Jednostavno rečeno, BBS označava kraticu Bulletin Board Systema, što bi doslovno govoreći bila elektronička oglasna ploča, a zapravo kompjuterski sustav na kojemu radi program koji omogućuje udaljenim korisnicima da se povežu i prijave na sustav korištenjem terminal programa. Prvobitni BBS-ovi imali su pristup preko telefonske linije uz korištenje modema. BBS je bio mjesto digitalnog okupljanja entuzijasta.

Imao je tekstualni prikaz, ali grafika nije nikoga opterećivala - glavni motivator za sudjelovanje je bila mogućnost komunikacije. BBS je imao privatnu poštu, forume, online-chat i mogućnost razmjene datoteka i to sve prije pojave samog interneta. BBS je generirao stvaranje lokalnih zajednica/mreža koje su okupljale aktivne korisnike.

Rani BBS-ovi bili su prvenstveno lokalni fenomen jer se korisnik morao povezati preko telefonske linije i platiti međugradski razgovor ako BBS nije u istom mjestu. Zato je većina korisnika nekog BBS-a bila iz istog mjesta, pa su se često održavali BBS sastanci, na kojima bi se korisnici osobno upoznavali. Na prostoru Jugoslavije su se prvi eksperimentalni BBS-ovi počeli pojavljivati sredinom 1980-ih, a najznačajniji predstavnik bio je beogradski Sezam, koji je imao korisnike iz cijele Jugoslavije. 

Pasionirani lokalni korisnik i organizator bio je i Tomislav Ribičić Riba iz Rijeke, jedan od osnivača Muzeja informatike Peek&Poke, danas na radu u dalekoj Arabiji...  

Što je to za ljude rođene s internetom taj nekakav BBS?

Pa usporedio bih to s web-stranicom/portalom/forumom kojem si pristupao putem obične telefonske linije. Problem je što većina klinaca ne zna što je klasična telefonska linija. :) Uglavnom, recimo da je osnovna razlika između današnjeg i prijašnjeg načina povezivanja, koji je bio uvelike sporiji. Bitno je spomenuti da je na BBS-u u jednom trenutku moglo biti onoliko osoba koliko je bilo spojeno telefonskih linija. Dakle u slučaju jedne, dok je netko bio spojen na BBS-u, drugi su dobivali signal zauzeća. Redial je bio vrlo popularan. :)

Što se uopće moglo preko BBS-a?

Osnovna stvar je bila komunikacija porukama kao što mu i ime implicira. Nešto vrlo slično web-forumima danas. Obično je postojao upload i download datoteka, pa čak i online-igre!

Sjećam se da si na jednoj prezentaciji klincima pokazivao svoj telefon koji si prilagođavao za komunikaciju. Što je to?

Ne, to je bio tzv. acoustic coupler u kojem je bio mikrofon i zvučnik, nešto kao inverzna slušalica. U to bih usadio klasičnu telefonsku slušalicu i on bi konvertirao digitalne podatke u zvuk i obratio, jer je telefonska infrastruktura bila namijenjena prijenosu zvuka, a ne digitalnih podataka. Preko couplera je kompjuter doslovno "razgovarao" s kompjuterom na drugoj strani veze.

S kime si komunicirao u to vrijeme?

Početak je bio kada sam u Trstu kupio modem od 300 bps u kitu kojeg sam morao sam sastaviti i spojio se na Sezam. To je bio prvi BBS u YU ako se ne varam. Kasnije ih je niknulo još nekoliko, pa i naš.

Koliko vas je u Rijeci bilo uključeno u priču i tko su bili ostali?

Ja, Davor Pasarić i Erol Zavidić.

U sljedećim nastavcima Bytea iz prošlosti tražimo Davora i Erola...