Razum nisam našao ni na Infogameru. 

E, sad… Na Infogameru sam završio totalno slučajno. Dobro, ne baš 100% slučajno, ali primarno sam išao na Interliber kupovati knjige (one koje koštaju 10-20 kn). Problem je što nisam imao novaca za nešto stvarno kvalitetno, a jeftinjare su mi ove godine bile manje zanimljive nego inače.

Dobro, prošle se godine gasila izdavačka kuća Mentor i prodavali su sve po deset kuna. Mmm... Kao na najboljem sajmu ikada. Prekrasno je bilo.

I tako sam ja sebi rekao: „Dobro, nemam za knjige. Ali blizu je Infogamer, upad se plaća 30 kn, nije puno pa mogu izvidjeti.“

Nisam si baš tako rekao, okej. U mojoj glavi to je zvučalo više kao: „Njiihiiiihuuuu… Bljeeeehhh… Infoooggameeeeer… Igreeeeee…. Mmmmmm…“

Ukratko, išao sam se gubiti na Infogamer, paviljon koji je posvećen videoigrama i jedini paviljon za koji se plaća upad (30 kn jednokratna karta, 70 kn stalna karta).

Jer eto, ja sam bio gamer nekada. To mi je ispunilo djetinjstvo. Final Fantasyi, Metal Gear Solidi, Legacy of Kaini, Warcrafti i još jako puno stvari na koje bih mogao dodati "–i". Pa što može proći po krivu?

Osjećam se sada kao starac, iako imam 23, jer pas mater, teško mi je objasniti što je to bilo.

Nekoliko činjenica:

  • Skoro sve prezentirane igre bile su multiplayer (Dota, WOW, World of Tanks, COD, stvari slične svemu do sada navedenome…)
  • Cijeli prostor većinski je bio popunjen klincima mlađima od 15 (moja procjena).
  • Svaka treća osoba nosila je kapicu za koju sam sada guglanjem saznao da se zove Teemo Hat (preuveličao sam kada sam rekao svaka treća osoba, bliže svaka četvrta).
  • U jednom trenutku netko je na sav gas nabio pjesmu Nickelbecka (nakon toga sam konačno otišao).

Nije da nije bilo stvari kojima sam htio posvetiti svoje vrijeme. Na gotovo svakom kutku moglo se igrat nešto „normalno“ (čitaj, single player), a dio paviljona bio je posvećen retro gamingu (Street Fighter-arkade, komodorci i slično) i board-igrama. Ne mogu reći da se nije moglo naći nešto za svakoga, ali ja sam svejedno cijeli događaj prošao sa „Get off my lawn“ pogledom.

Jer ja sam bio gamer prije većine vas! I bio sam gamer dok to još nije bio sport! O neee… Sjedio sam sam u svojoj sobi, igrao dugačke RPG-ove i uživao u priči. Nisam vrištao na ekran jer me neki kamper ubio ili zato što nisam imao dovoljno killova! I nije bilo na stotine istih konzola, DRM-a, brze internet-konekcije, game-breaking-bugova, mikrotranzakcija… Kužite?

Nekada je bilo jednostavno. Ali opet, bilo je posebno. To je još bilo vrijeme kada su igre bile tu primarno da nam pruže novu dimenziju kod pričanja priče. I ima igara danas koje su tom interaktivnom storytellingu dale fantastičan korak naprijed, kao što je nadolazeći Witcher 3.

Nije situacija all bad, ali svejedno imam potrebu vikati kako sam ja tu bio prije i kako je bilo bolje! E!

Pa je li onda Infogamer loša stvar? Ma naravno da nije.

Ako volite ovo što gamerski svijet prezentira danas, onda će vam se cijela stvar sigurno svidjeti. Možete dobiti majice i bedževe, kupovati svakakve figurice, gamerske miševe i tipkovnice i možete vidjeti i oprobati nadolazeće igre. Isto se tako možete prijaviti na kvizove i turnire gdje također možete dobiti svašta nešto kul.

Najbitnije od svega, na takvim događajima možete biti okruženi svojim istomišljenicima i jednostavno s nekime dijeliti tu strast koja pršti iz vas.

To je dan kada možete eksplodirati i ispustiti sve iz sebe. Vi ste gamer, okruženi ste gamerima i svi zajedno budite ponosni na ono što jeste. Svatko voli nešto i nitko nije bolji od vas jer preferira „profinjenije“ stvari.

Ne postoji nešto profinjenije. Bitno je da vi iskreno volite to što vas privlači i da to prihvaćate zajedno s ljudima oko vas.

A ja… Pa… Možda sam ciničan, kvaziretrogamerski prdonja, ali svejedno sam sat vremena čekao u redu za Oculus Rift, gigantske ćorke koje vas stavljaju u virtualnu stvarnost. I baš je bio zabavan roller coaster (doslovno). Viiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii….