...za komercijalni posao u kojem iskazuje svoje kreativne kapacitete, što se i potvrdilo kroz razgovor. Mujević se bavi brending i marketinškim strategijama, dizajnom, društvenim medijima i prodajom, a predstavlja se kao kreativni direktor. Sve u svemu, on je pojedinac s kojim vrijedi sjesti, razgovarati i surađivati u dobrim projektima.

Široj si zajednici, a čini mi se i onoj profesionalnoj barem lokalnoj, pomalo mističan. Tko je Muamer Mujević i što radi? 

U poslovni svijet ušao sam kao grafički dizajner, a tim se poslom profesionalno bavim od osamnaeste godine. Nakon dizajna završio sam marketinški menadžment te niz tečajeva za PR. Tako je nastao cijeli taj miks moje ličnosti. Što se tiče Iconisa, pokazalo se da smo u posljednje vrijeme najuspješniji u digitalnom marketingu pa se može reći da se sada time bavimo. Obožavam poučavati ljude, pa sam održao mnoga predavanja u poslovnim školama i eventima. Bavim se i konzultantskim poslom u Londonu.

Što ti London znači u poslovanju te kako kao netko iz Hrvatske možeš ponuditi usluge u takvoj konkurenciji? 

Tamo često odlazim jer i na osobnoj razini volim raditi s ljudima koji zrače potpuno drugačijom energijom. Izrazito mi je važan networking, dakle umrežavanje, a tamo ne nedostaje sjajnih ljudi. Poznanstva otvaraju nove poslovne prilike, a i sam boravak daje novu energiju koju potom trošim uglavnom ovdje. Da, konkurencija je ogromna i okrutna. Razmišljajući o tome što u Londonu nekog lokalnog čini konkurentnim, mogu reći da je to ponajprije količina znanja. Za sebe osobno mogu bez lažne skromnosti reći da nosim knjižnicu u glavi te posjedujem dobre prezentacijske vještine i to zasad jako dobro prolazi. Tako sam prošle godine bio konzultant u McLarenu na jednom internetskom projektu. Na to sam posebno ponosan.

Drago mi što čujem da tvoje iskustvo nije isključivo želja za odlaskom, već i dalje vrijedno radiš ovdje, iako ti se otvaraju nova vrata. Ovdje se je uvukla neka depresija. Puno je ljudi otišlo i to zastrašuje. Na stranu to što smo mi digitalni i u poslovanju, ali fizička sredina je fizička sredina. 

Mislim da smo mi jako plodno tlo za takve stvari. Uvijek je ovdje bio neki vladar te si je mali broj ljudi mogao omogućiti pozitivu. Mi smo takvi ljudi. Često se žalimo, ali stvari i problemi prođu. No iza svega postoje dublji problemi. Jedan od njih su radne navike. Naprimjer, imam iskustva s predavanjima u poslovnim školama u koje često dolaze i visokoobrazovani ljudi. Pristup koji njegujem je podosta oštar jer zahtjevam od polaznika da na primjeru rastavljaju stvari do krajnosti. No ono što se pokazalo kao ozbiljan problem, jest to da rijetko tko bavi domaćim zadaćama. Većina jednostavno nema taj žar i želju za napretkom i učenjem te se uglavnom želi nešto gotovo i papir.  

U većini pojedinaca vlada sukob ega te ljudi govore: „Ja sam to već čitao“,“ „Znam ja to“, „Meni su već rekli“, „Ma što ti meni pričaš“. Tako je čak je i u IT-u o kojem postoji puno mitova o radoholičarstvu. I tamo bi se radije pilo pivo. Ne zanimaju me projekti koji počivaju na pivu nego na entuzijazmu i želji da se napravi nešto korisno, kvalitetno i profesionalno.  

Kako razbijati te čvorove?

Ja sam jako optimističan. Doista mislim da je edukacija esencijalna za razbijanje ega. Ponekad doslovno govorimo o tjeranju na stvaranje radnih navika, što se spontano dogodi svima koji odu iz zemlje. Ne odlaze samo radoholičari. Svi ljudi u inozemstvu jednostavno su prisiljeni zbog društva sudjelovati u toj utrci, tamo dobiju disciplinu, motivaciju i nikada im više ništa nije teško. To također znači da puno više poštuju strana društva nego naše. Ovdje uglavnom očekujemo da nas škola pusti na tržište i da se nešto dogodi. Kriza je savršen primjer situacije u kojoj se mora razbijati ego, samo što se radije odlazi iz zemlje i to radi negdje drugdje. Domaćim startupovima se obično to i dogodi. Oni postanu rock zvijezde preko noći, a nakon dvije godine sve propadne. Ima ovdje jako pametnih i dobrih ljudi, ali često nema realizacije, već samo „nabrijavanja“ i priča koje su za mene gubitak vremena. Iako ovo što govorim zvuči malo bezobrazno, kad vidim da nešto nije dobro, izrazim svoje mišljenje. Ljudi obično ne žele čuti grubu istinu. Ali u poslu se na kraju sve svodi na proizvod koji ljudima rješava neki problem, a proizvod moraš napraviti. Nema tu puno filozofije i romantike.

Slušajući ovo, stječe se dojam da nije lako raditi za tebe.

Ljudi koji rade sa mnom imaju potpunu slobodu i nikome nisam klasičan šef te nastojim biti partner jer smo svi zajedno u tom poslu. Vjerujem u produktivnost, samoinicijativu i rokove. Želim da ljudi rade odgovorno i da se brinu samo o tome da sve bude gotovo kada to kao tim dogovorimo. Tada je sve u redu. Ako vidim da netko cijele dane provodi na Facebooku, nemam ništa protiv, ali ako na kraju tjedna nije pokazao dobre rezultate, imamo veliki problem. 

Što voliš najviše raditi?

Brending strategije od početka do kraja, a posebice ako imam odriješene ruke u kreativnosti. Volim i istraživanje jer bez njega nema ničega. Isto tako obožavam poučavati ljude i vidjeti ih kako koriste svoje znanje da bi ostvarili svoje ciljeve.

Ali obično se ovdje istraživanje, osobito u marketingu, smatra gubljenjem vremena. 

Istina. Ljudi više daju svoja mišljenja, a ne pogledaju podatke. Ne mislim dok ne vidim brojke, koje treba znati čitati. Ispada da je posao konkretniji kad se improvizira, a da se prava stvar događa kad kombiniraš, no to je laž. Ali, evo, naprimjer, na razgovoru kod klijenta to obično ide ovako: agencija A kaže da bi napravila istraživanje, strategiju, a nakon toga radimo kreativni dio. Agencija B odmah kaže da ima odličnu ideju, obojat će nešto u neku ludu boju, napraviti nešto nekonvencionalno. I kakav je rezultat? Agencija B uglavnom dobiva jer je klijente ovo nasmijalo i lupilo im u glavu. Time su dobili zabavnu ideju, a ne dosadno predavanje o tome da najprije nešto trebaju istražiti i napraviti strategiju, a nedaj, Bože i nešto uložiti. Ali odmah znaš da, kada je prodana samo dobra ideja, nije napravljen kompletan marketing. Možeš biti uspješan u prodaji ideja, ali to nije marketing. Klijenti često kažu: „Što će meni vaše brendiranje kad posao ide?“. Ovdje se ide po inerciji, ali ja kažem da se uvijek može i mora bolje, no tako nastaju mediokriteti. Nije sve u idejama. 

Koliko surađuješ i radiš s drugima?

Zasad surađujem isključivo s tvrtkom LogIT iz Zagreba, s kojom smo profesionalni partneri. Već smo godinu dana u zajedničkim prostorima. Može se činiti da nisam toliko uključen u lokalnu zajednicu, ali to nije zato što imam neki poseban stav. Sve te ljude osobno volim i s velikim brojem njih sam u kontaktu, ali profesionalno ne surađujemo često. 

Ušao si i u medijski projekt s portalom Kvarner News. Zanima li te medijski biznis?   

Da, to je odlična ekipa koja želi stvoriti dobru alternativu za internetske novine na ovom području. Lokalne vijesti ovise o Novom listu i malim portala koji zapravo nisu uspjeli. To je velik rizik, ali okupili su se ljudi koji su već etablirani. Znaš li koliko im je ljudi na početku reklo da ostave sve, da to nema smisla? To je obeshrabrujuće, ali se mora protiv toga. Zato je njihov duh dobar. Već se vide jako dobri rezultati, tržište je prepoznalo kvalitetu i rad pa smo nedavno dobili upit investitora koji želi uložiti novac u daljnji razvoj i promociju portala.

Dosta govorimo o društvenim uvjetima rada i tržištu, stoga je možda najbolje zaključiti tvojim „receptom“. 

Za razvoj ovog tržišta, a ovdje mislim na cjelokupni razvoj društva, ljudi se moraju jako promijeniti te educirati i nakon škole ili fakulteta. Također, moraju „razbiti“ ego i shvatiti da nisu najpametniji te da im nitko neće dati posao olako, već se moraju boriti, definirati svoje životne ciljeve i odabrati smjer u kojem žele razvijati svoju karijeru. Što prije, to bolje. Često čujem da ljudi kažu: „Pa ne znam što bih radio, bilo što, treba mi neki posao, posla nema“. Ne postoji „neki posao“. Postoji samo onaj posao koji ti želiš raditi i u njemu želiš biti najbolji. Ako želiš biti pekar, budi najbolji pekar na svijetu. Smatram da ljudi nisu svjesni mogućnosti koje su im pružene, a najgore je što nisu svjesni da ako mogućnosti ne postoje, moraju ih stvoriti. Ako mi kao društvo počnemo željeti više, stvarat ćemo više, nećemo odustajati i bit ćemo kreativniji s onim što imamo.

A dolaskom novih tehnologija otvaraju se brojne mogućnosti za napredak. Ovako će se stvoriti nove generacije poduzetnika i profesionalaca koji će se buditi rano i leći kasno sa dva pitanja u glavi: „Što sam danas postigao i što mogu postići sutra?“. Ništa drugo neće promijeniti tržište – to možemo samo mi.

Fotografije: Ivica Bajčić