Star Wars i (ne)mogućnost Sile
Nou muče velike brige...
Jeste li razočarani novim Star Wars filmom? Ohrabreni? Zadovoljni? Sretni s njime? Ja moram reći kako sam podosta razočaran nakon svih sati koje sam proveo razmišljajući o raznim teorijama, canon i ne canon mogućnostima priče, da bi na kraju završili na nanovo prožvakanoj prvoj trilogiji.
No neću danas o tome srati govoriti već ću reći nešto o za stvarni svijet mnogo važnijim stvarima, a koje su povezane sa Star Wars svemirom.
Ono na čemu sam se polomio od razmišljanja je upravo glavni koncept u cijelom svemiru, The Force iliti Sila. Prva pitanja koja gledatelju ili čitaocu padnu na um su - je li to moguće? Pa ne bi li svatko htio imati takve moći, moći riješiti gotovo svaki problem neobjašnjivom interakcijom između svega, poljem koje kroz sve prolazi i sve prožima?
Prvi odgovor bi mogao biti ne - pa kako bi um mogao kontrolirati nešto takvo, kako bi um mogao proizvesti toliku energiju? Makar se moždani valovi mogu detektirati te su već odrađeni eksperimenti u kojima se npr. robotska ruka kontrolirala pomoću moždanih valova koji su očitani sondama stavljenim na glavu. Takve stvari su dovoljan dokaz da ti valovi postoje no mjerene energije su daleko premale da bi se pomoću njih moglo postići nešto poput dizanja X-Winga iz mulja.
Druga opcija koja mi pada na pamet iz perspektive fizike je relativno mistični pojam kvantne mehanike: Quantum Entanglement.
To je svojstvo koje se pojavljuje kod čestice u parovima ili grupama, a čini da se stanja tih čestica ne mogu opisati nezavisno već međusobno ovise. Poput spin-ova elektrona u parovima jedan je uvijek up, a drugi uvijek down. Okvirno gledano, quantum entanglement je nešto slično Sili, međusobno povezuje sve čestice, tako i sva živa bića, makar energije tih veza rapidno opadaju s udaljenošću te su efekti vidljivi i značajni samo na česticama koje su vrlo blizu jedna drugoj, poput para elektrona. Ti efekti znatno padaju već na udaljenosti između dva povezana atoma. Nezamjetljivo i neizmjerljivo maleni postaju na udaljenosti s jednog kraja stanice na drugi, a kad se radi o kompleksnim živim bićima, poput ljudi, potpuno gube efekt.
Čini se deprimirajuće, nikad nećete moći bacati lightsabere na ljude i vraćati ih pomoću Sile, nikad nećete moći dignuti kauč na treći kat ili upaliti TV s kauča bez daljinskog koji je na ormariću, a vas mori lijenost.
No možda nije tako crno, jer Star Wars svemir također u sebi ima teoriju o midiklorijanima. Riječ je o nečemu poput staničnih plastida, organela, kojih ima neka količina u stanici te određuju koliko se ta osoba može povezati sa Silom i uopće koristiti ju. Nalazi ih se mnogo tisuća u jakih Jedi vitezova dok vrlo malo kod nesenzitivnih ljudi. Što ako ta bića nekako uspijevaju podići razinu interakcije s quantum entanglementom do razine da netko to može koristiti kako bi kvantne fenomene doveo na razinu standardne mehanike? Možda moguće, možda ne. :)
Fotografije: Star Wars