Odrastao sam u riječkom naselju Škurinje. Izravno s balkona gledao sam u tada nove pogone Riječke tvornice konopa koja se 1980. godine preselila na tu poziciju tik uz također novoizgrađenu zaobilaznicu. Što su oni proizvodili ne treba dodatno objašnjavati jer govori naziv. U prvi razred osnovne škole krenuo sam 1991. godine, a prolazio sam kraj pogona Adriamont, “tvornice stanova” kako joj se tepalo, jer su radili prefabricirane elemente od kojih su građene mnoge riječke zgrade, pa i cijelo Škurinje. Pokazat će se da ih neću dugo gledati. Tvornica konopa je ugašena te je postala prvim riječkim Konzumom (Ivica Todorić je doslovno kupio taj pogon i objekte), a potom i područje raznih drugih dućana. Adriamont je također nestao - prvo je nama lokalnim klincima bio poligon za razbijanje stakala na putu iz škole, a potom mjesto autosalona.

Foundries of the Future: A Guide for 21st Century Cities of Making' doista je to što joj kaže naslov - jedan početnički vodič za gradove novog stvaranja, ohrabrujući poticaj i impuls na razmišljanje o konkretnom poslu.

Sve to se može nekom učiniti romantičnim, ali emocijama unatoč socijalistička industrija očito nije dobro stajala sedamdesetih i osamdesetih - nakon početnog poslijeratnog industrijskog zamaha znakovi zaostajanja su bili sve očitiji na svim frontama - tehnološkoj, kadrovskoj, marketinškoj… Nije to bila samo naša specifičnost već dio sveeuropskog procesa deindustrijalizacije i velike selidbe u tada jeftinu i produktivnu Kinu. Recimo ono što je u transformaciji proživjela Britanija koja je zapravo bila jedna velika tvornica do sedamdesetih godina XX. stoljeća je još ilustrativnije. Naravno, neke zemlje su bile promišljenije i umjerenije u tom procesu, pa su i danas pozitivni primjerci proizvodnje u Europi.

Knjiga 'Foundries of the Future: A Guide for 21st Century Cities of Making' bavi se upravo tim fenomenom, ali ne na način žalovanja ili hiperanaliziranja prošlosti već u formi svojevrsnog manifesta nove europske manufakturne revolucije. Poruka knjige je jasna - Europa je bila i mora ostati kontinent stvaranja, a u niz gradova koji su prošli deindustrijalizacijske procese pomalo se potiču novi projekti i industrijske priče prilagođene tekućoj 4.0 industrijskoj revoluciji.

Ako smo išta vidjeli kroz pandemijsku krizu, a koja sigurno nije posljednja takve vrste te posebno u svjetlu klimatskih promjena koje su možda i potpuno prirodne, ali ne odgovaraju suvremenoj civilizaciji, je da moramo imati lokalnije proizvođače, manje rastegnute lance opskrbe, otpornije sustave proizvodnje.

Njeni tvorci nisu banalni - mahom je to ekipa s nizozemskog TU Delfta, jednog od najprestižnijih svjetskih sveučilišta iz sfere znanosti i tehnologije. Nema u njoj i previše suvišnih razrada i propovijedi već poput kakvog “manuala” uz dosta ilustracija govori o tome kako se uspostavlja nova industrija u europskim gradovima, na što se treba paziti, kako se proizvodnja uklapa u urbanističko oblikovanje gradova i svakodnevicu stanovnika. Nije riječ o pozivu na veliku klasičnu industrijalizaciju koja nema više smisla već je fokus na samoj činjenici stvaranja stvari - pravih lokalnih manufaktura koje možda i nisu masovni proizvođači, ali donose do naših ruku konkretne proizvode.

'Foundries of the Future: A Guide for 21st Century Cities of Making' doista je to što joj kaže naslov - jedan početnički vodič za gradove novog stvaranja, ohrabrujući poticaj i impuls na razmišljanje o konkretnom poslu. U zemljama poput Hrvatske ili gradovima poput Rijeke gdje je deindustrijalizacijski proces bio jedan od bolnijih ovakvi naslovi možda u nekom lokaliziranom obliku mogu pomoći poticanju novije generacije stvaraoca.

Ako smo išta vidjeli kroz pandemijsku krizu, a koja sigurno nije posljednja takve vrste te posebno u svjetlu klimatskih promjena koje su možda i potpuno prirodne, ali ne odgovaraju suvremenoj civilizaciji, je da moramo imati lokalnije proizvođače, manje rastegnute lance opskrbe, otpornije sustave proizvodnje. Osim toga stvaranje je ljudska potreba te je velika šteta sve talente i znanje usmjeravati prema isključivo klasičnim ugostiteljskim granama koje mogu biti šlag na torti jednog jačeg proizvodnog društva. Odmor i zabavu svi trebamo, a turističke grane su izvor ogromne potražnje za proizvodima.

'Foundries of the Future: A Guide for 21st Century Cities of Making' je besplatan za preuzimanje, pa je najbolje da i sami provjerite o čemu je riječ. Možda i Škurinje kojim budem hodao jednom u mirovini opet bude područje rada industrijskih strojeva, samo što će sada nešto stvarati 3D printer. Možda baš automobil koji se sada tamo samo - prodaje.

largepreview