Iva Vlašimsky: "Cats With Spots" spajaju edukaciju i zabavu
U GKR LAB-u posebno cijenimo privatne inicijative kreativaca čiji je ishod neizvjestan, ali ih to ne zaustavlja u želji da ostvare svoju strast i viziju. Takav je slučaj s Ivom Vlašimsky, bivšom novinarkom koja se odlučila okušati u izradi edukativnih aplikacija za djecu. Za Ivino nastojanje...
...znamo već neko vrijeme, a sada je sve "živo" i u stvarnosti. O čemu je točno riječ? Iva je upravo u AppStore plasirala Cats with Spots, edukativnu interaktivnu priču u obliku aplikacije za iPad, a koja treba biti zametak cijele serije sličnih sadržaja pod nazivom Amazing Animal Series. Jednog prohladnog petka, dok se još iščekivalo hoće li aplikacije proći sve blagoslove Applea, s Ivom smo razgovarali o priči, procesu izrade, planovima...
Koliko je zahtjevno napraviti jednu ovakvu aplikaciju?
Iskreno rečeno, dosta zahtjevno, zapravo zahtjevnije nego što se činilo na prvi dojam. Krenula sam u sve ovo kao apsolutni početnik koji sve uči samostalno, guglajući i educirajući se putem. Osim toga nije bilo nimalo jednostavno pronaći dobru i voljnu ekipu developera, suradnike za animaciju i zvuk te svih održati na okupu. Ali uspjeli smo i jako sam zadovoljna konačnim proizvodom kao i timom koji stoji iza toga.
Možeš li nam maknuti veo mistike upravo s procesa izrade?
Ne znam točno kako to kod drugih ide, ali kod mene je najlakše bilo napisati priču. To sam napravila u možda tjedan dana, a možda još tjedan sam potrošila na redigiranje, vodeći se sugestijama mojih nekoliko “beta-čitača” te profesionalnim smjernicama za dječje pisce. Relativno brzo išlo je i sastavljanje dodatnog, edukativnog teksta koji ide kao nadopuna priči. Sa svoje strane sam u radu oko ovog appa najviše vremena provela crtajući i svladavajući Photoshop, o kojem do tada nisam ništa znala. Ipak, čvrsto sam se ulovila toga, nabavila tablet za crtanje i dva mjeseca se bavila samo ilustracijama, tražeći neki svoj stil, proučavajući životinje, crtanje izraza lica i slično. U međuvremenu sam ostala u drugom stanju, no sve sam uspjela dovršiti do pred kraj trudnoće, kada više nisam mogla toliko sjediti za računalom. Onda je došla beba i sve što ide s njom, tako da je daljnji razvoj aplikacije bio na čekanju najmanje nekih 10 mjeseci. Tada sam polako krenula tražiti developere i onda ih napokon i pronašla preko Twittera. Javio se studio Dva sa dva iz Zagreba, koji čine Siniša Koščec i Antonio Hadrović, i nekako smo odmah pronašli zajednički jezik. Nekoliko tjedana smo razmatrali i kako će se interakcija odvijati po svakoj stranici, što će mahati, padati, zvučati… A onda su se javili novi izazovi.
Trebalo je raditi animaciju, praktički "pješke" sve nacrtati, a ja za to više uz novo dijete nisam imala vremena niti sam imala znanja o tom još jednom segmentu, tako da sam morala unajmiti animatoricu - Teu Stražičić - koja je napravila odličan posao. Zadržala je kompletan moj postav i pozadine na svakoj stranici, ali je uobličila likove na svoj način kako mogla lakše animirati. Kasnije nam se priključio i glazbenik Ivica Antunović Naranča, također iz Zagreba, koji je pored montaže zvukova skladao glazbu koja ide u pozadini edukativnog dijela aplikacije. Bilo je tu još snimanja naracije, gdje sam hrvatsku verziju čitala sama - što je kao neki štos da autor sam čita priču, dok je onu englesku čitao Theo Martin Herbert iz Londona. Sve je skupa s timom odrađeno uz stotine mailova, skype-razgovora i dogovora te ponešto sastanaka uživo. U svakom slučaju sve u aplikaciji su naši originalni kreativni proizvodi, izuzev uvodne skladbe te profesionalnih fotografija i videa divljih životinja, čija sam prava za korištenje otkupila na specificiranim web-stranicama.
Ne bojiš li se da je toliko sadržaja u aplikaciji distrakcija?
Pa treba iskreno reći da ponekad i jest distrakcija za samo čitanje priče. Na tržištu aplikacija za djecu to još nije regulirano ni kategorizirano, što bi možda trebalo biti; pomalo tu još vlada “Divlji zapad”, jer u isti se koš trpaju i aplikacije s interaktivnim pričama, i one s igricama, i one koje nude sve to zajedno u jednom proizvodu. Naravno, appovi u kojima postoje igrice, bojanke, slagalice – klinci otkidaju na to – ali tada sama priča pada u drugi plan. Čak i kada nema igrica, nego je u pitanju samo malo interaktivnih elemenata (kao kod mog appa), i to je distrakcija. No ipak mislim da se radi ujedno i o novom načinu čitanja i doživljaja priče. Čitanje tu i dalje postoji - i to uglavnom u dvije opcije na izbor, kao “čitaj mi” ili “čitam sam” - ali je dano na jedan zabavniji način. Čitatelja se poziva da de facto svojim prstom pokreće nešto što se spominje u priči. Nesumnjivo je da digitalni sadržaji pobuđuju neke druge mentalne procese nego klasične knjige, no još ćemo vidjeti kako će se sve skupa razvijati. Mislim da treba biti ukorak s vremenom i djeci pružati i ovakav novi sadržaj, ali da se knjiga ne smije time sasvim zamijeniti niti zanemariti.
U svemu ovome nismo spomenuli o čemu se radi u priči.
Riječ je o susretu leoparda i geparda te jednog luckastog, ali mudrog pavijana. Leopard misli da je jedinstven po točkama na krznu i užasno je ponosan na njih, ali se pojavljuje gepard koji isto ima točke. I što sad... Ide frka. Najbolje da pročitate sami... :) Cijeli kostur priče je baziran na stvarnim faktima iz života ove dvije, izgledom vrlo slične, afričke mačke, gdje se uglavnom progovara o njihovim razlikama, na način da je sve “upakirano” u jednu fiktivnu i zabavnu avanturu. U dubljem sloju se ovdje nastoji prenijeti poruka o važnosti međusobnog uvažavanja i tolerancije. Treći “sloj” ovog appa je onaj obrazovni, po uzoru na National Geographic: svako spominjanje nekog realističnog momenta u priči ima svoje objašnjenje u zasebnom edukativnom dijelu, koji se otvara klikom na posebnu ikonu smještenu u dnu svake stranice.
Guranju aplikacije je potreban zasigurno velik marketinški posao?
E da, to je sad posao. Za sada imamo Facebook-stranicu Cats With Spots, pa navratite na “like” :) Izradili smo i web-stanicu pod nazivom treetoplibrary.com (s obzirom na to da sam odredila TreeTop Library kao naziv svog branda s dječjim sadržajima), tako da sve izgleda ozbiljno i za početak je sasvim dovoljno. Slijede obraćanja medijima te uglavnom stranim internetskim portalima koji rade osvrte na nove dječje aplikacije. Konkurencija je ogromna i šarolika, pri čemu prvenstveno mislim na svjetsko tržište, na koje zapravo računam od početka, tako da će prva prodajna verzija biti objavljena samo na engleskom jeziku. Naravno, bilo bi mi jako drago da aplikacija i u Hrvatskoj naiđe na dobar odaziv, a hrvatska verzija bi trebala uslijediti vrlo skoro.
Kako si financirala izradu?
Ulagala sam vlastita sredstva, dok je manji dio stigao i preko javnih potreba u kulturi Grada Rijeke, s čime bi se trebalo pokriti nešto malo manje od jedne trećine ukupnih troškova. Ostalo je sve moja ušteđevina i velika podrška supruga. Pokušala sam u početku ići s developerima i na neki profit share-sustav, tipa da ja odradim koncept i priču, a oni svoj dio posla. Ali to je teško naći naročito kada još nemaš projekata iza sebe “za pokazati”. Zanimljivo je da iako je kod nas puno "pametnih" mobitela, malo se ljudi zapravo isprofiliralo za ozbiljno bavljenje aplikacijama, makar već ima nešto developera iz Hrvatske koji se pokušavaju probiti na svjetskom tržištu.
Nakon ovoga slijede novi uradci?
Imam dovršen tekst za drugi dio "Amazing Animals" serije, koji govori o jednom malom ljenivcu iz amazonske prašume. Hoće li nakon toga biti još nastavaka, vidjet ćemo, ovisno o tome kako ovo prođe na tržištu, no što se tiče ideja, toga ne nedostaje. Razmišljam, recimo, i o još jednoj priči o neobičnoj vezi pingvina s Južnog i sjevernog medvjeda sa Sjevernog pola, koji se dopisuju preko Arktičke čigre - ptice koja svake godine pređe taj golemi put. Na pameti su mi i pjevajući kitovi… Svijet životinja mi je fascinantan, prepun zanimljivosti i čudesa koja uopće ne treba izmišljati, samo naći način kako ih prenijeti. Još od djetinjstva sam obožavala o tome čitati i gledati dokumentarce, baš kao i moj sin, koji me najviše inspirirao za moje Mačke na točke. Kada je bio manji posjeli bi ga ispred National Geographica, a on ne bi disao :) No, planiram i neke druge priče koje nisu iz svijeta životinja, no o tome je još rano govoriti.