", "Radio Velika Gorica" Obiteljski radio, HR I, II i III program ). Autorica je i voditeljica mnogih radijskih emisija, a neke od njih je i sama vodila. Kao scenaristica sudjelovala u mnogim "specijalnim projektima" HRT-a. Od srednjoškolskih dana surađuje u dnevnim listovima (Vjesnik, Večernji), studentskim glasilima (Studentski list, Polet), u časopisima za djecu (Modra lasta, Smib, Zvrk, Prvi izbor), te u periodici (Forum, K, Vijenac).

1993. uz Miru Gavrana, Mislava Brumeca i Suzanu Jukić inicira i pokreće časopis za dramu i prozu “Plima”. Prvih deset brojeva uređuje prozu, a od 11. broja je glavna urednica.

2002. nagrađena je nagradom “Ivana Brlić Mažuranić” za roman “Debela”. Iste godine dobiva donaciju Zagrebačke banke za dramski tekst “Zelenkapica”, a 2006. dobiva donaciju Zagrebačke banke za zbirku priča "Bum Tomica 4". Roman " Debela" uvršten je na IBBY-evu Časnu listu, te je preveden na makedonski i slovenski. U kazalištu "Mala scena" tekst je postavljen i u dvije godine odigran 279 puta.

Autorica je desetak knjiga za odrasle (Ester i bageri, Omčoglavci, Dramatično, Bolja polovnjača, Dani plavih djevica...), četiri knjige poezije (Krizanteme, Kao katedrala, Poglavica ne plače, Prvo izdanje pjesama iz Froplandije).

Članica je Društva dramskih umjetnika Hrvatske. Članica je DHK (Društvo hrvatskih književnika) i samostalna umjetnica u HZSU-u (Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika).

Jedna je od pokretačica i potpredsjednica HRVATSKOG DRUŠTVA KNJIŽEVNIKA ZA DJECU I MLADE ("klub prvih pisaca").

Stručno Povjerenstvo revizijom osnovnoškolske lektire odlučilo je uvrstiti pet naslova Silvije Šesto na lektirni popis ( Vanda, Bum Tomica i Bum Tomica 2, Tko je ubio pašteticu, Debela).

Od ožujka 2005. svakodnevno je surađivala u "Vjesniku" prilogom o književnosti za najmlađe "Gutač slova".

U siječnju 2007. serijal za djecu "BUM TOMICA" postavljen je kao kazališna predstava u zagrebačkom kazalištu "Mala scena", a iste je godine tekst "Bum Tomice" dobio nagradu "Žar ptica" na NAJ NAJ FESTIVALU. Ministarstvo kulture RH dodijelilo joj je tromjesečnu stipendiju namijenjenu pisanju romana "Leon Napoleon".

2009. tekst "Bum Tomice" proglašen najboljim na festivalu "Mali Marulić" u Splitu.

2010. dobiva prvu nagradu za neobjavljenu dramu za djecu na festivalu "Mali Marulić" u Splitu. 2012. nagrađena drama "Duboko more ili kako smo sve pobroćkali" biva postavljena u splitskom kazalištu lutaka.

2011. dobiva "Malog Marulića" za tekst "Gospodin Mrak i tri bijela šeširića".

2012. uvrštena u izdanje časopisa HDP "Relations" na njemačkom jeziku u izbor tri najbolja pisca zadjecu i mlade Hrvatske i predstavljena s tri naslova; serijalom Bum Tomica, te romanima Vanda i Debela.

2012. dobiva polugodišnju stipendiju Ministarstva kultureza zbirku bajki "Jučer, danas, putra".

2012. zbirka svačega "Tinuninu" nominirana je za nagradu "Kiklop".