...važnim temama i prijeti ostaviti posljedice koje su izrazito opasne za razvoj pozitivnih trendova, društvo u cjelini, ekonomiju, kreativnost, pali nam se alarm na uzbunu….

3D-printanje je upravo jedna takva tema. Vjerujemo da ovdje ne moramo previše govoriti o njenom značaju, već je dovoljno proviriti u nisku naših intervjua s domaćim facama svijeta 3D-printanja, te postaje jasno o čemu je riječ i kakvi se potencijali u svemu kriju.

No medijskim izvještavanjem o tehnologiji i kulturi 3D-printanja vlada lažan i štetan diskurs. Ilustracije radi navest ćemo samo dva primjera medijskog izvještavanja i pisanja.

Jedan popularan poslovni časopis tako tvrdi:  

“Američki div u transportu i logistici UPS zbraja učinke prve godine svoje tehnološke inovacije u poslovanju - uvođenja 3D-pisača u šest poslovnica. Sada su najavili da će 3D-pisače postaviti u još 100 poslovnica kako bi svojim korisnicima omogućili da u njima stvore što god požele.”

Druge pak dnevne novine izrazito podupiru Goranka Fižulića u avanturi izgradnje posla s 3D-printanjem:  

“Od jednog od najvećih uvoznika u Hrvatskoj i okolnim zemljama, s prodajnim mjestima gotovo na svakom uglu u svim većim gradovima, želi se vratiti na vrh i postati svjetski igrač… No u novom biznisu više se ne bi brinuo o tisućama zaposlenika i njihovim obiteljima jer to je, skromno kaže, probao u životu, sada je varijanta minimalni broj zaposlenika, ali puno kooperanata po cijelom svijetu koji imaju 3D-printere.”  

Vjerujemo da ovakav ulazak u “mainstream”-medije ne znači popularizaciju ove tehnologije i njenih mogućnosti već krije potencijal za upravo suprotne negativne procese. Osjećamo potrebu istaknuti ukratko tri točke, koje posebno trebaju imati na umu svi početnici u svijetu 3D-printanja.  

1. Stvaralaštvo, a ne konzumerizam

Iskaz kao što je “dobiti sve što poželimo” sugerira da zapravo nećemo morati raditi ništa što stoji kao manje ili više skrivena premisa iza većine izvještaja i javnih predodžbi o 3D-printanju. Šetate se po kući, poželite plastičnu čašu, hop, pritisnete tipku i ona izlazi spremna! Da ne govorimo kako se tako priča i o rezervnim dijelovima, automobilima i sl. Riječ je o potpuno krivoj poruci koja se kreće u okvirima paradigme konzumerističkog društva i njegove temeljne poruke - “ništa ne moraš raditi, sve možeš kupiti”. 3D-printeri su prvenstveno stvaralačka tehnologija, što će reći da vraćaju nadu kako možemo probuditi i njegovati one aspekte naše ličnosti koji žele sudjelovati u procesu kreacije. A da bismo nešto napravili, posebno ako je to jedinstveno i “što poželimo”, potrebno je itekako truda i znanja što je svakako i poželjno. U suprotnom i brže nego što mislimo klizimo prema viziji čovječanstva iz Wall-E-ja.

2. Printer nije replikator. Još.  

Rečenica “dobiti sve što poželimo” je pri tome i lažna jer nismo sigurno da postoji ikoji pa i višemilijunski uređaj pomoću kojeg možete “dobiti sve što poželite”. 3D-printer nije replikator iz Zvjezdanih staza, što posebno vrijedi za kućne printere u klasi do 5 000 eura, koji uglavnom imaju niz ograničenja, rade s jednim punjenjem odjednom, greške na kompleksnijim modelima su česte. A upravo su želje kompleksne, zar ne?

3. Printer otvara, a ne zatvara radna mjesta.  

Na nedavnom Danu novih tehnologija postavljeno je pitanje uništavaju li ovakve tehnologije radna mjesta, što zapravo i sugerira izjava Goranka Fižulića. Stara je to dilema još od početka automatizacije pedesetih godina, ali pokazalo se zapravo da radimo sve više i na sve sofisticiranijim poslovima. Jednako tako i 3D-printeri će od same proizvodnje, održavanja i potom rada s modelima otvarati radna mjesta. Naravno, ako poduzetnik to želi i može, ako ima kapacitete, ako ga država ne uništava (...) što znači da, ako si Goranko Fižulić i želiš raditi stranim servisima posao, a nama prodavati bižuteriju, onda sigurno neće. Izbor je naš.