Kaljenje budućnosti na leđima robotića iliti jedan ponedjeljak
Tko će nas spremiti za budućnost? Što ćemo raditi s pedeset godina? Da li se isplati zvati Sarah Connor?
Ponedjeljak 30. 10. bio je jedan od onih naizgled malih, ali zapravo značajnih i povijesnih dana naše knjižnice. Pomalo prohladna, ali za kasni listopad topla večer, predvečerja Svih svetih ili Noći vještica, kako kome nalaže ukus, bila je ambijent okupljanja desetak dječaka i jedne djevojčice (indikativna činjenica!) na radionici robotike za djecu.
U rukama s robotima sigurnog i iskusnog Saše Škalamere (eh, davno smo mi već s njime razgovarali o robotskim temama…) i njegove vrijedne suradnice našli su se dobro poznati edukativni mBotovi i to samo kao uvod u početak druženja na koja će navratiti i razni drugi članovi robotske ekipe… Možda neće biti Terminatora, ali vjerojatno je i tako bolje… Ne znamo gdje je Sarah Connor, ali s tipom se ne može razgovarati.
I u čemu je frka? Zašto je to toliko važno? Osim što je riječ o otvaranju još jedne fronte razvoja ujedno se i zatvara krug čije je iscrtavanje započelo prije nekoliko godina, a istaknut ćemo neke ključne novije obrise.
U ljeto 2013. godine krenuo je život online magazina (do danas jedinstvenog među hrvatskim knjižnicama i već tada nagrađenog uglednom međunarodnom EIFL nagradom za inovativno korištenje tehnologije), a kroz kojeg je maksimalno dinamizirana knjižnična komunikacija i stvoren pravi medij o stvaralaštvu i kulturi čitanja.
U jesen 2014. zaživjelo je igranje s 3D printerima u obliku dva Witboxa koji su se kroz sljedeće dvije godine u radu s djecom i mladima "izraubala" do krajnjih granica (vrijeme je za nove modele, materijale, kvalitetu…) te je uz proces kreirana i stranica lab.gkr.hr što je prvi uradak takve vrste u hrvatskim knjižnicama, s fokusom na digitalno stvaralaštvo i “makers” kulturu. Bez puno tajni, za njegov život trenutno nemamo dovoljno ruku i kapaciteta, ali platforma je ovdje, samo čeka vrijedne nadahnute mrave da počnu slagati mrvice.
U ožujku 2017. godine nakon otvaranja Ogranka Trsat u lijepom prozračnom prostoru kutak je našao American Corner Rijeka čije su programske smjernice u našoj knjižnici prvenstveno stvaralaštvo, pa je u njemu na naše glave došao i VR headset HTC Vive koji ne živi samo kao konzumeristički uređaj već je uz njega nadarena ekipa počela učiti i kako stvarati sadržaje za VR. Srijedom u 17 sati svi ste pozvani na demonstracije. Ponuda nije malena.
U tom lancu događanja krenula je i radionica robotike za djecu…
Izlišno je reći da se kroz sve tekuće procese knjižnica mijenja. Uvijek se je mijenjala i mijenjat će se. Strašna stvar, o strašna stvar..., rekla bi ekipa Medi pjesmom u Družbi Pere Kvržice. Da li u tom ritmu knjige i čitanje postaju manje važni? Ne. Učenje i inspiriranje temelj su svakog ozbiljnog stvaralaštva. Da, čak i onda kada je knjiga neozbiljna. Da li knjižnica postaje centar tehničke kulture? Ne. Niti to želi jer majstori rade i znaju svoj posao puno bolje. No ono što se definitivno može pokazati i svakodnevno odašiljati je nekoliko poruka ključnih za društvo - prije svega tu je ona o vrijednosti stvaranja koje se provlači od magazinskog spisateljstva do razvoja sadržaja za VR.
Tik uz nju ona je o otvorenosti i pristupačnosti - uvijek je jedini uvjet za sudjelovanje na svim aktivnostima samo članstvo u knjižnici koje je doista simboličke vrijednosti (50 kuna za sve odjele i ogranke u paketu) jer doista svi trebaju imati priliku za pristup najsofisticiranijim tehnologijama. Možda je upravo to iskustvo koje mijenja karijerne izbore i nečiji život.
Možeš ti voljeti šljive, ali...
Naposljetku, tu je ona o budućnosti. Možda najvažnija poruka. Dragi ljudi, ne znamo da li smo baš adekvatno svjesni što se događa u laboratorijima, studijima za prototipiranje, tvornicama (...) diljem svijeta, ali četvrta industrijska revolucija je mala riječ - to je životna revolucija: IoT u svim formama, radikalni napredak na planu umjetne inteligencije i humanoidne robotike, “smart city” paradigma, samovozeći automobili, aditivne proizvodne tehnologije, VR… Pročitajte knjigu The Industries of the Future. Nije ovdje riječ o nekakvom nekritičkom glorificiranju tehnologije. Ako ćemo iskreno, proteklih dana, najsretniji sam bio pri sadnji stabla šljive i jabuke prošli tjedan u Mrkoplju te prema tehnologiji ne gajim nikakav ljubavni fetišizam. Strahopoštovanje, možda.
Jednostavno, tako napreduje tržišta, život, kupci, svakodnevica… Jasno je da će se najveće promjene odnositi na to što ćemo raditi i od čega živjeti. Iako smo svjesni da u hrvatskom kontekstu sve ovo djeluje kao da nas se ništa previše ne tiče, opterećeni smo poslovanjem trgovačkog (!) lanca, “uhljeb” diskursom i prešutnim društvenim ratom “privatnog” i “javnog”, dnevnom politizacijom svake banalne životne situacije (...), ali kristalno je jasno da nećemo proći bez udarca “repa”, bar u onom najbolnijem obliku - odlaska najboljih.
Zbog svega toga u kontekstu neformalnog obrazovanja knjižnica je jedan od stupova stvaranja domaćeg STEAM (Science, Technology, Engineering, Art, Mathematics) svijeta u čemu ne treba biti pretenciozna i nerealna, mora rasti i razvijati se s kontekstom i mogućnostima, ali ambicija ne smije biti previše niža od one svih tih frikova i gikova iz Silicijske doline.
Kao nadopunu ovim mislima provjerite svakako nekoliko tekstova koji su proteklih mjeseci nastali u Magazinu, a dio su izgradnje istog mozaika izašlog iz vreće stvaralačkih emocija.
Čitajte:
Bojana Mušćeta o glazbenoj industriji današnjice u svjetlu digitalnog života distribucije i stvaranja...
Tamaru Crnko o imigraciji i važnosti demografskog rasta za razvoj kreativnih industrija...
Darka Macana o utjecaju SF-a na jedan zaigran dječački um za cijeli život...
Zaključke razgovora o Dječjoj kući čiji će zadatak biti i neke od ovih ovdje načetih tema…
Luciju Jančec o skrivenom kurikulumu koji određuje puno više o tome što znamo i čemu težimo od tog spornog dokumenta oko kojeg se isprazno svađamo...
Vijest o jednoj danskoj strategiji razvoja turizma koja ne govori o turizmu koji vam je poznat…
Od svih Kulturnih faulova onaj posvećen usponu konzumerizma u jednom riječkom kvartu kao simbolu transformacije jednog društva.