Do vas sam došao istražujući hrvatsku "scenu" iliti "zajednicu" 3D-printanja i ekipe koja se njime bavi. Na tom putu se pojavila facebook-grupa "Print me – 3D printanje Hrvatska". O čemu je točno riječ?

Trenutno je riječ o hobiju, tj. o dvojici entuzijasta koji pokušavaju približiti 3D-printanje hrvatskoj publici. Partner mi je Krešimir Malbašić, koji je zapravo i složio sam printer. 

Kada već spominjemo "zajednicu" koliko je ona jaka, velika i kako funkcionira u domaćem okviru? Čini mi se da priča nije toliko razmahana koliko je vani snažan makers-pokret i općenito populariziranje 3D-printanja?

Zajednica je zapravo jako mala, osobno poznajemo samo par ljudi koji se bave već neko vrijeme printanjem. Koliko znam, ne postoji neki hrvatski printing-forum ili neko drugo organizirano mjesto gdje bi se iskustva mogla razmjenjivati. Bio sam nazočan na jednoj radionici gdje su se skupili zaljubljenici i entuzijasti, pa sam upoznao nekoliko ljudi koji imaju svoje printere i to je bilo odlično mjesto za razmjenu iskustava. Što se tiče makers-pokreta, on je u konstantnom rastu, ljudi svakodnevno razvijaju nove ideje i nove izazove. Takav pokret je nešto što cijelu 3D-print-zajednicu drži na okupu kako bismo iz dana u dan smišljali nove načine primjene takvih strojeva u kontekstu hobi-arta.

Kako ste vi osobno ušli u priču i počeli raditi s tom tehnologijom?

Prije nekih godinu i po prvi put sam pročitao neku vijest o 3D-printerima na portalu Bussiness Insider i odmah mi se ideja svidjela kao neka vrsta hobija pomoću kojeg svašta izraditi. Nakon toga sam se našao s prijateljem iz srednje škole i odlučili smo zajedno probati kako to sve funkcionira.

Koji uređaj koristite i kakve modele izrađujete?

Trenutno koristimo model Prusa Mendel i2. Radi se o modelu koji koristi već isprintane dijelove i može sam sebe replicirati što se plastičnih dijelova tiče. Radimo s ABS- i PLA-plastikom i u međuvremenu smo imali različitih modela kao što su pečati, rezervni dijelovi za bicikle, traktorske priključke, makete aviona, držače ležajeva za stroj, razne remenice i zupčanici, ali i modele proizašle iz zabavne industrije, znači primjena je jako široka.

Nalazite li i komercijalnu primjenu svojih proizvoda?

Printanje ima svakako svoju komercijalnu primjenu, pogotovo kada se radi o unikatnim predmetima koji se izrađuju po narudžbi. Ovdje treba naglasiti da se ne smiju miješati pojmovi masovne proizvodnje i izrade prototipa jer izrada prototipnih (personaliziranih) modela uvijek iziskuje veće vremenske i financijske napore. Ukratko, komercijalna primjena postoji, ali na neki način za ciljani zasebni dio tržišta.

Na koji način funkcionira vaše educiranje, imate li omiljene izvore i literaturu?

Educiramo se stalno, pogotovo kada se radi sa strojem koji kao input ima hrpu parametara od kojih svaki od njih mora biti precizno pogođen da bi print uspio. Svaki put kada neki print ne uspije, bilo to zbog prevelike brzine, premale temperature ili neke druge postavke, nešto naučim iz toga. Volim otići na 3ders.org i pročitati najnovije vijesti iz svijeta printanja, a literatura je isključivo online. Ovo nisu profesionalni strojevi u koje su uložene tisuće i tisuće eura u razvoj, tu se radi o nečemu što svojom upornošću i novim saznanjima uspijeva funkcionirati, te se educiranje bazira na dijeljenju osobnih iskustava s ljudima iz cijelog svijeta.

Kako smišljate modele i dolazite do ideja za izradu? Koji je vaš omiljen softver za izradu i pripremu 3D-modela?

Po potrebi uvijek se nađe nešto što se može isprintati bilo da je potreba ili dokonost. Dođem u teretanu i vidim da fali držač za ručke i pomislim da bi se to dalo jako lijepo dizajnirati i još staviti logo gore. Onda se sjednem za laptop i upalim Sketchup ili Solidworks i dam mašti na volju. U pravilu, jako je malo stvari koje ograničavaju maštu u 3D-print-svijetu. Kada je model gotov ide na „rezanje“ u Slic3r i dalje na printanje.

U kojem smjeru će se razvijati 3D-printanje u hrvatskom kontekstu? Imate li kakvo predviđanje ritma širenja?

Nadam se da će biti više radionica i možda se otvori poneki dućan u gradu koji nudi uslugu printanja. Širenje će biti rapidno, jer mi ovdje nekako kaskamo za tehnologijama koje su vani aktualne. Pravu eksploziju popularnosti vidim u približavanju printanja običnim ljudima, no prvo trebaju uređaju postati jednostavniji za korištenje, jeftiniji i pouzdaniji.

Postoje li planovi za budućnost? Bolji uređaji i izazovniji projekti?

Naravno, uređaj koji imamo i kojeg koristimo treba konstantnu brigu i nadogradnju, nekada nas dovodi i do granica ludila. No ako uzmemo u obzir da svakim problemom naučimo nešto novo i način na koji da riješimo probleme i unaprijedimo svoje proizvode i modele, tada je ta muka opravdana i vuče nas u pozitivu. Uz sadašnje stanje namjeravamo izrađivati svoj filament. To će biti jako veliki izazov i vjerujem da ćemo naići na mnoge probleme, ali što veći izazov to će i uspjeh više značiti. Cilj ovog unapređenja je da smanjimo cijenu filamenta koji nam je neophodan u izradi modela.