Stvaralački iliti "makers" pokret u Hrvatskoj #6: Rukotvorna čarolija zajedništva i originalnosti…
Prosinac je pravi trenutak za spominjanje dva začina bez kojih čarolija stvaralaštva vrlo vjerojatno ni neće biti čarolija. A ničijem duhu bolje ne odgovaraju nego onom prosinca, blagdana, Božića…
Nije tajna ni tragedija - mnogi ne vole prosinački šušur. Jedni se osjećaju pravim ateistima pa im je licemjerno veseliti se nečemu u čije temelje ne vjeruju, drugi su mizantropi, treći tužni i depresivni, četvrti mrze patetiku… Kojoj god grupi pripadali ne vjerujem da je itko propustio bar baciti pogled na adventske sajmove koji niču po našim gradovima kao što bi trebale pahuljice u prosincu, a izgledajući iz godine u godinu sve atraktivnije, ljepše, toplije… Izoštrite li dodatno pažnju i analitičke aparate doći ćete i do drugih zaključaka, kao do onoga da je dobar dio ponude štandova iz skupa uradaka koje nazivamo “rukotvorinama”. Što su rukotvorine i tko su rukotvorci? Rukotvorce uglavnom obilježava od tehnologije oslobođen način rada, osim u onom nužnom smislu korištenja potrebnih elementarnih alata. U smislu korištenih materijala uglavnom je riječ o igranju s tkaninama, vunom, kolažom, plastikom, drvom, voskom, bojama, keramikom (...) i to vrlo često već korištenima za druge proizvode. Posudica od jogurta treba postati ukras za bor? Za rukotvorce problema nema. Tehnikama tradicionalni, a duhom kreativni, to je vjerojatno formula u koju rukotvorci najbolje padaju. I čini mi se da i najveći mrzitelj prosinca zastane pred takvim štandovima i osjeti neku toplinu i gušt. Ponekad nam je doista elektrike, čipova, uključivanja u struju, plastike, artificijelnosti, IKEA dizajna…
Pokret rukotvoraca u Hrvatskoj poprima sve ljepše oblike. Prije nekoliko par godina jako je lijepu patinu svemu pružio prvi hrvatski magazin za handmade kulturu, Do!ts. Bili su to super inspirativni paketi štiva koji su do nas dolazili i na temelju nekih inovativnih modela financiranja. Zavoljeli su rukotvorce i “mainstream” mediji koji su posebno vikendom igrali na tu kartu. Onda je s raznim Facebook grupama počeo dodatno rasti broj kreativnih čvorišta i rasadnika… Nije to bilo novo, samo nova forma… Sjećamo se svi inspirativnog SAM-a, a tada iako se nije govorilo o Božiću javljale su se odlične reportaže i savjeti o tome kako sam izraditi darove za praznike. Cijeli SAM je bio veliki rukotvorni “makers” koktel.
Sjajno je vidjeti da rukotvorci sve više rade - već je tradicija u Rijeci otići do prosinačkog ArtBazaara i kupiti npr. sat izrađen od starog džempera i šperploče. Ove godine u gradu je i jedan novi igrač - ArtMašina - u coworking prostoru Kiwi ekipica radi svašta i planira to nastaviti cijelu godinu.
I u knjižnici posežemo za DIY rukotvornim vještinama - bor u Središnjem odjelu izrađen je od stranica otpisanih knjiga, kao originalan i poseban… Nedavno su se kod nas radile čestitke i plele stvari za izbjeglice te izravno vidiš da je ljudima super raditi zajedno. Ljudi su se okupili i radili u prostoru pokraj kojeg obično samo munjevito prolaze trake ljudi...
I tu se mislim dotičemo ključnih trenutaka kulture rukotvoraca - kao što vidimo u slučaju ArtMašine ili kićenja bora u GKR-u - radi se zajedno.
Zajedno rezati, zajedno plesti, zajedno lijepiti, zajedno kombinirati... Cijeli radni proces većine nas sastoji se od sjedenja pred računalom, beskrajnog klikanja, a iako se iza svega (ponekad) odvijaju sjajni mentalni kreativni procesi (možda pišemo odličan tekst, izrađujemo sjajan model ili animaciju), fizički je riječ o izrazito pasivnim aktivnostima, ruke ne rade, kao ni dijelovi mozga povezani s njima… Rezultate naposljetku ne možemo opipati, ponekad ni jasno vidjeti. Vjerujem da to beskrajno "blejanje" u monitore ide prema svojoj redukciji i da nam slijedi ogromna detoksikacija… Upravo zato, kao njen važan dio, neprocjenjiva je vrijednost razgovora i zajedničkog dijeljenja iskustva nastajanja nečega iz ničega.
Drugi začin, a nije žličica Vegete, činjenica je da je većina onoga što stvaraju rukotovorci originalno i unikatno. Čak i onda kada nastaje prema uzoru svatko napravi onaj jedan mali rez koji pruža proizvodu osoban pečat.
Dakle, dragi "makeri" zaboravimo ove blagdane i 3D printere i Arduino i Raspberry i CNC mašine - sjednimo zajedno i ulovimo se originalnog rukotvorstva.
Možemo mi to...