Nećemo se praviti da nam je odmah kristalno jasno što zapravo radiš s LEGO-kockama. Možeš li nam približiti tko si i što točno radiš?

Ja sam ti jedan Puležan u egzilu koji je uspio postići ono o čemu mnoga djeca samo sanjaju - igrati se LEGO-kockicama u svojim tridesetima (i još biti plaćen za to!) Uz to imam i "pravi" posao kao programer na sveučilištu.

Otkad se baviš tim hobijem?

Ako izuzmemo očiti odgovor ("odmalena"), u hobi sam se vratio 2003., nedugo nakon preseljenja u Oslo. Ta prva zima bila je duga, s jako kratkim danima i dugim noćima, što mi je omogućilo da ponovno otkrijem čari kockica te činjenicu da pomoću svoje struke (programiranja) mogu upravljati modelima. Kupio sam tada svoj prvi set, LEGO MINDSTORMS, i priča je krenula.  

Pažnju si privukao radom na HNK iz Zagreba. O čemu je tu točno riječ?

HNK je tipičan primjer projekta koji, da sam samo približno znao koliko će to u konačnici biti posla, nikad ne bih ni započeo. Krenulo je od ideje da bi bilo lijepo napraviti nešto iz domovine, a što se arhitekture tiče, HNK je bio jedan od očitih kandidata. Kako tada nisam imao puno kockica, krenuo sam od virtualnog modela. Našao sam par fotografija na Internetu i krenuo od jednog konkretnog ugla, kako bih vidio ima li to uopće smisla i bi li skala uopće odgovarala u odnosu na lego-čovječuljke. 

hnk_first

Slika famoznog prvog ugla

Nažalost (za moj novčanik), skala je savršeno odgovarala. Prijateljica iz Zagreba obišla je Kazalište i poslala mi par desetaka fotografija iz svih uglova (osim odozgo, za što sam se poslužio Google Mapsom), što mi je uvelike pomoglo u daljnjem procesu dizajna, koji je trajao narednih par mjeseci. Nakon što sam nacrtao oko pola modela, krenuo sam računati koliko će to biti veliko. Odgovor je bio "preveliko", no tada više nije bilo povratka. Nakon što sam dovršio dizajn i uvidio da nisam siguran hoću li moći to sve sam isfinancirati, poslao sam 15-ak pisama raznoraznim institucijama u Republici Hrvatskoj koje bi mogle biti zainteresirane za potporu projekta. Uzalud, naravno. Od par njih dobio sam tapšanje po ramenu, dok se ostale, uključujući i sam HNK, nisu ni udostojile odgovoriti. No eto, uspio sam, te je model svoju premijeru doživio u Oslu. Slijedilo je par izložbi po Norveškoj i Danskoj, nakon čega je prebačen u domovinu i predan na milost i nemilost klubu Kockice, koji ga je putem svojih izložbi održavao na životu. Model je sada dobio trajni smještaj u Muzeju djetinjstva u Rijeci.

Koji je novi projekt na kojem radiš? 

Nažalost, projekt na kojem trenutno radim tajan je i bit će sve do trenutka kad se pojavi na policama knjižara :) Slično je s projektom koji bih želio ostvariti. Ono što mogu reći jest da ima veze s glazbom. Projekt koji sam upravo dovršio i predao je imao premijeru na nautičkom sajmu u Hamburgu - radi se o pumpi u omjeru 1 : 1 koju je proizvođač naručio za svoj štand.

Kako se službeni LEGO odnosi prema vama hobistima?

Kada su me lego-kockice ponovno zaintrigirale, iznenadilo me koliko je taj svijet zapravo velik, koliko odraslih slaže modele i ne srame se toga, već to ponosno izlažu na velikim izložbama diljem svijeta. Ono što čini LEGO jednim od rijetkih primjera među korporacijama jest da su prije desetak godina uvidjeli vrijednost toga, te su ljubiteljima kockica izašli u susret i osnovali odjel za suradnju s fanovima. Zaposlenici firme, uključujući i najviše vodstvo, redovito posjećuju izložbe te razgovaraju s fanovima i slušaju njihove priče i dogodovštine. U sklopu te suradnje razvio se i program LEGO Certified Professionals, u koji ulazi nevelik broj provjerenih hobista koji su svoju zaljubljenost u kockice pretvorili u posao i koji imaju poslovni odnos s LEGO-grupom. Godine 2010. u tu se grupu uključila i moja malenkost. 

Vjeruješ u toliko razglašenu ulogu LEGA u obrazovanju i odgoju djece?

Apsolutno (i ne samo djece, usudio bih se reći). LEGO potiče kreativnost, suradnju među vršnjacima i s roditeljima, pomaže u razvoju motorike od malih nogu itd. U sklopu svog posla radim češće s odraslima nego s djecom. Reakcije odraslih su gotovo isključivo pozitivne jer svi imaju sjećanja iz djetinjstva, ili se sad pak igraju sa svojom djecom.

wp01

West Phoenix, naftna platforma koju je prema Matijinim nacrtima složilo 300-ak zaposlenika jedne firme.

Je li ti itko ikada rekao da si djetinjast zbog hobija i koji je tvoj odgovor? 

U početku bi svako toliko netko to spomenuo, no čim bih im pokazao par uradaka, priča bi se odjednom promijenila. Otkada mi je to postao posao od kojeg i zarađujem, sve manje čujem takve komentare.

Živiš i radiš u Oslu već godinama, Kako je tamo, kakva je kvaliteta

Neću lagati - kvaliteta života je ovdje puno bolja nego u Hrvatskoj, živi se puno smirenije jer čovjek ne mora trošiti svu energiju na surovo preživljavanje. Osim toga, država omogućuje jednostavno vođenje obrta, birokracija je svedena skoro na nulu, a računi koje izdajem budu plaćeni u roku (najčešće samo uz prethodni usmeni dogovor). O ovakvu poslu bih u Hrvatskoj, nažalost, mogao samo sanjati. 

Cijena koju je potrebno platiti za taj luksuz doista su dosadna hrana te (pre)duge i (pre)mračne zime. No zato su ljeta divna.